Tako sam uzbuđen

Putnici ljubavnici (Los amantes pasajeros), red. Pedro Almodóvar, sklad. Alberto Iglesias

  • Putnici ljubavnici (Los amantes pasajeros), red. Pedro Almodóvar

    Putnici ljubavnici
    , najnoviji film Pedra Almodóvara, tipično šaren, tipično luckast i dovitljiv, donosi zvučnu sliku također tipičnu za njegove filmove. Autor glazbe je redateljev stalni glazbeni suradnik Alberto Iglesias, čija je nezaobilazna i uvijek vrsno skladana partitura ojačana nekim sjajnim trenucima poput latino-verzije Za Elizu kojom film započinje. Početak je sasvim prikladan, jer zaljubljeni je Beethoven napisao ovo djelo za jednu od svojih nikada ostvarenih ljubavi (vjerojatno za Theresu Malfatti). No Almodóvar se vickavo poigrao pojmom ljubavnika iz naslova pažljivo pripremajući vrhunac priče, pa je isto tako tražio drugačiju Elizu – ne baš sasvim ozbiljnu, nego plesno zaigranu, dakle upravo onako kako će on, kao filmski autor, promatrati putnike u poslovnoj klasi u kriznoj situaciji španjolskog aviona Peninsula 2549.

    Za Almodóvara, kao i za skladatelja Iglesiasa, kriza nikada nije nerješiva, a situacije u koje je stavljeno osoblje (a ono je stvarno otkačeno, ali otkačeni su i navodno ozbiljni putnici biznis klase), navode na urnebesan smijeh. Iglesias je, međutim, ozbiljno shvatio svoj zadatak, tako da njegova glazba vrlo ozbiljno ilustrira događaje. U nekim trenucima toliko ozbiljno da se pretvara u tip glazbe za kriminalističke filmove i filmove strave. No kada se poveže s gay stjuardima koji spravljaju napitke začinjene alkoholom, drogom i tko zna čime još (a sve s ciljem da se putnici zadrže u stanju mirnoće gdje panika nema što raditi), tada je jasno u kolikoj je mjeri glazba važna za stvaranje neobične, i urnebesno komične atmosfere u avionu.
    Putnici ljubavnici (Los amantes pasajeros), red. Pedro Almodóvar
    Ipak, to je i dalje raskošno orkestrirana i odlično producirana Iglesiasova glazba koja uvijek vrhunski djeluje u Almodóvarovim filmovima. Putnici ljubavnici ne ostavljaju dojam prenatrpanosti popratnom glazbom, no Almodóvar svom skladatelju daje odriješene ruke. A uz to, na filmskom vrhuncu stavlja upravo glazbu u prvi plan. Za slučaj da dobro smućkani napici ne djeluju, otkačeni gay stjuardi imaju vlastiti način za smirivanje: izvedbu glazbene točke. Pjesma I'm So Excited iz osamdesetih (naslov pjesme ujedno je naslov filma za englesko govorno područje) urnebesno je izvedena; zapravo, stjuardi samo otvaraju usta izgovarajući tekst uz Pointer Sisters s CD-a poput playback pjevača. No njihov performance svejedno zahtjeva snalažljivost, jer za takav tip plesa obično treba mjesta, ali se trojica odlično snalaze, ne obazirući se, zapravo, na putnike. A to je samo teaser za ono što će stvarno uslijediti…

    © Irena Paulus, FILMOVI.hr, 24. svibnja 2013.

Piše:

Irena
Paulus

kritike i eseji