Naš osobni rat, film francuske glumice i redateljice Valerie Donzzelli, uzima kao centralnu temu vrlo težak i tragičan događaj – bolest dvogodišnjeg djeteta. No usprkos tematici, film je ispunjen mladenačkom energijom, lepršavošću i lakoćom režijskih postupaka te suptilnim i uvjerljivim glumačkim izvedbama. Film je to koji isijava autentičnošću, što djelomično objašnjava činjenica kako se radi o stvarnom, proživljenom iskustvu glavne glumice, koscenaristice i redateljice Valerie Donzelli i njezina glumačkog i životnog partnera te koscenarista Jérémiea Elkaïma. Istinitost događaja nije ponukala redateljicu da filmu pristupi dokumentaristički nego upravo suprotno. Naš osobni rat koristi se širokom paletom stilskih postupaka koji se nalaze u službi priče, postupaka kojima Donzzelli istovremeno izbjegava dokumentarizam i postiže autentičnost.
Rat koji se spominje u naslovu zapravo je mučna dugogodišnja borba zaljubljenih glavnih likova, Julliette (Valerie Donzelli) i Romea (Jérémie Elkaïm), da spase svog dvogodišnjeg sina oboljelog od raka. Prikaz borbe kroz nekoliko etapa – od prve spoznaje da sa djetetom nešto nije u redu preko prvih negativnih nalaza sve do krajnje dijagnoze koja njihovu sinu pruža jedva deset posto mogućnosti da preživi – scenaristički je sjajno izveden dok je režija lišena jeftine sentimentalnosti i odiše proživljenim. Izbor da snimi film po vlastitu iskustvu, da scenarij napiše s partnerom s kojim je istu bitku proživljavala u stvarnome životu, pokazao se izvrsnom odlukom redateljice koja nije upala ni u jednu od mnogih zamki koje vrebaju u takvom materijalu. I Valerie Donzzelli i Jérémie Elkaïm, osim što su svoje iskustvo pretočili u vrlo dobar i kompaktan scenarij, izvrsni su u glavnim ulogama mladog para koji pogađa teška tragedija.
Ovaj precizno i inventivno režiran film pruža lakoću i slobodu pristupu tako tragičnoj i sumornoj temi. Tijekom gledanja filma režijski postupci i izvedbe glumaca suočavaju nas bez isprike s bolešću i svime što ona sa sobom nosi, no ipak je perspektiva ona roditeljska, puna ljubavi, iščekivanja, tihe patnje i sukoba s onima koje volimo. Donzelli i Elkaïm svojim su scenarijem ispleli bogatu obiteljsku mrežu punu zanimljivih odnosa i uvjerljivo prikazali kako obitelj reagira na bolest najmlađeg člana.
No, volio bih se još malo pozabaviti režijskim prosedeom Valerie Donzzelli. Njen film prepun je pokreta, slobode i nenametljivog humora, a sekvenca kojom prikazuje prolazak vremena u borbi za život sina maestralno je režirana.
Naš osobni rat film je lišen inhibicija, igrani prikaz dokumentarnog, stvarnog životnog iskustva. Način na koji Donzzelli transformira nešto što je u njezinu stvarnom životu moralo biti sporo, mučno i dugotrajno iskustvo u poletan, brz i nježan film dokaz je redateljskog talenta. Film prikazuje bolest djeteta iz roditeljske perspektive rasprostirući pred gledatelja širok dijapazon emocija bez upadanja u patetiku i sentimentalije. Već sama ta činjenica čini Naš osobni rat iznimnim filmom koji kao da je nošen elementarnom silom pozitivnog svjetonazora. Na to je vjerojatno utjecala činjenica kako je u stvarnom životu (i u filmu) dijete preživjelo i izraslo u normalna, zdrava dječaka. Nakon gledanja filma jasno je kako su scenaristi, odnosno roditelji, nakupljene godine strepnje nad životom svoga djeteta pretvorili u film koji odiše životom, optimizmom i vjerom u mogućnost da se riješe i najgori problemi.
Naš osobni rat, iako tek drugi dugometražni film četrdesetogodišnje redateljice i glumice Valerie Donzzelli, pokazuje nam kako bismo od nje u budućnosti mogli puno očekivati. Posebno na režijskom planu.
© Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 7. travnja 2013.
