Ponovo u akciji
Ljudi u crnom 3 (Men in Black 3), red. Barry Sonnenfeld
-
Svi iznimni žitelji planeta Zemlje, oni čija postignuća ili osobine jedva možemo pojmiti kao pripadne pojedincu – zapravo su izvanzemaljci. Među poimence ili grupno navedenima u Ljudima u crnom 3 to su Mick Jagger, sve manekenke i svi koji su svojih pet minuta slave stekli kao sudionici tvorničkog kruga Andyja Warhola. Osim samoga Warhola koji je zapravo bio lažnjak, to jest agent tajne državne službe, a banalnim se motivima – slikanjem konzervi i banana ili snimanjem monotonih filmova o ljudima koji, npr. jedu hamburger – umjetnički bavio zato što se agent W, koji ga je otjelovljavao, jednostavno nije mogao dosjetiti ničega drugoga.
Treći dio popularnog niza komedija fantastike Ljudi u crnom stigao je deset godina nakon zabavne dvojke i petnaest nakon iznimno zabavnog i originalnog prvijenca, ponovno u režiji Barryja Sonnenfelda. Prema optimističnijim očekivanjima, riječ je o razmjerno uspješnom, lakogledljivom, dinamičnom, poprilično duhovitom i vrckavom ostvarenju prepunom izvrsno upotrijebljenih prvorazrednih računalno-animacijskih specijalnih efekata i obogaćenom mahom redovito intrigantnim motivom putovanja kroz vrijeme s ciljem izmjenjivanja događaja što će oblikovati budućnost, odnosno sadašnjost. Agent J (Smith) – pripadnik, podsjetimo se, tajne američke državne organizacije za organiziranje mirnog suživota s izvanzemaljcima na Zemlji – iz današnjice se vraća u srpanj 1969. kako bi spasio svog starijeg partnera K-a (Jones, Brolin), a i opstanak našeg planeta.
Ondje, kao posebne vizualno-sadržajne poslastice, njih dvojica nakratko posjećuju Warholovu Tvornicu, a glavni se dramsko-akcijski događaj odvija za samog lansiranja rakete Apollo 11 kojom će Armstrong, Aldrin i Collins doletjeti do Mjeseca. Prepoznatljivo razigran Sonnenfeldov vizualni stil, glazba Dannyja Elfmana koja vješto stvara iluziju gibanja i onda kada radnja malo zastane, (mjestimično stereotipizirana) dinamika međuodnosa živahnog J-a i k'o špricer hladnog grintavca K-a, zanimljivo osmišljen glavni negativac, Boglodit Boris Životinja (Jemaine Clement), opći dizajn te pregledna vratolomnost zbivanja i vizualija drže pažnju i nude ciljanu količinu neprizemne filmske zabave, no ne i više od toga. A u konačnici je, možda čak i bez izričite namjere, tek još jedan od bezbrojnih holivudskih priloga podržavanju domoljubno-imperijalističke ideje o moći Sjedinjenih Država kao zemlje čiji najbolji sinovi (a to uz trud i dobru volju može postati svatko tko vjeruje u američki san) savladavaju najteže prepreke i spašavaju svijet.
© Janko Heidl, FILMOVI.hr, 15. prosinca 2012.
Piše:

Heidl