Malo je danas kino-autora čiji se svaki film očekuje s nestrpljenjem. Malo zbog duha vremena, no puno više zbog tek nekolicine onih s kredibilitetom. Jedan je od njih, neprijeporno, Ken Loach. Osim dosljedne autorske poetike, tog autora oduvijek krasi i svijest o potrebi društvene empatije i gotovo kršćanske vrline vjere, ufanja i ljubavi. Sigurno najustrajniji filmski borac za dostojanstvo obespravljenih, poniženih i uvrijeđenih ljudi iz radničke klase, Loach je uvijek bio i narativno vjerodostojan u svojim ostvarenjima. Ipak, u posljednja dva ostvarenja prije najnovijeg, načas sam pomislio da je njegovo nadahnuće ipak iscrpljeno. Naime, niti fantastička imaginacija iz svijeta nogometnih navijača Tražeći Erica (Looking for Eric, 2009), a još manje Irska cesta (Route Irish, 2010), njegovo suočavanje s temom Iračkog rata, nisu dosegli samonametnute visoke poetske standarde. Stoga sam, s malom dozom skepse očekivao njegov posljednji uradak: dobitnik Nagrade žirija na ovogodišnjem canneskom festivalu, Danak anđelima (The Angels΄ Share, 2012), mogao me samo ugodno iznenaditi. To se i dogodilo! Nakon nesretne epizode na irskoj cesti Loach se puno bolje snašao na škotskim visoravnima.
Pripovijest Loacheva filma – koju je scenaristički uobličio Paul Laverty, već desetljeće i pol njegov stalni suradnik – ponovno je usredotočena na one pripadnike društva koje i ovdje niz godina nazivamo luzerima. Robbie Emerson (Paul Brannigan) mladić je koji u svome dvadeset i nešto godina dugom životnom iskustvu ne poznaje gotovo ništa osim nasilja, droge i kriminala. Ipak, on treba postati ocem Leoniena (Siobhan Reilly) djeteta. Kako će ga dobrohotni sudac u proročkom procesu okarakterizirati, on je dosad za sobom uvijek ostavljao zlo i nesreću, no „pun je energije i talenta“. I, upravo stoga, trebalo mu je pružiti još jednu priliku.
Robbie je zbog nanošenja teških ozljeda osuđen tek na 300 sati dobrotvornog društveno korisnog rada. Njegova socijalizacija bit će otežana i nesklonim mu okružjem prepunim mržnje i želje za osvetom. Ipak, uz malu pomoć prijatelja, Robbie će se uspjeti izdići iznad svega i krenuti iznova. Sudrugovi u njegovoj socijalizaciji bit će također gubitnici bez mnogo vizija u životu. Rhino, Albert i Mo bit će mu prijateljska pomoć, premda i sami bez mnogo nade u promjenu svog, no bar će Robbieju otvoriti vrata normalnog života.
Uspjelost Lavertyjeve pripovijesti, pa onda i Loacheva filma, u dobroj mjeri počiva na uvjerljivosti likova. Paul Brannigan u debitantskoj glumačkoj roli naprosto briljira. Njegov tjelesni izgled prerano odraslog plavookog dječaka tamne kose istodobno utjelovljuje nevinost, ali i neku iskonsku, usudnu zloću. Ipak, autori filmske priče gotovo mu kršćanski otpuštaju grijehe i daju mu priliku za otkupljenje istih. Naime, u situaciji društveno korisnog rada, dodjeljuju mu mentora u liku dobroćudnog Harryja (John Henshaw) koji će ga uputiti u tajne whiskeyja. Taj će škotski brand biti Robbiejevom kartom u bolji život. Harry će u svemu odigrati ulogu Robbiejeva simboličkog Oca, kojeg mladić nije imao.
Krimi-priča filma puna je već prepoznatljiva Loacheva situacijskog humora, ali i beskrajne simpatije prema svojim likovima. Robbie će u visprenoj ideji o pronalasku poštena posla u destileriji dobiti potporu sugestivne komične ekipe. Tek naoko djelujući pomalo stripovski, veliki Rhino, glupi Albert i kradljivica Mo iz destilerije na škotskim visoravnima izići će veći od života. Zar nije to i svrha istinskog filmskog umijeća? Sugestivno narativno ispričana prevara skupine luzera nepogrešivo stječe simpatije gledatelja. Loach je – u svojoj uobičajeno nenametljivoj maniri suosjećanja s depriviranima u društvu, pa bili oni i sitni kriminalci – posložio kršćansku priču o oprostu. Nijedan grijeh nije nepopravljiv i svakome treba pružiti još jednu priliku. Naklonost prema autoru i prilika koju sam mu kao gledatelj pružio višestruko se isplatila.
Što pak znači naslov filma? Danak anđelima odnosi se na pripovijest o škotskoj destileriji viskija, na tradicionalne kiltove, na Malt Mill, sveti Gral najpoznatijeg nacionalnog pića. A danak anđelima je dva posto alkohola od ove tekućine koja godišnje ispari. Anđeli, kao zahvalu za dar ovoga svetoga Grala, zauzvrat dobivaju dio anđeoskog nektara! (Loachu sam zahvalan što je kao glavnu glazbenu temu filma uvrstio negadašnji veliki hit The Proclaimersa I΄m Gonna Be /500 Miles/, posebno mi dragu stvar s kraja osamdesetih.)
© Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 10. listopada 2012.
