Invazija kvarta je znanstveno-fantastična horror komedija namijenjena manje zahtjevnoj, uglavnom tinejdžerskoj publici. Takva hibridna mješavina žanrova nije neobična na globalnoj sceni jer scenaristima ponestaje mašte, strogi žanrovski sustav odavno je otvorio granice postmodernoj poetici miješanja svega i svačega, a publiku očito privlače šarolike kombinacije (prisjetimo se samo nedavne uspješnice u kojoj ravnopravno sudjeluju kauboji i vanzemaljci). Priča je krajnje jednostavna: londonskim predgrađem hara banda maloljetnika koja život provodi na ulici i povremeno pljačka prolaznike na cesti. U jednom trenutku na kvart se iz svemira sruči gomila vanzemaljaca koji se brutalno sukobljavaju s delinkventima. Dotad nasilna grupica huligana (predvođena glavnim likom simptomatična imena Moses) postaje zadnja crta obrane kvarta: sukobljavajući se s vanzemaljcima, započinje bitku do njihova istrebljenja. U toj bitci pridružit će im se i djevojka koju su netom prije opljačkali...
Film u tragovima pomalo podsjeća na neka kultna ostvarenja osamdesetih, poput recimo Gremlina, ili tinejdžerskih filmova o grupi klinaca koji zajedničkim snagama izbore pobjedu nad nadmoćnijim neprijateljem (primjerice, kultni Goonies). No, to su sve samo naznake i usputne asocijacije, jer redatelj Joe Cornish (kojem je ovo filmski prvijenac) okreće priču u drugom smjeru. Film je vrlo dinamično režiran, akcije dakako ne manjka, a vanzemaljska stvorenja (obličjem između majmuna i pasa) zanimljivo su prikazana kao crne i mračne grude s neonski svijetlećim zubima kao jedinom sigurnom točkom prepoznavanja. No, najzanimljiviji dio filma upravo je njegov najslabiji dio: riječ je o scenariju, koji je pomalo blesav i prilično neoriginalan, a zasniva se na klasičnoj ideji napada neobičnih stvorenja i male grupice ljudi koji se bore protiv njih (na tom konceptu John Carpenter je izgradio gotovo čitavu uspješnu redateljsku karijeru).
Scenarij je zanimljiv upravo stoga što nema nikakvih racionalnih razloga ili objašnjenja za napad vanzemaljaca koji su za svoju metu odabrali ni manje ni više nego siromašno londonsko predgrađe! Iako Cornish nedvosmisleno igra na kartu specijalnih efekata (doduše, ne osobito uvjerljivih) i neobavezne (čitaj: bedaste) zabave za maloljetnike, postavlja se vrlo važno pitanje: nalazi li se u filmu neki skriveni podtekst? Takvih naznaka nema, osim jedne zanimljive replike koju izgovara glavni junak pred kraj filma: možda je to sve zavjera policije i tajnih službi koji žele uništiti siromašne stanovnike Londona, uglavnom crnce bez životne perspektive, osuđene na gluvarenje mračnim ulicama i povremene krađe?
Ta se teza dalje uopće ne razvija, a u rukama nekog iskusnog redatelja i scenarista ovakav bi film bio iznimno subverzivan. Naime, kvart je mjesto izuzeća zakona, filozofski gledano, prostora trajnog izvanrednog stanja, mjesta u kojem se doseljava tek sirotinja, a njime u cijelosti vlada banda huligana zbog koje i policija nerado navraća u kvart. U kontekstu nedavnih događaja u Londonu, kad je buknuo val nasilja (kako od strane dokonih huligana koji su razbijali izloge i krali raznu robu, od odjeće do tehnike, tako i od strane represivnog aparata, koji je pojedince osudio čak i zato jer su pomišljali na krađu?!), iznenadna pojava čupavih vanzemaljaca koji padaju s neba mogla bi se na psihoanalitičkoj ravni tumačiti ne nužno kao urota represivnog državnog aparata za uništenjem londonskih slamova nego kao simbolički označitelj borbe za očuvanjem vlastitog životnog teritorija, a time i identiteta.
Pritom nije zanemariva činjenica da kriminalci odjednom postanu borci protiv opake vanzemaljske sile, čime potencijalno spašavaju čovječanstvo. Indikativno je i da obični građani, kao ni policija, vanzemaljce ne vide, i na kraju filma nemoćni su protumačiti događaje. Sve to ukazuje na snažan subverzivni moment koji redatelj nije svjesno imao na umu (nastojeći ponajprije snimiti akcijski filmić za mlađu publiku), ali je ipak prisutan i podložan raznim interpretacijama. Invazija kvarta pomalo je bedast i smušen film u kojem se, začudo, skrivaju mnoge nesvjesne i simboličke poruke kao izravan odgovor na neke probleme suvremenog društva.
© Tonči Valentić, FILMOVI.hr, 7. listopada 2011.
