Ubod neidentificirane bube

58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Kotlovina, red. Tomislav Radić

• 
  
  Osim što doslovno označava jelo koje se počesto, pa tako i u ovom ostvarenju, u nas pripravlja, služi i uživa prigodom prijateljskih i obiteljskih okupljanja na vikendici, Kotlovina (120 min., Hrvatska, 2011), naslov osmog kino filma veterana Tomislava Radića, kako reče sam redatelj i scenarist, istovremeno je i metaforički opis sadržaja i ideje toga filma o ničemu i o svemu.
  
  Što li, pak, znači, ništa i sve? Ukratko, sva ona manje-više uobičajena čavrljanja, razgovore i ponašanje grupe razmjerno bliskih ljudi približnoga sličnoga društvenoga statusa i pozadine, ali različitih generacija i karaktera, koji se u slobodno vrijeme nađu na okupu da bi se neobvezno podružili. Cijeli film Kotlovina opis je jednog takvog okupljanja šire obitelji tzv. običnih, malih ni po čemu posebnih, uobičajeno mušičavih ljudi, upriličenog u čast posjeta jedne od triju sredovječnih sestara (Melita Jurišić, Mirela Brekalo Popović, Suzana Nikolić), prvoga nakon višedesetljetnog izbivanja u Australiji kamo je, silom političko-ekonomskih prilika koje su snašle njihove roditelje, otišla kao malena djevojčica. Ima tu, dakle, ljubaznosti, netrpeljivosti, ljubavi, podnošenja, živciranja, šaljenja, veselja, tuge, upoznavanja, pijenja, jedenja, reda, nereda, raznovrsnih razgovora - među kojima i neizostavnih izricanja političkih stavova i tumačenja situacije s određenim naglaskom na odnos Hrvatske i svijeta, nekad i danas – a sve garnirano nevoljama uzrokovanima zabranjenom ljubavi između sestre-povratnice i mladog duhovnog posvojčeta (Igor Kovač) sestre-domaćice te jednim ubodom neidentificirane bube.
  
  Snimljen kao takoreći promatrački dokumentarac (posljednji rad ravnatelja filmske fotografije Vedrana Šamanovića) koji tek bilježi zatečenu realnost – dakako, vješto, ali, kako se kaže, neprimjetno redateljski osmišljenu i organiziranu u suvislu i zaokruženu cjelinu – Kotlovina nudi niz nenametljivo odličnih glumačkih izvedbi (osobito duhovitu epizodu dao je Boris Buzančić u ulozi Dida) i obilje precizno zapaženih i izlučenih situacijskih i karakternih pojedinosti u kojima malo tko neće prepoznati sebe i stvarni život kakav jest u svoj ljepoti svoje običnosti.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 21. srpnja 2011.

Piše:

Janko
Heidl