Bez glazbe to ne bi bio isti film

CD soundtrack: Dalibor Grubačević: Artedox, Aquarius Records, 2011.

  • CD filmske glazbe: Dalibor Grubačević: Artedox, Aquarius Records, 2011.U nas je rijedak slučaj da se skladatelj toliko posveti glazbi za film da ona zvuči autentično s jedne strane, s druge filmski prikladno, i da s treće strane pokazuje tipičnosti jednog stila koji sa svakim novim filmom raste i razvija se.

    Taj rast i razvoj čuju se u novom soundtracku Dalibora Grubačevoća Artedox, izdanom u kući Aquarius Records. Album sumira skladateljev interes prema glazbi u jednom specifičnom filmskom žanru – dokumentarnom filmu. Možda se čini da u dokumentarnim filmovima skladatelj nema mnogo reći, jer priče su dokumentarne, dakle, stvarne i realne, a glazba u njima treba samo ponoviti realnost, no Grubačević očito ne misli tako. Njegova glazba pripovijeda priče iz stvarnoga života, ali tako da im daje novu dimenziju koja na čudesan način oživljava filmske slike. To ide tako daleko da se dokumentarni filmovi zahvaljujući glazbi gotovo prenose u svijet fikcije, dakle, igranog filma. Naravno, dokumentarni i igrani film su vrlo daleki rođaci, pa Grubačević svojim intenzivno lirskim načinom glazbenog razmišljanja pospješuje ono što su redatelji sami zamislili, ali na način da tvori paralelan, čak holivudski, zvučni svijet filma.
    Zajedno, red. Nenad Puhovski
    Soundtrack donosi glazbu iz filmova Zajedno Nenada Puhovskog i Zaustavljeni glas Višnje Starešine, kratkih dokumentarnih filmova Tesla, Ode dućan i Josip Cvrtila Mire Brankovića te Album i Izgubljeno blago Branka Ištvančića, a tu je još i glazba za četiri epizode televizijske serije Hebrang Zorana Budaka. U svim tim glazbenim partiturama, koje Artedox nudi samo u fragmentima, jasno je da briga skladatelja za glazbu ne staje kod skladanja. Naime, za Grubačevića je posebno ono što je u bogatijim sredinama normalno: sve su njegove partiture skladane za žive instrumente, bilo za orkestar, bilo za samo nekoliko orkestralnih instrumenata ili za glasovir koji dominira orkestralnom partiturom. To je važno istaknuti, jer je u nas orkestralna filmska partitura postala rijetkost, ali zahvaljujući Grubačeviću, koji se, unatoč najrazličitijim (financijskim i produkcijskim) poteškoćama nikada ne miri sa zvukom sintetskih instrumenata nego ih u širokom luku zaobilazi, još uvijek postoji nada da orkestralne filmske partiture u nas ipak neće zamrijeti.

    Dalibor Grubačević, foto: 1www.daliborgrubacevic.comS druge strane, važno je i to da Grubačević njeguje soundtrack koji je također u nas rijetkost. Premda bi se albumima filmske glazbe trebali baviti producenti, ako se njima ne pozabave sami skladatelji, njihova glazba nikada neće biti objavljena. Pa je i ovdje Grubačević svojevrstan usamljenik u moru skladatelja koji ili uopće ne pokušavaju objavljivati svoju glazbu na nosačima zvuka ili posao prebacuju na redatelja i producenta (što u velikom svijetu i jest praksa), a ovi opet nezainteresirano sliježu ramenima. Objavljujući svoju glazbu na CD-u Grubačević ne reklamira samo svoje umjetničke proizvode, nego ih čuva i arhivira te ih čini dostupnim širokoj javnosti. Oni tako postaju očuvanom kulturnom baštinom.

    Premda sam u prethodnim rečenicama upotrijebila sintagmu „umjetnički proizvod“, mislim da je Grubačevićeva glazba vrlo daleko od toga da bude pukim komercijalnim artefaktom namijenjenim širokoj publici. Jer, njegova glazba donosi cijeli niz posebnosti: od prelijepe teme klarineta u najavi filma Zajedno koja će u odjavi istog filma postati temom violine, preko inzistiranja na glasovirskim solima u glazbi za televizijsku seriju Hebrang, u partituri za dokumentarni film Zaboravljeni glas i partituri za film Josip Cvrtila, pa do specifičnog odnosa prema folkloru u Izgubljenom blagu, do teških, ponekad suvremeno orijentiranih koraka komornih gudača u filmu Album, i do sveprisutnih elemenata neo-romantizma koji naposljetku kulminiraju iznimno duhovitim završnim brojem, glazbom iz filma Ode dućan.
    Zaustavljeni glas, red. Višnja Starešina
    A da glazba izvrsno kotira i kod publike najbolje govori nekoliko rečenica koje je, uz po nekoliko rečenica o toj jedinstvenoj glazbi različitih redatelja s kojima je Grubačević surađivao, za knjižicu ovog albuma zabilježila Višnja Starešina, redateljica filma Zaustavljeni glas: „Bilo mi je silno važno da emocija i sadržaj mog dokumentarca Zaustavljeni glas, o pjesniku i ratnom reporteru Hrvatskog radija Vukovar Siniši Glavaševiću, pronađu put do mlade publike. I bila sam jako sretna vidjevši koliko se film dojmio mog šesnaestogodišnjeg nećaka Ivu, kako mu je bio „predobar“. Vjerovala sam da je to moja zasluga. „A što ti se najviše svidjelo?“' pitam ga, a moja autorska taština očekuje dodatnu pohvalu. „Glazba, glazba je predobra“, ispalio je, 'Sve ostalo ti je okej, ali bez glazbe to ne bi bio isti film.' Dakle, hvala Daliboru, iako mi je 'ukrao' jedan kompliment.“

    Hvala Daliboru i od ljubiteljice filmske glazbe koja je ujedno i autorica ovih redaka, jer ostavlja vjeru u postojanje odlične hrvatske glazbe živom.

    © Irena Paulus, FILMOVI.hr, 19. srpnja 2011.

    Read the English version of the text

Piše:

Irena
Paulus

kritike i eseji