Reprezentativnost ili nerazumljiva namjera

Nedeljko Dragić, Avantura linije. 690 crteža ispod šestinskog šeširića, Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2011.

• 
  
  Na prvi pogled, Avantura linije. 690 crteža ispod šestinskog šeširića doajena hrvatske animacije Nedeljka Dragića (1936) posve je neobična knjiga poprilično nerazumljive namjene. Na 280 stranica ovećeg formata (17,5x30 cm, odnosno nešto kao suženi A4) sadrži tek oko pet stranica teksta i niz crteža, sve iz jednog animiranog filma, festivalske špice Animafesta 2002., svjetskog festivala animiranog filma koji se u Zagrebu održava od 1972. godine. Pa zar je jedan namjenski film koji traje tek minutu i trinaest sekundi, makar i iz pera proslavljenog autora, doista zavrijedio da mu se na ovakav, gotovo suvenirski način, posveti cijela knjiga? I to punih devet godina nakon što je, kako bi se reklo, obavio svoje.
  
  Odgovore na ta pitanja daju dva spomenuta kratka teksta – predgovor filmskog kritičara Nenada Polimca i pogovor samoga Nedeljka Dragića. Polimčev uvodnik naslovljen Avantura linije Nedeljka Dragića daje brzopoteznu portretnu skicu autora, jednog od vodećih modernista Zagrebačke škole crtanog filma čiji je crtić Tup tup (1972) nominiran za Oscara, a koji posljednjih dvadeset godina živi i radi u Njemačkoj. Uz malu analizu pojašnjava također zašto Dragićeva festivalska špica Animafesta 2002. nije tek „najobičniji namjenski film“ nego virtuozna minijatura kojom se autor vratio stilu i motivima koje je razvijao u Zagreb filmu te da pripada među njegova najvažnija ostvarenja. Ona je, smatra Polimac, svojevrstan reprezentativan pars pro toto Dragićeva opusa.
  
  Dragićev pogovor, naslovljen Autorove napomene, oblikovan u četrnaest natuknica, pojašnjava, pak, ulogu ove, kako je naziva, knjige-filma kao mogućeg nekonvencionalnog udžbenika. Zainteresiranom gledatelju, odnosno čitatelju Avantura linije omogućava da sam analizira i usporedi crteže, statični materijal, sa završenim filmom priloženim na DVD-u. Riječ je, veli Dragić, o pokušaju slobodnog učenja animacije za hrabre, ali i skeptične, izvan svih dosadašnjih pravila koja više sputavaju nego što oslobađaju maštu. Istovremeno nudi i nekoliko postulata svog stvaralačkog djelovanja, među kojima se temeljnim čini onaj da bez slobode, u kojoj je sve moguće, nema umjetnosti. Između predgovora i pogovora redoslijedom je poredano 690 crteža u boji iz predmetne festivalske špice, a uz njih su priloženi i faksimili tzv. kartona snimanja.
  
  O praktičnoj uporabnosti ovog osebujnog udžbenika sud će donijeti specijalisti i budući naraštaji zanesenjaka animacije, a nama ostalima ne preostaje drugo doli ponadati se da će zanimljiva zamisao naići na relevantan odjek te dotad, shodno afinitetima, senzibilitetima i sposobnostima, uživati u proučavanju Dragićevih linija, boja, prostornih rješenja i ostaloga.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 2. kolovoza 2011.

Piše:

Janko
Heidl