Od svih predivnih crtića nastalih u studijima Walta Disneyja, jedan je nesumnjivo najdražesniji i zauzima posebno mjesto u dječjim srcima. Priča o lanetu Bambiju puna je ljubavi i topline, a ima i, za vrijeme u kojem je nastala, izrazito snažnu ekološku poruku. Upravo je čovjek označen kao taj koji remeti idilu života u prirodi (lovom i paljenjem vatre). U svijetu u kojem su nam životinje dočarane poput ljudskih bića, s vlastitim emocijama i inteligencijom, lovci su dočarani kao hladnokrvni ubojice, a da čak nisu izravno prikazani ni u ijednom kadru.
Scena u kojoj majka srna izvodi gladnog Bambija u potragu za hranom po zimi i pogiba nakon što nađe nešto trave pod snijegom pripada u najdirljivije trenutke Disneyevih crtića. Nema krvi, nema tijela – sve je dočarano minimalistički, kroz Bambijev bijeg i spoznaju da je ostao bez majke. Otac se vrlo rijetko pojavljuje, i to kao hladna, dostojanstvena figura, ostale životinje oslikane su neopisivo ljupko i simpatično, a crtić je popraćen iznimno prikladnom glazbom, radom dvaju skladatelja različitog stila (dječje razigranog i neoklasičnog).
© Zlatko Vidačković, FILMOVI.hr, 4. travnja 2011.
