Dvoboj violončela

20. Dani hrvatskog filma, Zagreb, 4. – 9. travnja 2011.: Glazbeni spotovi

• 
  
  Prvi dan dvadesetih Dana hrvatskog filma bio je rezerviran za prikazivanje glazbenih spotova. Prikazana su 24 spota, uz još jedan koji je predstavljen te iste večeri na samome otvaranju. Grupa Ex Mozartine feat. Damir Urban probila je led s vrlo efektnim spotom za pjesmu Glas Jeka u kojem je vidljiv iznimno velik trud kako u korištenju boja, tako i u odabiru lokacija. Isti autorski tim stoji i iza spota D.C. Biu grupe Pankreas koji je također zabavan i brz, no ipak, uz sve moguće efekte ostavlja mlak dojam. Dosadan je i spot pjesme Biti sam grupe Gretta koji poseže za vizualno lijepom slikom grada u sutonu, no ponavljanjem tog istog motiva kroz cijeli spot, ne prikazavši ništa drugo, djelo postaje naporno i nezanimljivo.
  
  Od boljke ponavljanja istih motiva boluje više spotova, među kojima je i onaj za pjesmu Arhitekt, koji se koristi odličnom i vrlo uspjelom animacijskom tehnikom kolaža, no ona postaje naporna budući da pjesma traje više od četiri minute, a gledatelj je poentu shvatio nakon jedne minute. Spot Luke Nižetića za pjesmu Život curi izrazito je lijepo snimljen, no specijalni efekti kao što su plava vatra, lebdeći kamen i slične stvari tehnički su loše izvedeni, te gledatelj nema dojam da se oni uklapaju u prirodu, nego djeluju plastično i neuvjerljivo. Time nažalost ubijaju čar potencijalno dobrog spota.
  
  Sva tri spota grupe Kinoklub odišu šarmom, nepretencioznošću, mladenačkim poletom, ali bi njihov redatelj Mario Mlakar trebao pronaći način kako ispričati cjelovitu priču. Priča spota za pjesmu Vrati se u Zagreb imala je potencijala koji nije iskorišten u potpunosti te djelo ostavlja dojam nedorečenosti. Možda je upravo stoga njihov vjerojatno najbolji spot Za nju, koji prikazuje samo emocije, djeliće stvarnosti, mladenačkog života. Također, vrlo dobar spot snimili su dečki iz grupe Connect za pjesmu Šta me čeka. Vjerojatno najlošiji spot prikazan u konkurenciji bio je onaj za pjesmu Ivane Kindl Promjenjiva koji odlikuju pretencioznost, bezrazložno korištenje specijalnih efekata i ispraznost koncepta.
  
  Nakon što je Livio Morosin skladao glazbu za film Dejana Aćimovića Moram spavat', anđele, Aćimović mu je odlučio uzvratiti snimivši spot za pjesmu More dimboko.  Djelo odiše kvalitetom i zanatskim umijećem redatelja, no neosporno je da je jednostavno monotono. Ipak, to mu se može oprostiti, jer riječi pjesme i same govore o tome – Sve pasiva.
  
  Simpatična je obrada Gordane Evačić svima nam poznate naslovne pjesme iz Gruntovčana Pokraj vode Drave. Ipak, spot za samu pjesmu nije nimalo poseban, što je možda i dobro jer se radi o izrazito uspjeloj i zabavnoj obradi, pa bi efektniji spot mogao samo naškoditi samom glazbenom djelu. Lovro Pogorelić predstavio se spotom Slike s izložbe, koji je jednostavno rečeno diletantski i amaterski napravljen. Tako se postavlja realno pitanje kako klasičnu glazbu ili barem glazbu odsviranu na klasičnim instrumentima zanimljivo prikazati. Odgovor ima redatelj Kristijan Burlović, odnosno dva talentirana mladića, za koje mnogi već znaju. To su Stjepan Hauser i Luka Šulić koji su pokazali kako se može promovirati klasična glazba obradivši pjesmu Smooth Criminal Michaela Jacksona. Spot je vrlo brz i dinamičan, odlično snimljen, nije napucan efektima, nego je samo sviranje efekt vrijedan svake pažnje. Upravo su oni zaslužili tu čast da njihov spot bude prikazan na samom otvaranju Festivala i tu su čast svakako opravdali.
  
  © Goran Ribarić, FILMOVI.hr, 9. travnja 2011.

Piše:

Goran
Ribarić