Svježina u pisanju o filmu

Mima Simić, Otporna na Hollywood. Ogledi iz dekonstrukcije tvornice snova, Hrvatski filmski savez; Zagreb, 2009.

  • Mima Simić, Otporna na Hollywood. Ogledi iz dekonstrukcije tvornice snova, Hrvatski filmski savez; Zagreb, 2009.Knjiga Otporna na Hollywood Mime Simić podastire nam cizelirano tematiziranje fenomena koji umnogome obilježuje našu civilizaciju – Holywooda. Podnaslov otkriva i metodu pristupa – radi se o Ogledima iz dekonstrukcije tvornice snova. I odista, spisateljski napor, osim užitka u tekstu (Barthes), nudi gotovo derridaovski sustavnu de-konstrukciju vodeće svjetske kinematografije jer, osim ponekog izleta u europski milieu, autorica se ponajprije bavi baš američkim filmom. Taj se američki film najčešće prikazuje u multipleks-prostorima, a isti su, pak, najprimjerenije okružje u kojemu sam fenomen egzistira. U središtima trgovačkih centara, multipleksi su živa svjedočanstva o bîti kulture u postmodernom, konzumerističkom svijetu. No iako je, prema Eagletonu, upravo ova ideja kulture dominirajuća, i ovdje se pronalazi pokoji djelić onoga zbog čega kinematografiju držimo i umjetnošću, a ne tek postmodernim medijem!

    Autoričin je odabir filmova u tom smislu doista indikativan. Svaki od istih na neki način nadahnjuje njezino pisanje prema analizi u njima prikazanih fenomena. Na primjer, kada u uvodnom tekstu piše o Burtonovu filmu Charlie i tvornica čokolade (Charlie and the Chocolate Factory, 2005), to neće biti tek kritički prikaz inače omiljenog autora nego i detekcija neke njegove »etičke pasivnosti«. Bajka kao socijalizacijsko oruđe pretvara se u iščitavanje ideologije kapitalizma! Naravno, ovo je tek jedan od mnogobrojnih takovih primjera u knjizi. Tekstovi su u najvećem dijelu kritični prema tematiziranim filmovima. Ipak, i onda kada se čini da ta ostvarenja nemaju baš mnogo toga za pružiti napaćenom kino-posjetitelju, Mima Simić pronalazi razloge govora o njima. Zbog čega? Upravo i prije svega zbog toga što se radi o interpretativnom tekstu. Razlog je pisanja u samom metodološkom dekonstruiranju prikazanog, a o čemu se piše. Ta je metoda dosljedno provedena kroz cijelu knjigu. Iako će nekome možda učiniti da se radi tek o nizu (istina, osebujnih) filmskih kritika, ovdje je riječ o vrlo suvislo posloženoj cjelini koja interpretativno promatra filmove.
    Bilješke o jednom skandalu (Notes on a Scandal), red. Richard Eyre, 2006),
    Magisterij iz rodnih studija na CEU (Budimpešta) usmjerit će autoricu i na tematski odabir djela. Odnosno, filmova-»tekstova« kako će ih (podsvjesno?) jamesonovski nazivati. Feminističke, postkolonijalne i kulturalne teorije imat će u tomu presudnu ulogu. Na jednome će mjestu, u tekstu o filmu Bilješke o jednom skandalu (Notes on a Scandal, Richard Eyre, 2006), autorica sebe situirati i u hrvatski intelektualni javni prostor. Govoreći o, prvenstveno, opsesivnoj i poremećenoj osobi iz filma (Judi Dench), koja je onda i lezbijka, Mima će reći: »I sama više volim kad me obilježavaju kao spisateljicu/kritičarku koja voli žene no kao lezbijku koja usput nešto piskara« (95). I doista, iz ovoga primarno intelektualnog coming outa, proizaći će i vispreni odabir filmova koji tematiziraju LBGT-teme, no i one koji emaniraju sve moguće predrasude vezane uz najviši stadij korporativnog kapitalizma. Strah, otpor i zazor od Drugog/drukčijeg ovdje će imati posebnu ulogu. Tako će autorica detektirati i oskarovski Brokeback Mountain (Ang Lee, 2005.) kao prvu »naturalizaciju muške homoseksualne ljubavi«. Desila se inicijacija ove tabuizirane teme u tradicionalni žanr velike, patetične, ljubavne (melo)drame.

    No, osim ovakvog hermeneutičkog ključa susrećemo i socijalno-političku rekonstrukciju konkretnog okružja u kojemu nastaje holivudski američki film. »Upravo zbog potrebe da se prilagodi i dodvori inteligenciji, interesima i novčaniku imaginarana prosječnog gledatelja, audiovizualna metaforika visokobudžetnih uradaka prilično je transparentna, no k tome je i izuzetno podatan i plodan materijal za iščitavanje i tumačenje aktualnih američkih društveno-političkih neuroza« (101). I to je, naravno, onaj moment koji ponajviše interesira i autora ovih redaka. Naime, držim da je rodna emancipacija tek jedan od preduvjeta one šire. Fanonovski poniženi, uvrijeđeni, obespravljeni tek će u tom slučaju dobiti priliku da podignu svoj glas protiv kulture koju nam oktroira Hollywood. Nota bene, u ovoj svetoj šumi/božikovini (holly wood), rodne teme tek su jedna od žrtava stereotipizacije i nametnute nam slike o poželjnosti heteroseksualne, kršćanski ponizne i »socijalno« obesviještene građanske obitelji! Jednostavno, rodni coming-out preduvjet je i političkog istupa kao takovog.
    Brokeback Mountain, red. Ang Lee, 2005.
    Stoga ću i ovaj prikaz nadalje usredotočiti oko onih tekstova u knjizi koji ponajbolje otkrivaju šire društvene razdore na globalnoj sceni neoliberalnog kapitalističkog svijeta kojega nastanjujemo. Ponajprije, tu je tekst o dva super-junaka. Evocirajući svoj nastup u jednoj televizijskoj emisiji, autorica sasvim precizno postavlja kontekst za tu priču. Dakle, riječ je o tome da »proizvodi popularne kulture najbolje odražavaju društvene odnose moći, aktualne paranoje i tabue« (155). Dok je, s jedne strane, posljednji nastavak filmskog serijala o Batmanu Vitez tame (The Dark Knight, Christopher Nolan, 2008), tek svjedok tomu da »Hollywood nikad neće biti oruđe bilo kakve revolucije«, a ponajmanje one na širem društvenom planu, film Jamesa McTeiguea O za osvetu (V for Vendetta, 2008) autorici će poslužiti kao šlagvort za iščitavanje mogućnosti baš takve revolucije. Mima Simić film interpretira i kao priču o inicijaciji žene u esencijalno muški žanr super-junaka. No, s druge strane, prisutna je i subverzivna interpretacija anarhizma i terorizma. Na samome kraju teksta suočavamo se i s eksplicitnim, aktivističkim pozivom tebi, meni i svima nama da preuzmemo vlastitu i sudbinu svijeta u svoje ruke. Koliko utopijski i simpatično, u ovoj nas interpretaciji autorica sasvim ozbiljno i argumentacijski precizno smješta u kontekst prevrata potaknut filmom! 

    Konačno, posljednji i najfriškiji tekst u knjizi daje nam još jednu ideju moguće subverzije. Dugometražni prvijenac Neila Blomkampa District 9 i osobno mi se učinio revolucionarnijim od mnogih ostvarenja koja su eksplicitno sebe doživljavala kao prevratničke. Autorica ovaj film naziva »SF soc-akcićem«! No radi se o punokrvnoj, društveno angažiranoj i socijalno-političkoj analizi. Takav je film, ali i autoričin tekst! Izvanzemaljci koji u ljudski uzdignutom obličju »škampa« jedu mačju hranu i automobilske gume, zapravo su slika svih gorespomenutih Fanonovih obespravljenih, poniženih i uvrijeđenih s »civilizacijskih smetlišta« globo-korporativnog kapitalizma. Autorica će to lucidno primijetiti i vispreno interpretirati: »(S)pektakularna digitalna animacija i vizualni efekti, sjajano izrežirane akcijske sekvencije, solidna gluma i vješto žongliranje estetikama (od dokumentarca do video-igre) ni u jednom trenutku ne potiču gledateljski (samo)zaborav, niti ga/je lišavaju osjećaja odgovornosti... Za revoluciju pametnomu dosta« (223).
    District 9, red. Neil Blomkamp
    I doista knjiga Otporna na Hollywood jednostavan je putokaz za pametne kako se pametno gleda film! Ostvaren je barthesovski užitak u tekstu. Potrebno je upozoriti i na jednu novinu. Knjiški ukoričeni tekstovi dobrim su dijelom plod suradnje s radijskom emisijom Filmoskop. E-mail prepiska autorice s urednikom Damirom Radićem dodatak je na samome kraju knjige. Knjiga Mime Simić unosi svježinu u pisanje o filmu na ovim prostorima. Pokušaj je to pisanja o film-tekstovima. Pametnomu dosta?

    © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 6. veljače 2010.

Piše:

Marijan
Krivak