Mračni užitak tuđega pada
Udarni termin (Primetime), red. Lance Oppenheim, SAD, 2026.
-
Provokativan, dinamičan, nabrijan, kontroverzan, pasivno-agresivan – prve su odrednice koje mi se vezuju uz psihološki triler hvaljenog Lancea Oppenhaimera. Ako ste ljubitelji žanra, ne bi valjalo propustiti ovaj film, kao ni ako pratite Oppenhaimerov rad. Film kroz sivu zonu novinarske etike tematizira prilično tanku granicu između pravde i senzacionalizma, te zaranja u prilično mračne strane ljudske psihe i prirode. Udarni termin inspiriran je istinitim događajima i ekstremnim TV emisijama iz 2000-tih.Lance Oppenhheim je američki redatelj i producent. Njegov rad najčešće spaja nefikcijsko pripovijedanje i kinematografski formalizam. Široj publici je poznat po svome uspješnom dokumentarističkom radu. Postao je poznat nakon Some kind of Heaven koji se bavi The Villagesom na Floridi, najvećom zajednicom umirovljenika, prateći četiri protagonista koji pokušavaju pronaći sreću i smisao u svojem posljednjem poglavlju života. Nakon toga je uslijedio Spermworld o neregularnostima kod donacije sperme i You can see everything o Elizabet Holmes. Primetime odnosno Udarni termin je njegov prvi igrani film.
Radnja filma je, kao što sam spomenula, prilično provokativna i inspirirana reality serijalom To Catch a predator. Cilj je televizijskim gledateljima uz pomoć mamaca razotkriti seksualnog predatora, koji na susret dolazi namamljen preko internetskog dopisivanja. Televizijska ekipa je na raspolaganju imala svoje glumce i kuću u kojoj bi se dogodio susret s takozvanim maloljetnikom, potom bi Chris Hansen kamerama zaskočio i razotkrio predatora, dok bi policija opkolila kuću. Lance Oppenheim je za potrebe ovog filma koristio dokumentarističku tehniku i igrane dijelove, te je stvorio autentičnu atmosferu ludila.
Chrisa Hansena igra talentirani Robert Pattinson koji je imao nezgodne glumačke početke (sporedna uloga u Harry Potteru i jedan od glavnih nositelja Twigliht franšize), ali s vremenom se iskazao kao ozbiljan glumac koji pažljivo bira zahtjevne uloge (Svjetionik, Drama, Mickey 17). U početku nije želio glumiti Chrisa nego samo sudjelovati u produciranju filma, ali gledatelji mogu biti sretni što se predomislio, jer je izvrsno interpretirao lik gramzivog, manipulativnog, bezobzirnog čovjeka koji je slučajno novinar i autor emisije kojom je populacija zaluđena. Chris radi sve kako bi emisija postigla veću gledanost i došla u udarni termin prikazivanja. Kada postigne i taj cilj, Chris ne posustaje, jer zna koliko u svijetu medija i televizije lako propadaju oni koji su na vrhu. Stvari mu počinju izmicati iz kontrole i on prelazi sve granice kada počinje pratiti fantomskog kita. Napuštaju ispitane obrasce, on i produkcijska ekipa nepripremljeni odlaze u gradić, te umjesto da predator dođe u njihovu kuću, u strahu kako će mu izgubiti trag, cijela ekipa uz policiju odlazi pred kuću dotičnog koji je usput na visoko rangiranoj poziciji u društvu kao tužitelj.
Paralelno s narativom o Chrisu, razvija se priča o mamcu odnosno mladiću koji je samo želio postati glumac i nije bio svjestan u što se upušta. Kada se htio povući, klasičnim gaslightom uvučen je duboko u mašineriju reality showa, pa je i sam počeo vjerovati kako ima značajnu ulogu i radi nešto dobro. No, konačna potjera za tužiteljem nepovratno mijenja njega i distancira se od svega toga. Mamca Dana hvalevrijedno utjelovljuje Skyler Gisondo, poznat iz filma Licorice Pizza. Od glumačke ekipe posebno se ističe Merritt Wever (trostruka dobitnica Emmya) koja impresivno glumi beskrupuloznu producenticu Andie Bender. Za razliku od muških kolega koji su u izvedbama eksplicitni, ona je suptilna i jeziva dok žvače žvakače, te svoj autoritet nameće tiho, ali kada treba, zna lupiti šakom po stolu, gore od ikojeg člana ekipe i pokazati zastrašujuću snagu.
Za scenarij je bio zadužen Ajon Singh kojemu je ovo prvi realizirani scenarij. Iako ima mnogo prvoga, prvi scenarij i prva režija igranog filma, Udarni termin je zanimljivo djelo zato što tematizira društvo spektakla na vrhuncu svoje destrukcije. S jedne strane tu su ljudi iz show biznisa koji žele profitirati i napredovati preko leševa, zanemarujući svaki kodeks časti ili etiku; oni su ambiciozni, nedodirljivi i pravdaju sami sebe pred samima sobom kada svjesno prelaze granice koje ne bi trebalo prelaziti. Iako su prikazani kako su inicijalno imali dobru motivaciju, postoje različiti načini da se nešto učini i cilj ne može opravdati sredstva. S druge strane, predatori su mahom prikazani površno, jednodimenzionalno, osim rabina i tužitelja, te ostaje intrigantan napad na njihovu privatnost i podrazumijevanje krivnje. Podijeljeni ekrani, igra filma u filmu, korištenje dokumentarističkog tona, jarkih boja i specifičnog osvjetljenja, grade vizualni identitet i potpomažu atmosferi napetosti.
Najdragocjenije što izranja tijekom filma zbog njegovog sadržaja ali i tehničkog aspekta – igre dokumentarističkom tehnikom, pitanje je o tome tko su oni treći. Kakva je to masa ljudi koja se zabavlja i uživa gledajući nečiji pad, pa bio to pad dokazanog ili nedokazanoga seksualnog prijestupnika i tu film dolazi do točke prebacivanja i posjeduje dodatnu kvalitetu zaoštravanjem teme do mučnine. Inicijalno mogu uznemiriti televizijske kuće, produkcijska ekipa, iskorištavanja pojedinaca, beskrupuloznost i crna strana novinarstva, ali gledajući ovaj film najviše užasava spoznaja kako je snimljen prema istinitim događajima, jer postoji kritična masa ljudi čiji je pojam zabave perverzan. Rasprostranjena kultura reality emisija poražavajuća je za ljudski duh, ali ona je nažalost nedvojbeno tu. U filmu se javlja element križarskog pohoda ili lova na vještice, te zadire u vrlo mračne i opasne prostore, jer nitko nema pravo u isto vrijeme biti sudac i izvršitelj kazne. Moraliziranje se kroz film progresivno razvija kao tema i pokazuje kompletnu dvoličnost, ako ne i troličnost društva, te rastvara pitanje privatnosti i slobode.
Kroz izmaknutu perspektivu Oppenheimer je prilično dobro i provokativno postavio stvari, koristio je intrigantan pristup, iako mu ostaje problem što je mjestimično predvidljiv. Međutim previše je dobroga u Udarnom terminu, zbog čega mu se ovog puta može oprostiti predvidljivost uz nadu kako mu ovo nije zadnji igrani film. Uspješno je realizirao konstantnu atmosferu pritiska, panike, pasivne agresije i ostalih alata koji se mogu primijeniti na bilo koju radnu sredinu, što je također dodatni i više nego aktualni pogodak, jer uslijed podivljalog kapitalizma i konzumerizma prikazuje gubitak humanosti i destrukciju koja dolazi iz najprimitivnijih ponora ljudske prirode.
© Josipa Marenić, FILMOVI.hr, 6. studenoga 2026.
