Mladenački ideali pred cinizmom moćnika
Cinehill, 21. – 26. srpnja 2026., Fužine: More, red. Shai Carmeli-Pollak, Izrael, 2025.; Ministranti, red. Piotr Domalewski, Poljska, 2025.; Minotaur, red. Andrej Zvjagincev, Francuska, Latvija, 2026.
-
Cinehill Festival, otvoren 21. srpnja u Fužinama, u posljednjih par godina profiliran kao low-profile festival, onaj za kojeg ponajčešće znaju samo ljudi iz same branše, kao sljednik Motovunskog filmskog festivala, uspješno se othrvao imidžu tulumare za zagrebačke hipstere. Pored nekolicine premijera, posjetili su ga Oskarovac Edward Berger, bosansko-austrijska glumačka legenda Zijah Sokolović, kultni redatelji Goran Marković i Rajko Grlić, makedonska autorica Teona Strugar Mitevska i drugi. Festival je otvoren projekcijom Svadbe, najvećega regionalnog kino-hita u režiji Igora Šeregija, ovogodišnjeg člana žirija Glavnog programa, o kojem smo pisali ovdje (pročitajte osvrt ovdje). Šeregi je o pametnoj uporabi kulturoloških klišeja, žanrovskim subverzijama i specifičnostima regionalnih hitova govorio na panelu Kako snimiti regionalni hit?.
Prvog je popodneva festivala prikazana izraelsko-palestinska drama More izraelskog redatelja Shaija Carmelija-Pollaka, čiji je producent Baher Agbariya na festivalu bio član žirija. Film, koji je na kraju odnio nagradu publike Cinehilla, snimljen je u ljeto 2023., uoči brutalnog Hamasovog napada na skriveni trance-party 7. listopada i na dodjeli je izraelskih nagrada Ophir osvojio priznanja za najbolji film, scenarij, glavnog i sporednog glumca te izvornu glazbu. Izravan plasman u izraelskog kandidata za Oscara potakao je nezadovoljstvo izraelskog ministarstva kulture i sporta, koje je zaprijetilo ukidanjem nagrade.
Protagonist drame o realističnom prikazu izraelske okupacije dvanaestogodišnji je Palestinac Khaled (Muhammad Gazawi) i raduje se školskom izletu na kojem će prvi put vidjeti Sredozemno more. No, izraelski ga vojnici zbog nevažeće dozvole zaustavljaju na graničnom prijelazu i odvajaju od prijatelja, a Khaled potom sam kreće prema obali, pridruživši se grupici ilegalnih radnika dok ga njegov otac Ribhi, koji bez dokumenata radi u Tel Avivu, pokušava pronaći riskirajući uhićenje. Nasilje okupacijskih snaga već je opće mjesto, tako da se Khaledovi rođaci smiju na snimku ujakova gušenja pod suzavcem. Pritisak na strance manifestira se u peripetijama vožnje gradskim prometom i bullyingu, u kojima oroz na razinu ljudskosti vraćaju obični Izraelci. Ljudi s alternativne scene, poput rockera i trans-žene spram malog Palestinca djeluju kao da su iz potpuno druge dimenzije. U dirljivoj sceni susreta s nekadašnjom djevojkom otac se vraća u vlastitu prošlost. Uoči finalnog susreta oca i sina, izraelski vojnik na terasi kafića izmrcvari dva Palestinca pred konobaricom koja u miru donosi kavu.
Večer je dovršena projekcijom poljskog filma godine Ministranti redatelja Piotra Domalewskog, o dječacima koji u maniri Robina Hooda otimaju novac od pohlepnih svećenika kako bi ga sačuvali za potrebite. Iz zemlje koju su do jučer, po WojtyŁi, cinici nazivali Po(pe)land, stiže mješavina drame o odrastanju i anti-klerikalne komedije. Film prati skupinu tinejdžerskih ministranata koji, razočarani licemjerjem Crkve i apatijom odraslih, počinju krasti crkveni novac i dijeliti ga potrebitima. Njihov pokušaj uspostavljanja vlastitog sustava pravednosti ubrzo ih suočava s pitanjima o tome tko doista treba pomoć i kako je valja raspodijeliti. Redatelj kaže da se za adolescente odlučio kako bi imao junake koji vjeru ne dovode u pitanje, a suočeni s ovakvom dilemom sami sebe propituju mogu li njihovi ideali preživjeti stvarnost. Uz oduševljenje gledateljstva, Ministranti su na Poljskom filmskom festivalu u Gdyniji osvojili nagradu za najbolji film i nagradu publike. Hodanje po vodi motiv je s kojim se suočava glavni od četiriju protagonista filma, dječaka koji vide kako svećenik koji koncelebrira svetu misu, zamračuje novac. Suočen s izazovima svog identiteta u sakrificiranom okružju suvremene Poljske, dakle, jedne od Marijanskih zemalja istočnoeuropske osovine katoličkih konzervativaca, jedan od junaka pokušava i sam hodati po vodi bazena u kojem plivaju njegovi vršnjaci, ali mu to ne uspijeva.
Domalewski izbjegava zamku banalne antiklerikalne prangije te umjesto toga gradi duboko subverzivnu satiru: njegovi junaci nastupaju kao kršćanski reperi koji odlučuju liturgijske poruke i crkveni nauk shvatiti vrlo doslovno. Taj radikalni pravovjerni idealizam mladih — koji skrivenom kamerom u ispovjedaonici pokušavaju izmjeriti tuđu bijedu, dovodi do apsurda same temelje institucije. Umjesto jednostavnog napada na vjeru, Ministranti kroz spoj kršćanskog hip-hopa i ulične iluzije pravednosti pokazuju kako u sudaru s institucionalnim cinizmom i napuhanom inflacijom najprije stradavaju oni koji doista vjeruju.
Obitelj je u centru festivala još u nekolicini ostvarenja, poput Minotaura, novog filma znamenitoga ruskog redatelja Andreja Zvjaginceva, dobitnika Grand Prixa u Cannesu. U suvremenoj i politički nabijenoj obradi Chabrolove Nevjerne žene, ruski moćnik i obiteljski čovjek Gleb sve nasilnijim rješenjima nastoji zadržati kontrolu nad svojim životom, obilježenim posljedicama specijalnih operacija iz 2022., odnosno početka završnog reza ukrajinsko-ruske krize i supruginom nevjerom. Kako Rusi slovo g čitaju kao h, tako je Gleb – Hleb, odnosno, breadwinner – pater familias koji neće nemirno gledati kako mu se život raspada. Film je naposljetku i baziran na remakeu Chabrolova filma Nevjerna žena iz 1969., a započinje u uredu Glebove firme iz kojeg na rad u remote odlazi većina kadra, pokušavajući na svaki mogući način izbjeći mobilizaciju. Nakon što mu vlast skreće pažnju kako mora osigurati dovoljan broj ljudi za regrute u vojsci, odlučuje doskočiti raspisivanjem lažnog natječaja za nova radna mjesta.
Scena ubojstva i uklanjanja ženinog ljubavnika, odnosno čitav segment koji joj slijedi, najosporavanija je u filmu kod dijela kritike nesklonog novom Zvjagincevu, jer nalikuje polušaljivoj satiri – Englezi bi rekli tongue-in-cheek. Sustav Rusije, kako Zvjagincev dobro zna, teatar je apsurda koji omogućuje da vas s razgovora za posao pošalju na prvu liniju fronte. Tako je moguće i da lokalni moćnik zamota tijelo supruginog ljubavnika u tepih te ga šaptom baci kroz prozor u dvorište stambene zgrade, a potom potuhta u plantažu šaša lokalne rijeke, a da mu nikakav Mr. Clean nije potreban! Jer, Gleb kao sam-svoj-majstor vlada situacijom i kad mu policajci pokucaju na vrata. Samo odradi jedan sastanak i istraga se arhivira. Svima je nama to jako dobro poznato iz situacije s otpadom u Lici, da nam se notorni zločin odvija pred očima, ali je situacija kao u snu: kad želimo povikati upomoć, oduzima nam se moć govora.
© Vid Jeraj, FILMOVI.hr, 8. rujna 2026.