Dva lica suvremene svakodnevice

19. Festival mediteranskoga filma Split, 11. – 20. lipnja 2026.: Vjetar u leđa, red. Sonja Tarokić

• 

  Ovogodišnji, 19. po redu FMFS otvoren je dvjema premijerama: kratkometražnim filmom Vjetar u leđa, u režiji Sonje Tarokić, i dugometražnom humornom dramom Koke, u režiji Igora Jelinovića, premijerno prikazanoj na Filmskom festivalu u Rotterdamu, u programu Bright Future.

  Među 14 kratkometražnih filmova koji se natječu za nagradu Ješka pet je hrvatskih ostvarenja. Nakon prvog uprizorenja na Filmskom festivalu u Rotterdamu, u programu kratkometražnoga i srednjemetražnog filma, u večeri otvaranja FMFS-a Vjetar u leđa pobrao je iznimne simpatije publike. Sonja Tarokić predstavila se u ulozi autorice scenarija, o životu dvoje pripadnika treće životne dobi, i vrsne redateljice koja je oko sebe okupila prvenstveno sjajnu glumačku ekipu (Vesna Trivalić, Milivoj Miki Roš, Lucija Barišić, Srđan Šarić, Filip Šovagović, Gordana Gadžić itd.), a onda i ostale sukreatore ove upečatljive psihološke drame: scenografkinju Tajanu Čanić-Stanković, kostimografkinju Linu Leković, kamermana Danka Vučinovića, dizajnera Jana Viranta, majstora zvuka Julija Zornika i montažera Bornu Buljevića. Budući da se bavi egzistencijalnom temom čovjekove izgubljenosti u suvremenome svijetu, film Sonje Tarokić ostavlja snažan dojam bezizlaznosti i tjeskobe, s kojom se bore, svatko na svoj način, Anica (60) i Vlatko (60), bivši supružnici. Vesna Trivalić autentično je iznijela lik majke koja u liječenju karcinoma pribjegava i alternativnoj metodi (liječi se sodom bikarbonom) kojom brižnu kćer (Lucija Barišić) dovodi „do ludila“. I dok njezin lik zrcali krik pojedinačne egzistencije koja traži zaklonicu od sustava, a spas od zloćudne bolesti u prirodnim rješenjima, Milivoj Miki Roš sugestivno utjelovljuje destruktivca, nemoćna da svlada svoju ovisnost o alkoholu.

  

  U filmu se sve odvija brzo, mnogi likovi sastavni su dio jednoga društvenog kolopleta u kojemu ima toliko truleži, neiskrenosti i licemjerja da se ključna scena u bolnici, gdje se susreće bolničko osoblje s Aničinom i Vlatkinom obitelji i njihovim poznanicima, doima katarzično košmarnom, ali u jednome trenutku i oslobađajućom u duhovnome smislu. Bijeg dvoje nekadašnjih supružnika ostaje međutim neriješenom zagonetkom za promatrača, a i za same protagoniste, pa se postavlja pitanje opravdanosti samoga naslova koji aludira na „izlazak iz tunela“ bolesti, ovisnosti i svakodnevnih briga. Realistična nota u sagledavanju pojedinačnih sudbina i društvena okruženja u različitim kontekstima, režijom je upotpunjena jednom idejnom nedokučivošću što Vjetru u leđa svakako pridaje jednu notu stilske posebnosti, upravo na tragu filmske poetike izrasle na magičnome realizmu.

  

  Humorna drama Koke, scenarista i redatelja Igora Jelinovića, nakon tri svjetske premijere (Rotterdam, Krakov, Los Angeles) predstavljena je na ovogodišnjem FMFS-u domaćoj publici u sklopu natjecateljskog programa dugometražnih filmova Mediteran, odmah nakon projekcije kratkometražnoga filma Vjetar u leđa. Puno gledalište i odavna rasprodane ulaznice za film o južnjačkome mentalitetu, generacijskim sukobima i čovjekovu odnosu prema materijalnim vrijednostima, očito  su se pokazali dobitnom kombinacijom za jednako sjajan prijam kod publike. Činjenica što glumačku postavu čine mahom splitski glumci, zasigurno je Jelinovićevu uratku unaprijed  priskrbilo imidž iščekivanoga filmskoga ostvarenja, čiji je zaštitni znak genius loci. Prošle godine odvio se sličan scenarij i s filmom Južina, o splitskome „stanju uma“, u režiji Ante Marina, prikazanome u Ljetnom kinu Bačvice uoči Pulskog filmskog festivala. Kritiku filma pročitajte u rubrici hrvatski film.
  
  ©Vesna Aralica, FILMOVI.hr, 14. lipnja 2026.

Piše:

Vesna
Aralica