Film koji bježi od žanra, ali ne i od klišeja
Marty veličanstveni (Marty Supreme), red. Josh Safdie, SAD, Finska, 2025.
-
Marty Supreme, što bi se moglo naslutiti i prema naslovu, film je koji naglasak stavlja na lik i njegov razvoj, odnosno eventualnu promjenu pa govorimo o nastojanju za oblikovanjem studije karaktera. Naslovi je lik osmišljen prema stvarnom modelu – američkom igraču stolnoga tenisa Martinu Reismanu, a redatelj Jon Safdie (Uncut Gems, 2019; Funny Games, 2022) vješto izbjegava stalna mjesta podžanra sportskoga filma pa u tome pogledu ostvarenje donosi svjež pristup materijalu, dok u nekim drugim segmentima posrće.
Marty Mauser (Timothée Chalamet) lik je s dna društvene ljestvice koji sanja velike snove – da se proslavi kao igrač stolnoga tenisa te navedeni sport učini vidljivijim u Sjedinjenim Državama. Kao prodavač cipela nema velike izvore prihoda, a novac mu je potreban kako bi sudjelovao na British Openu. Stoga se odlučuje za niz suspektnih činova kako bi namaknuo potrebnu svotu, što u konačnici rezultira lančanom reakcijom događaja, bolje rečeno pehova, koji protagonistu kompliciraju nastojanje da dođe do Japana te se suoči s japanskim igračem Kotom Endom (Koto Kawaguchi), koji ga je pobijedio u Londonu. Njegova se životna putanja istodobno ukrštava s umirovljenom glumicom Kay Stone (Gwyneth Paltrow) te bogatim joj suprugom Miltonom Rockwellom (Kevin O`Leary), kriminalcem Ezrom Mishkinom (Abel Ferrara) i njegovim psom Mosesom, ujakom Murrayjem Norkinom (Larry Sloman) i sinom mu Dionom (Luke Manley) te majkom Rebeccom (Fran Drescher), s kojom ima dinamičan i složen odnos. Navedene interakcije često rezultiraju nepotrebno hiperboliziranim situacijama, u kojima se Mauser nalazi primjerice u središtu automobilskih potjera ili pucnjava.
Za razliku od većine sportskih filmova u kojima se isprepliće privatno i sportsko, Safdie izbjegava opterećivati gledatelja sportskim segmentom koji se najčešće očituje u mukotrpnom treniranju junaka, a naglasak stavlja na njegov karakter te društvene interakcije u kojima se taj karakter očituje. Marty Mauser jedan je od najnesimpatičnijih i najiritantnijih likova koje smo u posljednje vrijeme mogli vidjeti na velikom platnu, a Timothée Chalamet vrlo je autentično dočarao naprasni egoizam i narcizam antijunaka. Njegove interakcije s različitim likovima ponešto su odveć epizodične, što predugačku cjelinu od sto i pedeset minuta čini donekle nekonciznom i sporadično razvučenom. Stilski je film mnogo ujednačeniji pa je Safdie pokušao pronaći vizualne postupke koji će sugestivno dočarati društveno okruženje u kojem se lik kreće, kao i kaotičnost njegovih životnih situacija. Kamera je primjerice često dinamična kako bi se podcrtao dojam nervoznosti te nedostatka vremena, a paleta boja je u nijansama sive i zagasita ne bi li dočarala prostorne i vremenske te klasne odrednice.
Stilski i žanrovski Marty Supreme nastoji ostaviti dojam nekonvencionalnosti, no u srži je riječ o tipičnom američkom mainstream filmu, namijenjen sezoni filmskih nagrada. Posrijedi nije ostvarenje koje propituje američke mitologeme i zastranjenja američkoga sna, nego nudi optimističnu vjeru u mogućnost njegova dostizanja kao i uklapanja u postojeće društvene strukture. Nigdje se to ne otkriva tako izravno kao u dvjema znakovitim situacijama u završnici djela.
.png)
Prvo se Marty pojavljuje u Japanu, gdje odlučuje ne poštivati dogovor s poslovnim čovjekom i kapitalistom Miltonom Rockwellom. Prema sporazumu trebao je odigrati namješteni susret s Kotom Endom, koji organizira Rockwellova tvrtka zadužena za proizvodnju olovki, čime bi se raspirio japanski nacionalni ponos te potaknulo Japance da kupuju Rockwellove proizvode. Moralno upitni protagonist prvi put u životu postupa ispravno te odlučuje reći ne korupciji, što je početni trenutak njegove katarze te iskupljenja za moralno-etički upitne postupke koje je do tada činio. Međutim, implicitno je sugerirano, Mauser ne želi izdati i nacionalne interese – jer govorimo o pedesetim godinama prošloga stoljeća, dakle godinama neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata, kada su Amerikanci spalili niz japanskih gradova atomskim bombama. Upravo u prvim redovima na stolnoteniskom dvoboju u Japanu sjede američki vojnici koji postaju Mauserovi najvatreniji navijači i bodritelji. Kada ga Rockwell odbija privatnim avionom prevesti natrag u New York, uskače američka vojska i spašava protagonista koji nije pokleknuo pred krupnim kapitalom te iznevjerio nacionalne interese u trenutku kada su ratne traume još uvijek bile svježe. Ovaj trenutak označava protagonistovu integraciju u zajednicu nakon što je cijelo vrijeme vrludao na njezinim marginama.
Druga situacija odvija se neposredno nakon Mauserova povratka u domovinu, kada izravno s aerodroma odlazi u bolnicu, gdje je Rachel Mizler (Odessa A`zion) rodila njegovo dijete. Marty i Rachel prijatelji su od djetinjstva, odnosno „friends with benefits”, što se dodatno zakomplicira kada ostane trudna, tim više što je u braku s ljubomornim Irom (Emory Cohen). U početku sebični Mauser odbija preuzeti odgovornost za novonastalu situaciju i buduće dijete jer smatra da Rachel nema ista egzistencijalna stremljenja kao on, nedostaje joj ambicioznosti, a dijete i obitelj ne mogu se pomiriti s njegovim žudnjama za stjecanjem sportske slave. U konačnici protagonist ulijeće u bolnicu te se rasplače u trenutku kada ugleda vlastito dijete, što predstavlja završni stupanj katarze te društvene integracije.
Oba trenutka izvedena su u visokoemocionalnom registru kako bi podcrtala promjenu egoističnoga čovjeka koji druge koristi isključivo kao oruđa za vlastiti probitak, ali mu se nastojanja nevjerojatnom igrom sudbine redovito izjalovljuju. Preobražava se u osobu koja shvaća propuste u vlastitom ponašanju i djelovanju te naposljetku uviđa da još uvijek nije kasno da se promijeni te odabere društveno ispravne odabire. Stoga autor i koristi strogu linearnost u gradbi naracije kako bi podcrtao prepreke na koje lik nailazi te posljedično gradaciju njegove preobrazbe. Za ostvarenje bi zaista hrabar iskorak bio da su redatelj i njegov česti suscenarist Ronald Bronstein (Uncut Gems, Funny Games) dopustili ili imali hrabrosti da lik ostane nekonvencionalan do kraja, jer dramaturški zbrzana i nemotivirana promjena ne pridonosi uvjerljivosti cjeline.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 23. ožujka 2026.
