Zamor novog zlatnog doba televizije
Zvijer u meni (The Beast in Me), mini-serija, SAD, Netflix, 2025.
-
Da je novo zlatno doba televizije na zalazu, pokazuje serija The Beast in Me (2025) autora Gabea Rottera (The X Files) i Howarda Gordona (Homeland), koja je okupila respektabilnu ekipu ispred kamere – Claire Danes i Matthewa Rhysa, a dodatno je pažnju plijenila jer su je producirali Conan O`Brien i Jodie Foster. Osam epizoda serije, uz odgovarajuću i suvislu scenarističku i dramaturšku obradu, odlično bi se smjestilo u dugometražni igrani film u trajanju od sto i dvadeset minuta, što znači da se cjelina nepotrebno razvlači. Ujedno bi savršeno odgovaralo mentalitetu psiholoških trilera kakvi su snimani devedesetih godina dvadesetoga stoljeća, pa serija donekle ostavlja dojam kao da je zalutala iz nekoga drugog vremena.
Rotter kreće je od ponešto rekonceptualiziranoga tropa uljeza, koji se poigrava buržujskim fetišima vlasništva i sigurnosti. Aggie Wiggs (Claire Danes) tipičan je lik u krizi. Posrijedi je spisateljica koja se nakon uspješnoga prvog djela muči s dugotrajnim razdobljem spisateljske krize te nikada odrađenim procesom žalovanja. Njezin maloljetni sin poginuo je u automobilskoj nesreći, a mladić, koji je navodno pijan prouzročio udes, prošao je s blagom kaznom. Krivnja koju protagonistica nosi u sebi rezultirala je srdžbom prema Tedyju Fenigu (Bubba Weiler) te propalom vezom s partnericom Shelley (Natalie Morales). Aggie je ostala živjeti sama u raskošnoj vili u elitnom predgrađu na Long Islandu koju si više ne može priuštiti, ali predstavlja statusni simbol, u zdanju koje vapi za renovacijom, koja je otežana nepovoljnom financijskom situacijom protagonistice. U ulicu se doseljava Nile Jarvis (Matthew Rhys), njujorški tajkun i građevinski magnat, koji upravo radi na kontroverznom projektu Jarvis Yards, koji je uzrokovao bijes javnosti, te se skriva u suburbiji nakon nestanka prve supruge Madison (Leila George), za koju javnost sumnja da ju je ubio. Inicijalni susret Aggie i Nilea ne prolazi u prijateljskom ozračju jer se rezerviranoj spisateljici novi susjed čini odveć napadnim, agresivnim, egocentričnim i intruzivnim: primjerice želi u obližnjoj šumi urediti stazu za trčanje te njenu privolu nastoji osigurati mitom, dok protagonistica ne želi pristati na kapitalističku devastaciju prirode. Usprkos tome, ne smeta je pisanje knjige o susjedu jer time može zaraditi i posljedično potvrditi vlasništvo nad zdanjem te očuvati vlastiti društveni status.
Autor postavlja dvoje oprečnih likova oko kojih gradi trilerski zaplet, a pritom opreku dodatno koristi kako bi psihološki potencirao stanje s kojim se Aggie suočava te možebitnu nemogućnost suočavanja s činjenicom da je dobar dio krivnje za smrt sina na njoj. Nileov prijedlog da napiše knjigu upravo o njemu, koja će javnosti pokazati njegovu pravu stranu te optužbe za ubojstvo žene učiniti neozbiljnima, čini se kao financijski unosan projekt, no otvara put susjedovoj manipulaciji. Prema logici kriminalističkoga zapleta, lik na kojega prvo pada sumnja – u ovom slučaju Nilea – na kraju se pokaže nevinim. U The Beast in Me gledateljima ubrzo postaje jasno da je Nile psihopatološka ličnost i vrstan manipulator koji ima problema s kontroliranjem bijesa, a činjenica da je sin bogatoga oca omogućila mu je da nesmetano provodi teror. S obzirom da razrješenje enigme oko počinitelja zločina biva naslućeno već na polovici trajanja serije, Rotter i Howard suspense grade na hvatanju Aggie u mrežu koju negativac plete oko nje. Pritom Jarvis djeluje kao njezino nesvjesno, pa neprestano potencira nasilne impulse u njoj, poigrava se dugo zatomljenim bijesom, psihološki je izaziva, a ona dopušta da bude navučena na opasnu igru. Takva relacija nesumnjivo mora eskalirati u konfliktu u kojem se junakinja očekivano mora suočiti s vlastitim psihološkim demonima te poraziti antagonista, odnosno svoju mračnu stranu koja joj otežava svakodnevnu egzistenciju te predstavlja prevelik teret u međuljudskim odnosima. Na navedeno uostalom aludira i naslov ostvarenja.
Okosnica vezana uz psihološku igru dvaju likova dobro je osmišljena, no nažalost je rasplinuta iz dvaju razloga. Prvi se odnosi na glumačke kreacije Claire Danes (My So-Called Life, Little Women, Homeland) i Matthewa Rhysa (The Post). Njezina je facijalna mikromimika odveć napadna, napose kretnje očima ili pomicanje usnica u svakom trenutku kada se lik nelagodno osjeća, što graniči s glumačkim manirizmom, koji rezultira smanjenom uvjerljivošću. Rhys je odveć glumački napadan, što graniči s preglumljivanjem te lik Nilea Jarvisa zaogrće u karikaturalno ruho, čemu pridonosi i scenaristička obrada negativca. Glumac ga prikazuje kao beskrupuloznoga, kolonizatorski nastrojenoga, samouvjerenoga kapitalista kojem je novac na prvom mjestu te smatra da sve i svatko ima svoju cijenu. Sličnu ulogu, jednako karikiranu, imao je prije nekoliko godina u seriji Extrapolations (2023) Scotta Z. Burnsa. Njihovoj glumačkoj međuigri stoga nedostaje suptilnosti i uvjerljivosti.
U drugom slučaju nevjerojatna je lakoća kojom se u djelu prelazi preko logičkih propusta i nedosljednosti u priči. Primjerice agent FBI-a Brian Abbott (David Lyons) upada na Jarvisovo imanje gdje ga napada pas koji ga ugrize za koljeno. Agent udarcima u glavu onesposobljava psa koji gubi svijest. Nile nakon povratka na imanje posumnja da je netko provalio, prolazi pokraj obnevidjela psa te u tome ne pronalazi ništa čudno, gotovo ga ne primjećuje, kao što niti ne uočava tragove Abbottove krvi. Teddy Fenig cijelo se vrijeme nalazi zatočen na gornjem katu Aggine kuće, što ona neobjašnjivo ne primjećuje.
Javljaju se brojni podzapleti. Primjerice korumpirana agentica FBI-a Erika Breton (Hettienne Park) upada u kriminalni milje u nastojanju da pomogne financijski opterećenom suprugu; spomenuti Brian Abbott, kojemu je nadređena, ujedno joj je ljubavnik. Agent pritom ima fiksaciju na Jarvisa, kojemu ne može dokazati niti jedan zločin, a imao je i odnos s Madison. Nina Jarvis (Brittany Snow), nova supruga, bivša je desna ruka nestale Madison. Javlja se i mlada te nadobudna političarka Olivia Benitez (Aleyse Shannon), koja se protivi krupnom kapitalu i izgradnji Jarvis Yards. Podzapleta dakle ima kao u sapunici, što rezultira pretrpanošću cjeline te se uopće otvara pitanje o njihovoj nužnosti za razvoj idejnoga sloja djela.
The Beast in Me pokazuje da serije počinju gubiti izazovnost. U sadržajnom smislu radnje se počinju odveć razvlačiti te oslanjati na prepoznatljive fabularne sklopove, a u stilskom sloju gube inovativnost.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 2. siječnja 2026.
