Nemaštovita, estetski odbojna i dramaturški nekoherentna adaptacija
IT: Welcome to Derry, sezona 1, SAD, Kanada, HBO MAX, 2025.
-
Stephen King jedan je od najadaptiranijih književnih autora u povijesti filma, a trenutačan broj njegovih ekranizacija gotovo se približava brojci od sto. Navedeno ne iznenađuje jer je autor poznat po stvaranju atraktivnih priča, dinamičnom i okretnom fabuliranju, narativnoj jednostavnosti i preglednosti te stilskoj prijemčivosti. S obzirom na to da ne silazi s lista bestselera, kao i na činjenicu da publika obožava njegove naslove, Kingova djela svakako sadrže i veliki filmski i televizijski financijski potencijal. Masovna književna roba za masovno književno tržište, zabavna i nepretenciozna, prema navedenoj se logici lako može pretvoriti u filmsku robu za masovno gledateljsko uživanje. Stoga paradoksalno zvuči činjenica da je tek mali broj Kingovih ekranizacija polučio komercijalni uspjeh, a posljednji put je to bilo s filmskom duologijom It (2017) i It: Chapter Two (2019) Andyja Muschiettija. Rijetke su adaptacije pak stekle kultni status te kritičarske pohvale poput The Shining (1980) Stanleyja Kunbricka, Stand By Me (1986) i Misery (1990) Roba Reinera ili The Shawshank Redemption (1994) Franka Darabonta, no većinu je s razlogom progutao zaborav. Razlog nesretnim ekranizacijama treba tražiti u činjenici da je King sklon trešerskim rješenjima i atraktivnom fabuliranju pa su scenaristi veći naglasak odlučili staviti na pustolovne i nadnaravne aspekte priče slijedeći fabularnu logiku izvornika, povezane s ne osobito maštovitim specijalnim efektima, umjesto da ih prilagode svojoj viziji i potrebama.
It: Welcome to Derry (2025) temeljen je na motivima iz Kingova proznoga opusa, napose njegova opsežna romana It (1986), koji je ranije poslužio kao predložak za televizijsku miniseriju (1990, redatelj i scenarist Tommy Lee Wallace) i spomenuta dva filma, a smješten je u fikcionalan gradić iz naslova, koji se nalazi u Maineu, te je mjesto radnje brojnih književnikovih djela. Televizijska serija od osam nastavaka, koju autorski potpisuje Andy Muschietti, Barbara Muschietti i Jason Fuchs, zamišljena je kao prednastavak filmske duologije pa razmatra pozadinu događaja, odnosno evoluciju zlih sila i klauna Pennywisea, koji će proganjati protagoniste u Itu. Kako je uradak oblikovan u serijalnom formatu, epizode su zamišljene u evolutivnom slijedu pa tek na razini sezone čine relativno zaokruženu fabularnu cjelinu. Stoga priča u završnici razmatra konfrontaciju sila dobra i zla, no kako govorimo o ciklusu od dvadeset i sedam godina, zasigurno možemo očekivati brojne nove sezone.
.png)
Serija uključuje brojne trope poznate iz Kingova opusa. Primjerice vojska i vojni eksperimenti zauzimaju bitan aspekt razmatranja. Upravo su vojni eksperimenti oni što oslobađa sputane zle sile jer je vojska želi iskoristiti u vlastite, destruktivne svrhe kao poligon za osiguravanje moći. Serija iskazuje skepsu prema vojnim centrima moći jer njihova uloga nije da štite red i mir, nego žele povećati i konsolidirati vlastiti položaj u društvu. Stoga ambicija da se dokopaju nečistih sila ne počiva na težnji da njihovu moć iskoriste u obrani od vanjskih neprijatelja (radnja se odvija pedesetih godina dvadesetoga stoljeća u doba hladnoratovskih paranoja), nego se njima želi prouzročiti unutarnji kaos kako bi se ljudi primirili i shvatili da ih vojska i vlada štite. S obzirom na ideološki kontekst pedesetih godina prošloga stoljeća, priča mijenja perspektivu. Problem nisu vanjskopolitičke okolnosti nego strah od društvene liberalizacije, koja je već, sugerira se u priči, započela (primjerice lik Afroamerikanke Charlotte Hanlon (Taylour Paige) rasno je osviješten te aktivistički usmjeren), a kulminirat će šezdesetih godina kontrakulturnim pokretima. Stoga Welcome to the Derry stvara korelaciju između situacija iz prošlosti i vremena svoga nastanka, iako to ne uspijeva učiniti na koherentan i suvisao način.Silama nereda suprotstavlja se skupina djece, kao jedan od također prepoznatljivih i učestalih motiva iz Kingova opusa, koju mahom čine društveni otpadnici. Time se postavlja potka o srazu nevinosti i iskvarenosti, a potonju često odražava svijet odraslih, što idejno preuzima i serija. Pošto govorimo o razgranatom i mozaičnom fabuliranju, djeca imaju funkciju balansiranja između različitih društvenih skupina koje serija prikazuje i koje preko njih bivaju postavljene u suodnos.
Nažalost, cjelina pokazuje neke od najgorih osobina Kingovih adaptacija, što je evidentno već prema infantilnoj i kičastoj uvodnoj sekvenci koja ima ulogu prologa. Vožnja dječaka koji će nestati u automobilu s neobičnom obitelji predstavlja predugačko mrcvarenje gledatelja napučeno izrazito lošom, nemaštovitom i estetski ružnom kompjuterskom animacijom. U adaptacijama Kinga, a Welcome to the Derry nije iznimka, često su uočljivi loši specijalni efekti, neuvjerljiva i jeftina animacija te krajnje ružni dizajni čudovišta i inih antagonističkih pojava, koje najčešće izazivaju gađenje kod gledatelja. Stoga djelo, umjesto da naglasak stavi na postizanje suspensea, stvara gadljive prizore koji djeluju kao da su ispali iz filmskih C produkcija najgore vrste. Da se ne bismo krivo razumjeli: posrijedi nije pastiš.
Estetska odbojnost međutim nije niti približno problematična kao nekoncizno vođenje priče te dramaturški kaos koji serija stvara, a u kojem scenaristi bez pardona zaboravljaju na fabularne lukove. U priču je svašta ugurano bez ikakvoga reda i poretka: likovi s paranormalnih sposobnostima, indijanska proročanstva, kometi iz svemira, krvožedni klaunovi, a navedeno je uokvireno propitivanjem rasizma u kontekstu Afroamerikanaca i indigenističkoga stanovništva. Muschietti kao da ne zna što želi i na koji kolosijek usmjeriti priču pa je pretrpava likovima, primjerice Ingrid Kersh (Madeleine Stowe) te njezinom opsjednutošću vlastitim ocem, koja je za razvoj cjeline sasvim nebitna, zatim nepotrebnim detaljima i brojnim općim mjestima iz Kingova opusa.
Probijanje kroz osam epizoda Welcome to Derry predstavlja vrlo frustrirajući proces, koji nije opravdan krajnjim rezultatom.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 2. siječnja 2026.
