Pionirska studija švedskog filma na hrvatskom jeziku

Janica Tomić: Žive slike/Levande Bilder: Prilozi povijesti švedskoga filma, Hrvatski filmski savez (HFS), Hrvatska sveučilišna naklada, Društvo hrvatskih filmskih redatelja, 2024.

• O istaknutim fenomenima švedske kinematografije (od vernakularnih uradaka minorne iliti male kinematografije, protoavangardnih strategija i inih ranih filmskih praksi odnosno diseminacije u kontekstu tzv. narodnih pokreta folkrörelser preko prelaska s dijapozitiva na pokretne ili žive slike levande bilder do nordijskog noira i najjačih autorskih imena Ingmara Bergmana, Roya Anderssona i Rubena Östlunda, ali i Mai Zetterling) i više no artikulirano i dobrodošlo progovara ova u nas, na hrvatskom jeziku, pionirska studija švedskog filma distinktivne Janice Tomić.

  Kao simptomatičan događaj ističe kako „…velika naracija o švedskom filmu simbolično započinje 1897, snimkom dolaska kralja Oscara II. na međunarodnu izložbu u Stockholmu…“; slijede opservacije o Bergmanovim preokupacijama turbulentnim intrapsihizmima i emotivno-intelektualnim neurozama pojedinca pred egzistencijalnom prazninom te promišljanjima o životnom besmislu i poravnavajućoj kvaliteti smrti kroz dance macabre (poglavito u moralitetu Sedmi pečat / Det sjunde inseglet, 1957., s ikonografskom agonalno-ludičkom scenom igranja šaha sa Smrću kao aspektom nadmetanja s božanskim Mračnim koscem – znano inspirirano muralom Döden spelar schack slikara Alberta iz Crkve u švedskom Täbyju) uočavajući njegovo „poniranje u krupni plan do mjere destrukcije općih mjesta klasičnog zapleta“, baš kao i Anderssonovsku trademarkovsku začudnu fragmentarnu poetiku kroz briljantnu trilogiju o življenju Levandetrilogin: Pjesme s drugog kata (Sånger från andra våningen, 2000.), Vi, živi (Du levande, 2007.) i Golub sjedi na grani i promišlja egzistenciju (En duva satt på en gren och funderade på tillvaron, 2014.).

  

  Kao remekdjela melankoličnog i začudnog, apsurdističko-fatalističkog i nadrealno-snovitog otuđenja kao krhkog suvremenoga ljudskog stanja, odnosno distopijski imaginarij nadstvarnoga svijeta, radnju prezentiraju kroz niz mozaičnih vinjeta, statično kadriranje, maestralne očuđujuće tabloovske kompozicije i upravo one, smatra Tomić, jedna su od ključnih prepoznatljivih karakteristika Anderssonova filmotvorstva: „Nešto predfilmsko vraća se (kao nefilmsko), nešto nepomično zamjenjuje pokret, priču, nešto živo glumi da je neživo, novi mediji žele biti stariji – tablo je nešto sablasno u umjetnosti odnosno njezinoj teoriji na razinama koje je ovdje moguće samo natuknuti“.

  

  Prizivanje drukčije drugosti tabloa namjerno je arhaična strategija te je Anderssonovim filmovima evidentno namijenjeno, kao što kaže i autorica, višekratno gledanje, da dobiju jednak tretman kao i slikarska platna, budući da su upravo i sami kadrovi povezani sa statičnom slikom – bilo fotografijom, bilo slikarstvom. Izazivanje, provokacije, pronicljivosti i prkosi konvencionalnim filmskim narativnim strukturama, kao i estetika dugog i dubinskog kadra i mozaična naracija svojstveni su i geniju suvremenog filma Rubenu Östlundu u njegovim heterotopijama i heterokronijama, izmještenostima i ludičkom prostoru sa odabranim stilskim obrascem prizora snimljenih kroz primjerice okvir prozora ili nelogično postavljenom statičnom kamerom, odnosno cropanih kadrova s likovima izvan okvira, čime Östlund daje „…vlastiti prinos genijalnoj švedskoj trijadi (Bergman-Andersson-Östlund) preispitavatelja ništavnog voida postojanja“ (Reprezentativni debi švedskog autora).

  

  Uz zamjerku skromnijeg poklanjanja pažnje odabiru fotografija (kojih je nevelik broj te odaju dojam proizvoljnog i neplanskog biranja – ima ih samo poglavlje o Royu Anderssonu, uz lijepu završnu iz filma Djevojke Mai Zetterling), nikako se ne smije zanemariti sveukupna estetska vrijednost publikacije Žive slike/Levande Bilder: uvez (knjigovežna ljepenka sa sivim presvlačnim platnom), korice, tipografija (neuobičajen font kao i format), prijelom, boja slova (plava, kao provodna boja djela, koja uključuje i lijepe modre rubnike) i doradne tehnike (oblikovanje i grafička oprema: Damir Gamulin) čine je maksimalno ugodnom i fleksibilnom za držanje, korištenje, kao i vizualno privlačnom, pridajući na njenoj jedinstvenoj vrijednosti kao ne samo stručno admirabilnom i poželjnom, nego ujedno i kolekcionarskom predmetu višestruko trajne vrijednosti.

  

  ©Katarina Marić, FILMOVI.hr, 10. veljače 2026.

Piše:

Katarina
Marić