Velika tema u zaboravljivom filmu
Novi val (Nouvelle vague), red. Richard Linklater, Francuska, SAD, 2025.
-
.jpg)
Jean-Luc Godard, prije par godina preminuli velikan svjetskog filma, od kasnih 1950-ih snimao je svoju 7. umjetnost koja je isprva pripadala francuskome Novom valu koji je iznikao iz kreativnosti velikih pera filmske kritike okupljenih u listu Cahiers du cinéma. Uz Godarda, u časopisu su pisali također i kasniji velikani filma Francois Truffaut, Claude Chabrol, Jacques Demy, Eric Rohmer i Jacques Rivette.
Ta posebna klika filmskih znalaca iznjedrit će velike filmove 1950-ih i 1960-ih, među kojima je jedan od najbitnijih prvi film Jean-Luca Godarda Do posljednjeg daha (A Bout de Souffle / Breathless) iz 1960. godine.
Upravo o snimanju tog filma, u koji osim glavnog čovjeka, redatelja i scenarista Godarda nitko nije vjerovao, govori naslov Novi val (Nouvelle Vague) još jednog velikog autora filma, Richarda Linklatera. Linklater je redatelj uglavnom dugačkih i jako dobrih djela s brojnim filmofilskim posvetama, od kojih su najpoznatiji ciklus od tri ljubavna filma Prije svitanja, Prije ponoći i Prije sumraka s Julie Delpy i Ethanom Hawkeom u naslovnim ulogama te Odrastanje također s Hawkeom u ulozi oca, sniman preko deset godina. Prošle godine snimio je još jedan film, Blue Moon, također s omiljenim Hawkeom u naslovnoj ulozi.
Jean-Luc Godard, koji je u doba pred snimanje svog prvog filma imao tridesetak godina, već je dugo uspješno kritizirao ili hvalio filmove svjetskih redatelja ali je i bio prilično traumatiziran jer su njegovi kritičarski kolege Truffaut i Chabrol već snimili uspješne prvijence (400 udaraca te Lijepi Serge).
Za Godardov prvi film temu je zadao François Truffaut, a sam redatelj želio je ovim debijem napraviti filmski eksperiment, tako da nije imao pravi scenarij nego je dijaloge pisao usput u lokalnom kafiću, ali je i glumcima koje je sam izabrao (Amerikanka Jean Seberg i Godardov prijatelj, glumac i boksač i buduća velika zvijezda Jean-Paul Belmondo) dopuštao da izmišljaju ili na licu mjesta interveniraju u tekst. Nekonvencionalni i pomalo revolucionarni način snimanja doveo je do stvaranja velikog remek-djela ne samo novovalne scene koja je odustala od klasičnog filmovanja te je koristila brojne eksperimentalne metode, nego i svjetskog filma. Snimanje koje je izluđivalo producente, glavnu glumicu koja nije navikla na Godardove novovalne metode te pomalo i samog redatelja željnog dokazivanja, iznjedrilo je svjež, inovativan, nježan ali i nemilosrdan film o ljubavi uslijed nemogućih uvjeta između kradljivca automobila kojeg na kraju ucmekaju te neobične djevojke kratke dječačke frizure. Dok je Belomondu to bio prvi veliki ulaz u svjetsku filmsku scenu te je kasnije snimio brojne druge hitove (Ludi Pierrot i Žena je žena s Godardom, Moderato cantabile s Brookom, Leon Morin s Melvilleom te La Ciocaru s De Sicom, da bi se poslije prebacio na potpuno komercijalni akcijski film), Jean Seberg, tada već zvijezda, umrla je 19 godina poslije, s nepunih 40, a karijera joj je brzo zamrla.
Godard je nakon velikog prvijenca snimio druge brojne filmove poput Kineskinje, Ludog Pierrota, Živjeti svoj život, Malog vojnika, Žena je žena. Njegovi osnovni modusi operandi bili su bunt i revolucija, potom diskontinuiranost narativa i odustanak od dotadašnjih pravila snimanja, improvizacija ali i ponajviše političnost i posvete velikim redateljima tog vremena, ali i općenito umjetnicima svih pravaca koji su ga inspirirali. Tako u Do posljednjeg daha tjera Belmonda da oponaša neprikosnovenu holivudsku zvijezdu Bogarta, u kadrovima je posvete radio Ingmaru Bergmanu i Samuelu Fulleru a također je posvetu odao i likovnjacima Pablu Picassu i Paulu Kleeju. Bio je sklon citatima te izrekama, a njegove najčuvenije su one: „Za film samo trebate djevojku i pištolj.“ Ili „Film se sastoji od početka, sredine i kraja, ali ne moraju nužno biti poredani tim redom.“ Ono što je najbliže onome što je Godard iza sebe želio ostaviti jest sljedeće rečeno o njemu: „Nakon Do posljednjeg daha ništa se više nije činilo nemogućim u art filmu.“
Što reći o Linklaterovoj posveti Godardu i filmu Do posljednjeg daha u filmu Novi val? Sasvim je sigurno da sam autor nije želio raditi frku niti veliku pompu. Želio je dokumentaristički, u crnobijeloj tehnici i bez pretencioznosti snimiti film o snimanju novovalnog remek-djela. Radi neke stilske ustupke kvazidokumentaristici, radi spektakl od slavnih osoba koje se kao likovi pojavljuju u filmu, predstavljajući ih velikim slovima, kao što se predstavljaju glumci. Kao sporedni likovi filma pojavljuju se i čuveni Roberto Rosselini i Robert Bresson. A redatelju Jean-Pierru Melvilleu sam Godard je dao obol i posvetu tako što ga je uključio u film u sporednoj ulozi. Novi val je sniman na klasičnim kultnim lokacijama a neki od glumaca, recimo Guillaume Marbeck kao Godard, poznat da je vječno nosio šešir i naočale, te Zoey Deutsch kao Seberg i Aubry Dullin kao Belmondo, doista posjeduju određenu a neki i frapantnu fizičku sličnost s dotičnim zvijezdama. No usprkos tome što je namjera bila dosta dobra i ostvaren retro melankolični ugođaj, ovaj filmski vremeplov za mene je najslabiji Linklater kojeg pogledah. Tema je nekako bila veća od samog velikog redatelja te ga je malkice pojela, a on nam je isporučio ukusan no lako zaboravljiv kolač.
© Ivana Perić, FILMOVI.hr, 22. siječnja 2026.
