Nabrijani i uvjerljivi triler zemljane teksture i ljepljive atmosfere
Tajni agent (O Agente Secreto), red. Kleber Mendonça Filho, Brazil, Fransucka, Nizozemska, Njemačka, 2025.
-
Najrazvikaniji film sezone filmskih nagrada, naslov prepun nominacija za Zlatne globuse i potencijalno Oscare te osvajač nagrade za režiju i glavnoga glumca u Cannesu 2025. brazilski je hit Tajni agent redatelja Klebera Mendonce Filhe, s izvrsnim Wagnerom Mourom (Elitne postrojbe) u naslovnoj dvostrukoj ulozi.
Tajni agent priča kompleksnu i dijelom istinitu priču o Armandu ili pod tajnim imenom Marcelu, inače znanstveniku istraživaču na sveučilištu koji je radio na brojnim patentima financiranima od države ali i privatnim investicijama. Upravo te privatne investicije postaju problem kada lokalni bogataš i moćnik, lakom za puno više novca, uključuje svoja sredstva za ulaganje u patente. On je samo željan moći i novca a želi Armandu oteti njegove izume. Tu se priča zakomplicira i postajemo svjesni kakva je Brazil bio država kasnih 1970-ih godina kada se radnja odigrava. Dolazimo u 1977. kada je Armando već udovac (supruga umire pod recimo nerazjašnjenim okolnostima) i mora brinuti o malom sinu Fernandu a pomažu mu suprugini roditelji, prije svega punac Alexandro koji radi kao projekcionist u lokalnom kinu. Kino prikazuje Ralje 2, njegov unuk silno želi vidjeti film godine ali mu ne dopuštaju. U isto vrijeme vrti se i Pasqualino ljepotan i Isijavanje (redateljska posveta filmovima tog vremena) a posveta se u jednom dijelu filma daje i Jean-Paulu Belmondu i naslovu istog imena kao i ovaj koji gledamo, Tajni agent, u sekvenci kada ga dječak gleda na televiziji.
Moda tih godina, portabl-televizori i namještaj u kućama, automobili i frizure – sve odaje mračno vrijeme brazilske države kada je carevala samo korupcija, militantna vlada i sve je bilo pomiješano s kriminalom.
_1.jpg)
U isto vrijeme kad Armando mijenja ime jer ga proganja moćnik kojeg je uvrijedio a koji ima svoje pipke ili ralje svugdje (čitaj u policiji, vladi i cijeloj državi per se), dolazi u štićenu kuću gđe Aleksandre, gdje upoznaje samohranu majku s kojom s spetlja, te još nekoliko bjegunaca. Uto se u medijima pojavljuje slučaj odsječene noge koju nalaze u trbuhu jednog morskog psa, no noga će biti oteta te će se početi ponašati čudno. Redatelj u ovaj bazično politički triler (stanje u zemlji je složeno, a napetost je velika) unosi elemente trasha ili posve rodriguezovski ( poludjela noga-mitraljez u Planetu terora) oživljava u pojedinim sekvencama odbjeglu krvavu odsječenu nogu koja zlostavlja ljubavnike u parku, predstavlja nam mačku s dvije glave i jednim tijelom ali i kroz sekvence u kinu daje veliku posvetu hororu tog vremena. Taj filmski hibrid je i detaljni dobar komentar na društvo gdje caruje korupcija od koje se ne može pobjeći jer u nju su upleteni i najniži i najviši organi, biznismeni s kapitalom ali i šefovi lokalnih policija, a jedini način je bijeg iz države. Kad se glavešina uvrijedi ili se ne sluša, može se i ostati bez glave (supruga glavnog junaka umrla je pod čudnim okolnostima nakon uvrede moćnika) a sam protagonist Armando postaje plijenom dvojice opasnih plaćenih ubojica koji pak najme treću osobu da ga se riješe. Kad se čini da je Armando nasamario ubojicu i naveo ga da ubije policajce, vrijeme odlazi u sadašnjost i rasplet teme. Sin Fernando je odrastao čovjek (također u ulozi Wagnera Moure), radi kao liječnik, a žena koja vuče korijene iz njegova grada Recifea preslušava davno snimljene kazete svjedočenja njegova oca i drugih sudionika cijele afere. Upleće se i stanovita tajanstvena Elsa za koju se ispostavlja da pomaže Armandu a razlog je doista spektakularan, no ostavit ćemo na gledateljima da ga sami otkriju. Uz te rukavce, tu je i odlučujući rukavac u kojem Armando traži svoju davno izgubljenu majku, koja ima pak veze sa stanovitom pomoćnicom Elsom, ili ne?
Je li Armando uspio pobjeći iz zemlje sa sinom? Koja je sudbina naučnika koji je samo želio pošteno raditi? Je li postao još samo jedan leš koji završi krvav na tlu, pokriven novinama i oblijetan muhama u toj tropskoj klimi? Početak filma u kojem na benzinskoj postaji danima leži leš (oslikava tadašnje stanje brazilske korumpirane i kriminalistički obojene nasilne države) jer korumpiranim policajcima koji operiraju na velikom karnevalu nije prioritet obraditi još jedno ubojstvo kad ih je preko stotinu na karnevalu, pokazuje uz stanje jedne totalitarne države i veliki ulazak našeg protagonista za kojeg nismo sigurni tko je i tako do polovice filma. Je li odbjegli kriminalac, tajni agent ili pak naivac kojem ništa ne ide od ruke? U jednom trenu dok vozi auto s natrpanim kovčezima pomislih da vozi neko tijelo, da ima veze s odsječenom nogom i da mu se piše loše. Od toga je imalo veze samo ovo treće: da mu se piše loše.
Wagner Moura, taj brazilski mužjak i muškarčina opasna izgleda nije samo tu da zacrni svojom mračnom aurom (iako pozitivac) ekran, on je tu da odglumi jednu od boljih uloga protekle godine, stameno kako to radi Eastwood, pomalo misteriozno kao neki davni Bogart ali i nekako odmaknuto kao lik iz Tarantinove filmografije.
Glazba je izvanserijska a predzadnji segment filma u kojem ubojica dolazi po Armanda i potom bježi, s nabrijanom kul glazbom, možda je uz sam početak i ponajbolji dio filma, izvrsno i potentno režiran, od kojeg zastaje dah.
Ostajem dojma da zadnji dio filma (razjašnjenje) gotovo da nije bio potreban i da malo iskače iz fazona tvrdokuhanog trilera prepunog krvi, opušaka i korumpiranih ljigavaca, te da je prijelaz u sadašnjicu osim da zbuni u početku, prilično nezanimljiv, osim da poveže negdašnje kino prostorije sa transfuzijskim centrom gdje sada radi doktor Fernando, Armandov sin. Također uloga dječakove majke i Armandove žene malo je nedovršena i tek naglašena, ne zna se eksplicite što joj se desilo osim da je vjerojatno žrtva moćnika koji je proganjao Armanda.
Pipci kriminala i korumpiranosti, pohlepe i zla toliko su rašireni poput muha u džunglama i poput tirkizne boje u moru Brazila, toliko su rašireni kao i razigranost i plesnost toga naroda. To dvoje isključuje jedno drugo ali toliko je prisutno obostrano da je postalo nešto što se podrazumijeva.
Film je nominiran za sijaset nagrada a vjerujemo i nadamo se da će u lošoj konkurenciji požnjeti uspjeh. Taj tvrdi, nabrijani, ali uvjerljivi naslov zemljane teksture i ljepljive atmosfere to zaslužuje.
© Ivana Perić, FILMOVI.hr, 13. siječnja 2026.
