ANTHONY HOPKINS: Prividna lakoća glumačkog majstorstva

Bez obzira glumi li pozitivce ili najokrutnije negativce, Hopkins prožima sve svoje likove nekom aristokratskom superiornošću, premda je zapravo bio radničko dijete i školski mangup, a titulu Sira dobio je glumačkim zaslugama. No njegovi nastup daleko su od manire – on toliko savršeno priprema svoje uloge, ulazi u svoje likove i stapa se s njima da nam se to čini lakim.

• 
  
  Gledajući nastupe jednog od najuglednijih glumaca današnjice, Sir Anthonyja Hopkinsa, gledatelju se može učiniti da ih on ponekad odrađuje bez osobitog truda, uglavnom glumeći samog sebe ili varijante istog lika – emocionalno suzdržanog, autoritativnog, iznimno inteligentnog i rafiniranog muškarca. Doista, bez obzira glumi li pozitivce ili najokrutnije negativce, Hopkins prožima sve svoje likove nekom aristokratskom superiornošću (premda je zapravo bio radničko dijete i školski mangup, a titulu Sira dobio je glumačkim zaslugama).
  
  No njegovi nastup daleko su od manire – on toliko savršeno priprema svoje uloge, ulazi u svoje likove i stapa se s njima da nam se to čini lakim. O širini i raskoši njegovog talenta možda najbolje govore njegove manje razvikane recentne uloge u kojima je pokazao da i na pragu sedamdesete nema ograničenja.   
  
  Jedna od njih je «Tragovi na duši» Roberta Bentona iz 2003. u kojem je glumio uglednog sveučilišnog profesora koji se odrekao svog rasnog identiteta da bi uspio u karijeri (kao mladića igrao ga je sjajni Wentworth Miller). U dočaravanju veze profesora sa atraktivnom spremačicom, Hopkins je bio iznenađajujuće uvjerljiv kao ljubavnik izvrsno transformirane Nicole Kidman.
  
  U meditativnoj i nostalgičnoj novozelandskoj Legendi o motoru Rogera Donaldsona (u stilu Lynchove Prave priče) iz 2005. briljirao je kao motociklistički zanesenjak koji nakon dugog putovanja svojim starim motociklom postavlja svjetski brzinski rekord u toj kategoriji vozila.

  
  
  Daleko od uloga američkih predsjednika (Amistad, Nixon) i britanskih džentlmena (Na kraju dana, Howards End), kao svojevrsna kombinacija likova arogantnih američkih bogataša (Meet Joe Black, Na rubu divljine) i rafiniranih ubojica (trilogija o Hannibalu Lecteru), dolazi njegova uloga u filmu «Fracture» («Slom») Gregoryja Hoblita, u kojem glumi ljubomornog bogataša koji puca u suprugu zbog preljuba s detektivom, namještajući mu pritom vrhunsku klopku koja ga spašava od optužnice. Mladi pravnik (Ryan Gosling) iz javnotužiteljskog ureda ugrozit će svoju obećavajuću privatnu odvjetničku karijeru kako bi ga izveo pred lice pravde. Hopkins besprijekorno dočarava svu hladnokrvnost i cinizam svog lika koji vrhunskom inteligencijom i poznavanjem pravnog sustava pobjeđuje svoje protivnike.
  
  Film ima dvije slabe točke: preiskonstruiran zaplet (s previše slučajnosti) i prehollywoodizirani rasplet (u kojem će uporniji ipak moći naći mogućnost zaokreta od prvočekivanog). Ipak, u filmu se može uživati zahvaljujući dobro osmišljnoj središnjoj igri nadmudrivanja, atraktivnoj scenografiji, rafiniranom ugođaju i jakom negativcu, čija je bešćutnost čak i više nego u okrutnom pokušaju ubojstva izražena u jezivoj bolničkoj sceni. Hopkins je ovom ulogom dokazao da je na vrhuncu karijere i da svojim promišljenim nastupom može i prosječni film učiniti intrigantnim.
  
  © Željko Anzulović, FILMOVI.hr, 3. siječnja 2019.

Piše:

Željko
Anzulović