Promocija Filmonauta br. 6 uz prikazivanje najnovijih filmova u produkciji Blanka (u povodu desete obljetnice postojanja), kino Europa, 3.1 prosinca 2012.: Jazavci, red. Luka Tokić; Naša mala tajna, red. Ljubiša Prica; Šta ti znaš šta se meni dogodilo, red. Lana Račić; Dupence, red: Tomislav Šestan

• Nakon prva dva broja objavljena samo u online izdanju, na internetskoj platformi, treći broj časopisa o filmu Filmonaut u lipnju 2011. godine predstavljen je kao tiskovina, s nakanom daljeg objavljivanja u istom obliku. Pothvat se tada mogao učiniti nemalo utopijskim. Kako zbog toga što je poduzet u razdoblju izrazite tendencije preusmjeravanja golemog dijela tiska na internetsko područje, tako i zbog podjednako pošasnog trenda eliminiranja iole ozbiljnijih tekstova o kulturnim temama iz većine tiskovina. Jedan od težih stradalnika bijaše filmska kritika, koja je u prethodnom razdoblju bila standardan sastavni dio najtiražnijih novinskih i časopisnih dnevnika i tjednika.
  
  Uz to, prethodno je razdoblje pokazalo kako specijalizirani časopisi o filmu u nas ne nailaze na osobito plodno tlo. Sredinom desetljeća je nakon respektabilnih jedanaest godina redovita izlaženja ugašen populistički usmjeren časopis Hollywood; zaživjeti nisu uspjeli ni britanski Total Film u hrvatskoj inačici kao ni publikacija Filmski oFFline, a stručnije usmjeren tromjesečnik Hrvatskog filmskog saveza, Zapis, odustao je od tiska i preživio samo kao internetski polugodišnjak. Jedini filmski časopis postojane, mada gdjekad poljuljane egzistencije u samostalnoj Hrvatskoj je Hrvatski filmski ljetopis, što je 1995. izrastao kao svojevrstan dorađeniji i uozbiljeniji nasljednik časopisa Kinoteka, objavljivanog od 1988. do 1994.
  
  Takva, višestruko nepovoljna klima nije, međutim, uspjela poljuljati elan mlađahne Filmonautove ekipe. U godinu i pol, prema planu i najavi, mada u pomalo neredovitom ritmu, ali bez kvalitativnih ustupaka i padova, objavljena su još tri broja časopisa koji je uspješno ustanovio razmjerno specifičan profil i promovirao niz dojmljivo artikuliranih i promišljenih filmskih kritičara najmlađe generacije. Sljedeći, broj 7, najavljen je za početak veljače, a namjera uredništva je ubrzati učestalost objavljivanja te Filmonaut iz polugodišnjaka pretvoriti u tromjesečnik.
  
  Promocije novih brojeva Filmonauta redovito su šarmantno nepretenciozni, dobro organizirani događaji prožeti neformalnim ozračjem mladenačkog filmofilmskog entuzijazma, a na njima se, kako i valja, redovito prikazuje i pokoji malo kad viđen film, vezan uz kakvu Filmonautovu temu i razmatranje. Predstavljanje Filmonauta broj 6 u zagrebačkom kinu Europa – nota bene dupkom popunjenom – bilo je popraćeno projekcijama najsvježijih kratkih filmova nastalih u produkciji Filmskog inkubatora Blank. Ne samo zato što je rečeni Blank izdavač časopisa što ga je i inkubirao, nego je time obilježena i deseta godišnjica postojanja te agilne i marljive male produkcijske kuće koja pod vodstvom njena utemeljitelja i spiritusa movensa, scenarista, redatelja, producenta, organizatora i što sve ne, Daria Juričana, zdušno privlači, animira, podučava i najkonkretnije pomaže sve one koji svoje filmske zamisli žele pretvoriti u djelo.
  
  Filmski inkubator Blank učestalo održava filmske, scenarističke i radionice digitalne video montaže za djecu i odrasle na kojima predaju ili su predavali, među ostalima, Hana Jušić, Sonja Tarokić, Zvonimir Jurić, Ana Hušman, Zdravko Mustać, Dana Budisavljević i Ivan Livaković. Održava, zatim, redovite mjesečne sastanke konstruktivnog druženja za sve zainteresirane filmoljupce i pokreće inicijative poput internetskog foruma Filmska mreža što ujedinjuje filmaše, poput organiziranja međunarodne razmjene filmaša nazvane Tko to tamo snima ili poput donacijske akcije Rentaj anđela kojom se prikupljaju sredstva za fond debitantskih filmova mladih filmaša. Blankovci, riječju, neprestano nastoje upogoniti kojekakve, u nas često pionirske ideje ne bi li aktivirali, spojili, udružili i organizirali mlade filmaše, stvorili uvjete za razmjenu kreativnih iskri te omogućili njihovo praktično otjelovljenje.
  
  Na predstavljanju Filmonauta broj 6 u kinu Europa prikazano je pet najsvježijih plodova rečenih nastojanja, kratkih igranih filmova nastalih u Blankovu aranžmanu. Riječ je o djelima što se rukopisom, ugođajem, tematikom i pristupom mahom uklapaju u prevladavajući model hrvatskog kratkog filma posljednjih godina. Posrijedi su ostvarenja nastala na financijski oskudnoj podlozi, s vrlo malim brojem likova koji u ograničenom prostoru, najčešće stana ili sobe rješavaju neki međusobni odnos. Iako nužno donekle repetitivan, taj je model nesumnjivo odlično izabran, odnosno pronađen, jer očito izrazito korespondira s izražajnim senzibilitetom, tematskim preokupacijama i osobnim iskustvima i zapažanjima većine ovdašnjih mladih filmaša i nudi, kako se čini, beskrajne mogućnosti suptilnog, ali zanimljivog variranja.
  
  O izvrsnom, naizgled jednostavnom filmu u jednom kadru Pričaj sa mnom u režiji samog Daria Juričana, svojevrsnom blizancu njegovog prijašnjeg rada Imaš ti neku priču?, pisalo se u povodu prikazivanja u programu Kockice Zagreb Film Festivala. Naslov Jazavci Luke Tokića, sa Sanjom Milardović i Jadranom Grubišićem u glavnim ulogama, iznosi oporu zgodu o nerazumijevanju ljubavnog para u kojem se, pojednostavljeno rečeno, djevojka ponaša muški agresivno predatorski, a mladić ženski pasivno romantično. Jednominutna Naša mala tajna Ljubiše Price što vic-poantom satirizira ideju čedne aseksualnosti svećenstva zacijelo bi bio odgovarajuća predigra aktualnom domaćem dugometražnom hitu Svećenikova djeca Vinka Brešana, a takvu bi provokativnu tematsku filmsku večer o devijacijama božjih slugu, spomenimo umjereno digresivno, zgodno zaokružio kratkiš Posljednja pričest (2006) Ivana Gorana Viteza kojeg se malo tko sjetio u brojnim napisima vezanima uz popularni odjek i škakljivu poruku Svećenikove djece.
  
  Vrativši se Filmonautovo-Blankovoj večeri u kinu Europa dolazimo do filma Šta ti znaš šta se meni dogodilo redateljice Lane Račić koji ostavlja snažan dojam hrabrog iskaza mlade autorice što zrelo percipira kobne nezrelosti ljudskog ponašanja. U prvom je dijelu film možda donekle razvučen i nespretan, no u drugom osobito vješto i sugestivno, uz odlične izvedbe Ive Šulentić i Filipa Juričića, gotovo bez izgovorene riječi, predočava naslage nezadovoljstva, nesporazuma i dvojbi u preljubničkoj vezi bez budućnosti, među ljubavnicima koji ne teže skladu i harmoniji nego drami, napetosti i neizvjesnosti.
  
  Redatelj Tomislav Šestan se, pak, u filmu Dupence, s Geom Gojak, Svenom Jakirom i Asimom Ugljenom u glavnim ulogama, iskazuje darovitim komičarem, kako u pogledu precizna tajminga tako i u pogledu dramskog i eliptičnog koncentriranja radnje. Iznimno duhovito ostvarenje dobrodušno, ali i jetko ironizira nastojanja filmskog redatelja, početnika, da ostvari svoju umjetničku viziju, pri čemu se čini da mu je od režije i ideje filma koji snima važnija režija i ideja samoga sebe kao velikog umjetnika. Majstorska crtica povećava nevelik niz hrvatskih, zasad samo kratkih filmova o filmu, nastalih unatrag četiri-pet godina, redovito izvedenih iz humorističkog kuta. Evo prilike da ovaj tekst vezan uz desetu obljetnicu jedne uzorno vrijedne udruge filmskih zaljubljenika završimo pobrojavanjem ne samo njihovih filmova o snimanju filmova i serija, a možda i predložimo još jedan zabavan tematski program koji bi činili naslovi: Pričaj mi o ljubavi (2008) Sare Hribar, Zamka (za) snimatelja (2010) Kristijana Milića, Rastanak 2 (2011) Irene Škorić, Ja sam svoj život posložila (2011) Sonje Tarokić, Rom kom (2011) Zvonimira Rumboldta, Noir promo (2011) Lane Zaninović i Kapetan i audicija (2012) Antonia Nuića i Zvonimira Jurića.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 5. prosinca 2012.

Piše:

Janko
Heidl