Ukrajinski poetski film (15.-18.10.2018.): Predvečerje Ivana Kupala (Vechir na Ivana Kupala), red. Jurij Iljenko
Piše: Katarina Marić
Neobičnim perspektivama i kutevima snimanja, bogatom scenografijom i živopisnim koloritom koji uvijek podcrtava raskošnu vibrantnost narodnih nošnji, nizom nezaboravnih kadrova kreirajući kompleksnu, avangardnu i ekstravagantnu bukoliku o nepobjedivosti ljubavi, Iljenko maestralno prenosi svoju fantazmagorično-psihodelično--nadrealnu ikonografiju....pročitajte cijeli tekst...
Kako ne bismo pretjerali u fil(m)ozofskim asocijacijama, reći ću da Sjenke i danas – skoro šest desetljeća od svog nastanka, djeluju zabavno i svježe. Odlični i entuzijastični glumci, sjajna jazz-glazba, dinamična kamera i montaža....pročitajte cijeli tekst...
Pjesnički iskaz kojeg nam nudi Miroslav-Mika Antić pripada drukčijem, planetarno udaljenom univerzumu. U njegovu modernističkom poimanju zbilje bilo je još mjesta za Čovjeka. Iako razočaran, protagonist filma još uvijek gaji Nadu i Želju. Postmoderni, globalni, umreženi humanoid više nije s tog planeta. Tek je objektom virtualnog prostor-vremena....pročitajte cijeli tekst...
Prikaz brutalnosti rata ovdje je doista ostvario najveći mogući „emocionalni intenzitet“. Dojam užasa koji prenosi vizualna tekstura na neki nas način katarzički dovodi do spomenute teorije uzvišenog. Strah i užas kroz koji se prošlo nije završio tek naricanjem. Posredovanje ratnog iskustva Klimov je izveo na artistički sugestivan i dotad neviđeni način. Jer umjetnički prikaz zla nije sveden na fatalni usud. ...pročitajte cijeli tekst...
Neobičnim perspektivama i kutevima snimanja, bogatom scenografijom i živopisnim koloritom koji uvijek podcrtava raskošnu vibrantnost narodnih nošnji, nizom nezaboravnih kadrova kreirajući kompleksnu, avangardnu i ekstravagantnu bukoliku o nepobjedivosti ljubavi, Iljenko maestralno prenosi svoju fantazmagorično-psihodelično--nadrealnu ikonografiju....pročitajte cijeli tekst...
Kako ne bismo pretjerali u fil(m)ozofskim asocijacijama, reći ću da Sjenke i danas – skoro šest desetljeća od svog nastanka, djeluju zabavno i svježe. Odlični i entuzijastični glumci, sjajna jazz-glazba, dinamična kamera i montaža....pročitajte cijeli tekst...
Pjesnički iskaz kojeg nam nudi Miroslav-Mika Antić pripada drukčijem, planetarno udaljenom univerzumu. U njegovu modernističkom poimanju zbilje bilo je još mjesta za Čovjeka. Iako razočaran, protagonist filma još uvijek gaji Nadu i Želju. Postmoderni, globalni, umreženi humanoid više nije s tog planeta. Tek je objektom virtualnog prostor-vremena....pročitajte cijeli tekst...
Prikaz brutalnosti rata ovdje je doista ostvario najveći mogući „emocionalni intenzitet“. Dojam užasa koji prenosi vizualna tekstura na neki nas način katarzički dovodi do spomenute teorije uzvišenog. Strah i užas kroz koji se prošlo nije završio tek naricanjem. Posredovanje ratnog iskustva Klimov je izveo na artistički sugestivan i dotad neviđeni način. Jer umjetnički prikaz zla nije sveden na fatalni usud. ...pročitajte cijeli tekst...