Film s kojime je Radić ove godine pohodio Pulu vrlo je bolan pad. Naravno, metaforički govoreći jer i Tri priče o nespavanju (2008) već su pronašle svoje aklamatore u interesno preopterećenim kulturnim rubrikama hrvatskih tiskovina. Ipak, Tri priče o nespavanju, sasvim su loš film. Dosadan, pretenciozan, bez ikakve razvijenosti tek naslućene ideje cjeline. ...pročitajte cijeli tekst...
Glavna dilema je smijemo li dozvoliti da se (zlo)upotrebljavaju stvarna imena ljudi, a da se mijenjaju činjenice iz njihovih života? Dokle seže umjetnička sloboda? Jesu li detalji o zarobljavanju, mučenju i smrti Siniše Glavaševića, Branimira Polovine i ostalih junaka koji su završili na Ovčari podložni umjetničkoj interpretaciji odnosno pukom ignoriranju? ...pročitajte cijeli tekst...
Kino Lika držim dosad najuspjelim filmom Matanićeva opusa, ponajviše zbog sjajno uravnotežene poetike. Kadar u kojemu Mike pogleda prema kantovski zvjezdanom nebu, maestralan je! Grljenje Mikea i oca ljudsko je odviše ljudsko, kao da je izišlo iz ničeovske dramaturgije. Kino Lika vratilo nam je nostalgiju za nekim ljudskijim vremenima ...pročitajte cijeli tekst...
Premda će omiljeni Brešanov glumac Predrag Vušović Pređo u ulozi sveznajućeg pripovjedača, Ciganina Đure, cjelini osiguravati humorni ton, osnovna je priča filma - ona ljubavna, snažno dramski obojena i najkvalitetniji dio filma. Brešanov je rad s glumcima odličan i zahvaljujući tome od njih uspijeva dobiti prirodnost interpretacije ...pročitajte cijeli tekst...