Dragocjeno filmsko iskustvo

Ljubavnici (Two Lovers), red. James Gray

• When a man loves a woman... Zaista, što se događa kada muškarac voli ženu? Kada je toliko nemuževan da mu se desi da ženu zavoli, da se zaljubi, da je spreman za nju učiniti sve, pa i ono što će uništiti njega samoga? Doista, kakvi su mu izgledi u svemu gore navedenom? Može li preživjeti? Naravno, da može! Dramatičnost gore navedenih pitanja tek je uvod za filmsku pripovijest koja je sve prije negoli uobičajena za duh vremena.
  
  Naime, film Jamesa Graya jednostavna naziva Ljubavnici (Two Lovers, 2008.) vraća nas u neke prostorne i vremenske predjele koji kao da su sačuvani tek u našoj memoriji, a prizvani su gotovo fantastički. Jer, ljubavna drama ili melodrama vrsta je koja ima gotovo endemski karakter u suvremenom filmu. Nešto poput gramofona među digitalnim nosačima zvuka! Ljubavna drama je pucketava, šušti i svjedoči o nekoj davnašnjoj uporabi.
  
  James Gray filmski je redatelj koji s pravom nosi oznaku autora. Njegov opus u posljednje je dvije godine narastao na četiri naslova. Nakon filmova Yards (2000) i We Own the Night (2007), ponovno je protagonist Grayeva ostvarenja Joaquin Phoenix, glumac mlađe-srednje generacije koji redateljevim filmovima daje prepoznatljivu osebujnost. Njegova atraktivnost, prvenstveno je u licu koje istodobno odbija, ali i privlači. Kroz Phoenixovu se fizionomiju prelama ambivalentnost istovremeno nježnog, no i grubog, bliskog i dalekog – jednostavno tajnovitog. Moglo bi se reći da je taj glumac utjelovio lik iz Grayeva autorskog svijeta koji je za njega svojevrsni znak prepoznavanja.
  
  U Ljubavnicima autor se vratio i u milje koji mu je najbliskiji. Nakon što je kao dvedesetpetogodišnjak maestralno debitirao – s danas kultnim – filmom Mala Odessa (Little Odessa, 1994), ponovno se smjestio svojom pričom u Brighton Beach. Taj dio Brooklyna, nastanjen pretežito življem židovskog podrijetla, najčešće ruskim imigrantima, očito je blizak Grayu. No, ako je Mala Odessa bila filmofilsko otkriće par excellence, svi naredni Grayevi filmovi bili su tek više ili manje uspjele reminiscencije.
  
  U Ljubavnicima Leonarda Kraditora (Phoenix) zatječemo u dramatskom početku filma na rubu samoubojstva. Skače u Hudson. U usporenoj snimci pratimo i čin, ali i flashback koji nas neupitno stavlja pred njegov motiv – nesretna ljubav. U nastavku vidimo prepoznatljivo okružje i ozračje Grayeva filmskog svijeta. Starinski stan u kojemu Leonard živi sa roditeljima Reubenom (Moni Moshonov) i Ruth (Isabella Rosellini) odiše patinom nekih drugih vremena. Šarm soba sa čijih nas zidova gledaju fotografije predaka, nedvosmisleno nas suočava s usudom od kojeg se ne bježi. Naime, uzmak od židovske zajednice, a kojega će tijekom filma pokušati Leonard, završit će fatalnim vraćanjem u ciklički tijek vremena iz kojega bijega – nema. Običajnost je to koja nudi sigurnost, toplinu doma, obiteljsku sreću, ali i dosadu.
  
  Rituale bar mitzve, ali ne i disco-groznicu, seks u bračnoj postelji, ali ne i na vrhu zgrade! Upravo slutnju drugog i drukčijeg svijeta Leonardu donosi Michelle (Gwyneth Paltrow). Slučajan susret na stepenicama zgrade u kojoj žive, donijet će ponovni nemir u njegov život. Naime, dramatična zgoda nesretne ljubavi s početka nagovijestila je i daljnji razvoj pripovijesti filma. Leonard je zapravo vedar i druželjubiv mladi čovjek. Ali, u sebi krije i ranjivost emotivne naravi. Kada se zaljubi u ženu, on jednostavno daje cijeloga sebe i ponaša se zaštitnički; u svemu tome, sam ostaje nezaštićenim! Obitelj Cohen, s kojom Kraditori kane zasnovati partnerstvo, a zapravo kreditni odnos, nudi Leonardu kao neprocjenjivi miraz i prelijepu Sandru (Vinessa Shaw). Privlačna i nježna, Leonardu je ona ipak tek jamstvo sigurnosti, no ne i strasti za kojom toliko žudi.
  
  U filmovima najčešće najbolja prijateljica, Gwyneth Paltrow, ovdje je Leonardov taj mračni predmet žudnje. Njezin odnos sa starijim, oženjenim muškarcem Ronaldom (tumači ga prvak alter-filma Elias Koteas, inače židovskog podrijetla), ocrtava pomalo šablonsku dramaturgiju u kojoj mlađe žene žude za starijim situiranim mužjacima. Naravno, ovdje je glavni afrodizijak glamurozni poslovni svijet. Taj je pak oličen i pomalo snobovskim obožavanjem opera. Jednostavno, Leonard je unaprijed osuđen na neuspjelo približavanje takvome svijetu. Možda i jedini duhovitiji dijelovi filma su oni u kojima Leonard sluša operu, a nakon kojih i vodi ljubav sa Sandrom, koja nikad nije bila u operi. Dvoje zanemarenih srednjeklasnih Židova uzbuđuje se glamurom opere!
  
  Grayev najuspjeliji lik filma Ljubavnici utjelovila je Isabella Rosselini. Majka Ruth oličenje je majčinske ljubavi, ali i sjete za drukčijim životom, koju joj na trenutak obećava Leonardov neuspjeli bijeg s Michelle. I dok je u Maloj Odessi dojmljivu ulogu majke ostvarila također diva Vanessa Redgrave, ovdje je kćerka čuvene Ingrid Bergman ostvarila jednu od svojih najdojmljivijih rola u kasnijem dijelu svoje karijere. Ruth je, bez pretjerane teatralnosti, lik dramske veličine primjerene filmu. Svaki njezin bliski plan očituje neku duboku sjetu.
  
  Iako je sve vjerojatnije da Gray neće uspjeti ponoviti dosege što ih je ostvario svojim kultnim prvijencem, Ljubavnici su dragocjeno filmsko iskustvo. Vraća vjeru u melodramu i dobar ljubavni film. Ali ne i puno više od toga. Ah, da... Na kraju, što je s onime kada muškarac voli ženu? Što mu se tada može desiti? U tom je stanju on kadar učiniti sve, pa i oženiti se nekom drugom!
  
  © Marijan Krivak, FILMOVI

Piše:

Marijan
Krivak