Teret teme i slabosti rezultata

Anonimna – jedna žena u Berlinu (Anonyma - Eine Frau in Berlin), red. Max Färberböck

  • Anonimna – jedna žena u Berlinu (Anonyma - Eine Frau in Berlin), red. Max FärberböckAnonimna – jedna žena u Berlinu Maxa Färberböcka temeljena je na dnevničkim zapisima anonimne Berlinjanke, koja je u njima sažela svoja stravična iskustva krajem Drugoga svjetskoga rata nakon što je Crvena armija zauzela Berlin, a njezini razulareni i ogorčeni pripadnici silovali redom sve žene koje su im se našle na putu. Dnevnik je potom izdan pedesetih godina dvadesetoga stoljeća te je izazvao brojne kontroverze jer je smatran uvredljivim za čast njemačkih žena. Stoga je nepoznata autorica zabranila naknadna izdavanja djela te zahtjevala da njezin identitet ostane nepoznanicom i nakon njezine smrti, premda je dnevnik ponovno izdan 2001. godine.
    Anonimna – jedna žena u Berlinu (Anonyma - Eine Frau in Berlin), red. Max Färberböck
    Njemačka se kinematografija i inače često nastojala suočavati s avetima vlastite (nacističke) prošlosti, a ti su filmovi bili samo karike u nizu mehanizama kulturnog pamćenja – sredstva kojim se individualna i kolektivna sjećanja i iskustva prenose s generacije na generaciju, svojevrsni simboli sjećanja na patogeni traumatizam ili sukob. Povijesni se tekstovi tako uvijek iznova čitaju, (re)interpretiraju, prepisuju i nadopisuju. Potrebe sadašnjega trenutka nameću određenu percepciju povijesti i potrebu za njezinom dodatnim tumačenjem i analizom. Tako i Anonimna nastoji sagledati jedan povijesni trenutak, sačuvati od zaborava te prenositi dalje kao opomenu da se takvo nešto ne bi ponovilo. Posrijedi je filmska (re)interpretacija, odnosno suočavanje s poprilično kontroverznom tememom, koja je zahtijevala suptilnijega i vještijega redatelja no što je Färberböck.

    Anonimna – jedna žena u Berlinu (Anonyma - Eine Frau in Berlin), red. Max FärberböckNovost filma je u tome što on mijenja perspektivu pa sada situaciju promatramo iz drugog kuta. Naime, u filmovima koji su tematizirali pakao Drugoga svjetskoga rata mahom su se prikazivala iskustva žrtava stravičnih nacističkih zločina, njihove egzistencijalne uvjete te nastojanje da prežive u krajnje nehumanim okolnostima. Ovdje pak imamo perspektivu Nijemaca, odnosno njemačkih žena te njihova egzistencijalnoga statusa nakon što su osloboditelji Crvene armije zauzeli Berlin. Stoga se Färberböckov film susreo s dva bitna pitanja – s jedne je strane nastojao prikazati da niti sami osloboditelji nisu bezgriješni, a s druge strane suočio se s temom ženskoga ratnoga iskustva, koja je u Njemačkoj na određeni način tabuizirana i o čemu se svih ovih desetljeća nije željelo razgovarati jer bjelodano je da njegova heroina, upravo zbog činjenice da da joj ne znamo identitet, odnosno ime i prezime, reprezentira sve one neznane njemačke žene koje su se našla u toj brutalnoj situaciji.

    Anonimna – jedna žena u Berlinu (Anonyma - Eine Frau in Berlin), red. Max FärberböckMeđutim, redatelj je u svom seciranju ove kompleksne problematike pokazao izrazito površnim. On ne stvara kompleksnu povijesnu fresku u kojoj bi sagledao uzroke i posljedice. Opravdanje za nasilno i frustirano ponašanje Rusa i njihova bjesomučna silovanja nema, međutim, u filmu su oni prikazani zaista karikaturalno i površno te se njihov prikaz mahom svodi na niz klišeja. Film ne postavlja pitanje njihove moralne odgovornosti za ono što su počinili, ne propitkuje ih s obzirom na ratne okolnosti, niti secira psihologiju ruskih protagonista. Oni su svedeni na animalnu razinu bića kojima vladaju njihovi primarni (životinjski) nagoni za zadovoljenjem i to ostaje cijela njihova psihologija. Čak niti ruski general Andrej nije prošao mnogo bolje, iako je jedini od ruskih likova ponešto razrađeniji, no njegov odnos prema Anonimnoj nedovoljno je definiran, kao svojevrsna mješavina iskorištavanja i emocionalne naklonosti, premda sama završnica njihova rastanka s njezinom stereotiponom replikom: „Hvala što si mi dopustio da te upoznam“, film neosporno odvlači u vode raskošne povijesne melodrame. Premda Färberböckov film to nastoji izbjeći u tome ne ne uspijeva u potpunosti. Uostalom, film otvara poprilično ušminkana ratna sekvenca koja se odvija na ulicama Berlina, koje se ne bi postidio niti Michael Bay, a i cjelokupna produkcija igra na kartu raskošno insceniranih povijesnih filmova.

    Anonimna – jedna žena u Berlinu (Anonyma - Eine Frau in Berlin), red. Max FärberböckS druge strane njegova junakinja (Nina Hoss) dijelom se čini prilično papirnatim likom. U narativni univerzun stupa kao obrazovana novinarka koje je proputovala svijet te govori pet jezika (među ostalima i ruski), ali se nakon Hitlerova dolaska na vlast vraća u Njemačku zadivljenja njegovom ideologijom pa će i za Ruse reći da su niža rasa. Tijekom filma ipak ne pratimo njezin razvoj jer gledatelj uistinu nikada ne postaje jasno je li se ona promijenila ili je ostala ista. Njezin odnos naspram Andreja je svojevrstan kompromis – podavat će se onima koje ona izabere, ali samo kako bi mogla preživjeti. Veliki je plus filma što se u toj situaciji redatelj libi bilo kakvoga moraliziranja, pa ne osuđuje njezine postupke niti ih smatra dobrima. Njegova se junakinja našla u situaciji koju jednostavno mora preživjeti, a kako bi to postigla koristi se sredstvima za koje smatra da bi joj mogu biti od pomoći. Stoga je gledatelj predstavljen isključivo u njezinu perspektivu pa gore navedeno gledanje na Ruse kao likove svedene isključivo na animalnu razimu možemo shvatiti i kao rezultat njezinih stavova o njima. Međutim, taj odnos između redateljeva pristupa kreiranju karaktera i njegova fokalizatora nije jasno razgraničen. Nasposljetku, čini se da su redatelju također bile potrebne mnogo upečatljivije glumačke kreacije od onih koje je dobio.

    © Dejan Durić, KULISA.eu, 15. srpnja 2009.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji