Bilo je uzalud

International (The International), red. Tom Tykwer

  • International (The International), red. Tom TykwerTom Tykwer je u prethodnim filmovima mahom bio histerično opsjednut vremenom koje neumoljivo gazi sve pred sobom, a isto tako i idejom sudbine koja je, samo naoko, nepromjenjiva. U njegovu novom filmu naslovljenom International ulogu sudbine preuzima financijska organizacija International Bank of Business & Credit (IBBC) jer film sugerira da multinacionalne kompanije i njihovi bezobzirni kraci, nezaustavljivi u težnji za povećanjem profita, neosporno usmjeravaju naše živote, upravljajući ne samo protokom kapitala, nego i ratnim sukobima, trgovinom oružjem, pa i samim političkim režimima. Svaka je borba uzaludna jer neke su kompanije jače i od vlada pojedinih zemalja, s dobro razrađenim sistemom očuvanja i širenja moći te utjecaja kako bi održale status bitnih sila u svjetskoj raspodjeli moći.

    International (The International), red. Tom TykwerKako bi spasili svijet od jedne takve beskrupolozne organizacije, s vremenom se bore agent Interpola Louis Salinger (Clive Owen) i njujorška državna tužiteljica Eleanor Whitman (Naomi Watts). Što brže provedu akciju, smanjit će mogućnost da se banka ponovno izvuče nekažnjeno, a i njihovi nadređeni zahtijevaju brze i učinkovite rezultate. Salingeru je IBBC svojevrsna osobna opsesija iz prošlosti, kada su se čistači organizacije potrudili ukloniti njegove svjedoke, a tužiteljica je uključena u cijelu priču jer je američki ogranak tvrtke, koji se prije svega bavi tajnom prodajom oružja, smješten upravo u New Yorku.

    International (The International), red. Tom TykwerZa razliku od prijašnjih Tykwerovih filmova, u kojima se protagonisti nisu htjeli prepustiti fatalizmu i razmišljanjima da je čovjek tek puka igračka u neumoljivim rukama sudbine, International nudi nešto pesimističniju viziju svijeta. Jer, uz sav trud Salingera i Whitmanove, priča se u konačnici vraća tamo gdje je i započela. Salinger je uzeo stvar u svoje ruke te uklonio značajnu kariku u organizaciji, ali kako mu je i sama rekla trenutak prije egzekucije – zamjenit će je netko novi, a priča će se nastaviti. Salinger je ultimativan tikverovski karakter koji nikad ne odustaje i koji se bori do kraja te neće olako odustati dok stvari ne posloži onako kako to njemu odgovara. To naznačava i odjavna špica filma tijekom koje se pojavljuju novinski natpisi koji sugeriraju da se borba protiv bankarskoga diva nastavlja, premda redatelj ostavlja otvorenim pitanje koliko je ona smislena i može li se uistinu išta poduzeti protiv tako moćnoga neprijatelja.
    International (The International), red. Tom Tykwer
    Salinger je tek plošna verzija Tykwerove Lole ili Sissi. Spomenuto poigravanje cikličkom koncepcijom vremena i protagonistima koji se bore protiv onoga što im je navodno predodređeno od sila koje upravljaju ljudskim životima, a koje zaista možemo shvatiti na mnogo različitih načina, ovdje je površinski segment ispod kojega se zapravo krije velika praznina. Tykwerov film ima tri velika problema – jedan je na idejnoj razini, drugi je vezan uz samu formu filma, a treći se odnosi na scenarij Erica Singera.

    International (The International), red. Tom TykwerGledajući International, ne možete ne prisjetiti se vrlo dobroga filma Brižni vrtlar (2005) Fernanda Meirellesa (izvrsni Božji grad), koji se nije bojao u svojoj ekranizaciji bestselera The Constant Gardener Johna le Carréa prodrijeti u samu srž neokolonijalizma i beskrupuloznih multinacionalnih korporacija (a time i zapadnih društava) koje se, u bjesomučnoj utrci za povećanjem profita, ne libe testirati opasne proizvode na zaboravljenom stanovništvu Trećega svijeta. Pritom je redatelj vješto baratao žanrovskim konvencijama političkog trilera te nije dopustio da mu naracija postane konvencionalna, a također je znao i kako vješto povezati male priče svojih subjekata s političkom freskom i događajima na koje ne mogu imati utjecaja. To je ono što upravo kronično nedostaje Tykweru. Njegovi su likovi krajnje plošni pa time i nezanimljivi; svedeni su na niz klišeja pa njihove egisistencijalne situacije redatelj nije mogao uvjerljivo povezati s društveno-političkom problematikom koju nastoji secirati, ali ne uspijeva ostvariti.

    International (The International), red. Tom TykwerTykwer prvenstveno površno i pomodno prekopava po negativnim aspektima agresivnoga kapitalizma i globalizacije, ali to čini mnogo više zbog efekta negoli zbog nastojanja da ostvari višeslojnu studiju i inteligentan politički triler. Dok gledate film, imate dojam da se i Clive Owen (Kralj Arthur, Bliski odnosi, Djeca čovječanstva) i Naomi Watts (Mulholland Drive, King Kong) dosađuju u beskrvnim ulogama. Nažalost, površan Singerov scenarij nije nudio redatelju više mogućnosti da stvori intrigantne odnose među likovima pa se oni u konačnici nalaze na rubu banalnosti te predstavljaju puke aktere koji postoje kako bi se mogla razviti uzbudljiva priča. Samo, pitanje je koliko Tykwer uspijeva ostvariti uzbudljivu priču. Dijalozi katkada pokušavaju zvučati pretenciozno, a zapravo su krajnje banalni, što dodatno pridonosi neuvjerljivosti filma.

    International (The International), red. Tom TykwerI forma filma krajnje je konvencionalna pa International ne može gledatelja zaintrigirati niti kao uzbudljivi triler jer mu nedostaje upravo ono što je najpotrebnije – suspensea. O tomu svjedoči akcijska sekvenca u njujorškom muzeju, koja je sasvim rutinski režirana i predugačka te više pristaje nezahtjevnom akcijskom trileru nego filmu koji nastoji biti sofisticirano ostvarenje.

    © Dejan Durić, KULISA.eu, 30. ožujka 2009.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji