Fetišiziranje siromaštva

Slumdog Millionaire: Milijunaš s ulice (Slumdog Millionaire), red. Danny Boyle

  • Slumdog Millionaire: Milijunaš s ulice (Slumdog Millionaire), red. Danny Boyle
    Britanski redatelj Danny Boyle u filmu Milijunaš s ulice (nagrađenom s 8 Oscara),  kroz jednu epizodu popularnoga televizijskoga kviza Tko želi biti milijunaš nastojao je ispričati životnu priču siromašnoga i gotovo neobrazovanoga osamneastogodišnjeg Jamala, odraslog u slamovima Mumbaija. Jamalu se posrećilo da dođe do završnice kviza te postane milijunaš, što pak nije uspjelo mnogo obrazovanijim igračima, a s rastom natjecateljske neizvjesnosti odmataju se niti mladićeva teškoga života da bi u konačnici redatelj pokazao da se čuda ipak događaju onima najupornijima, naivnima i u duši neiskvarenima. Poruka koju Boyle šalje svojim gledateljima naivno je optimistična, ali dovoljno privlačno upakirana u filmsko ruho da se publici jednostavno morala svidjeti, samo što je redatelj na žalost zaboravio da ne režira nastavak svoga Trainspottinga.

    Slumdog Millionaire: Milijunaš s ulice (Slumdog Millionaire), red. Danny BoyleKao što je Hollywood volio priče o pustolovima i istraživačima smještati u egzotične afričke krajobraze koji su u svojoj neistraženosti i divljini bili idealni za zabavu dokonih bijelaca (safari) te pogodni za pustolovine veće od života, ali i kulise za grandiozne ljubavne priče, koje su nudile romantičnu viziju divljine u kojoj ljubav može i mora prijeći preko svih prepreka, tako, sudeći prema Milijuašu s ulice, Indija još uvijek predstavlja mokri san mnogih britanskih filmaša. Nakon gorkog početka priče s premlaćivanjem u policiji, čuvanjem zahoda i osljepljivanjem malih pjevača prosjaka, kako film odmiče nakon početka bijega malih junaka Indija sve manje djeluje strašno, a sve više egzotično i pustolovno.

    Slumdog Millionaire: Milijunaš s ulice (Slumdog Millionaire), red. Danny BoyleJamalove peripetije, način preživljavanja, putovanja vlakom, Taj Mahal – sve je to tako uzbudljivo i zanosno, grandiozno prikazano da se gledatelj nema vremena i mogućnosti zapitati je li to doista tako, nego se pasivno treba prepustiti pokretnim slikama te uživati u velikoj pustolovini kakvu zasigurno neće naći u svom dosadnom, civliziranom i krajnje uređenom zapadnjačkom okruženju. Međutim, iz kinodovrane će ipak izaći sretan i ispunjen na ulicu svoga grada koja će biti čista jer komunalna poduzeća ipak revno obavljaju posao te ga neće zaskočiti hrpa maloljetnih prosjaka, a još će manje toliko snažno osjetiti jaz imeđu siromašnih i bogatih. Štoviše, postoji analogija između filma kao sredstva proizvodnje žudnje u gledatelja i samoga kviza koji je sredstvo proizvodnje žudnje u kontekstu glavnoga lika, ali i njegovih sugrađana. Gledatelj uživa u egotičnoj pustolovini kakvu ne može naći u svom okruženju, a film mu nudi lažnu nadu da se lijepe i velike stvari ipak događaju običnim ljudima, kao što je kviz Jamalova jedina nada da ga voljena Latika vidi, ali i da joj konačnom pobjedom osigura pristojan i udoban život.
    Slumdog Millionaire: Milijunaš s ulice (Slumdog Millionaire), red. Danny Boyle
    Koliko god se redatelj trudio da životna priča njegova junaka izgleda tragično i teško, ipak je više pažnje posvetio emocionalnom manipuliranju gledateljima gotovo ih tjerajući da suosjećaju s likovima, pa time i njegovo okruženje još uvijek djeluje kao dekor za egzotičnu životnu priču punu prepreka i pustolovina koja će u konačnici biti okrunjena punom afirmacijom te ostvarenom velikom ljubavnom pričom koja je bila jača od svih društvenih previranja i siromaštva. Stoga Milijunaš s ulice djeluje kao spoj kapitalističke filmske inačice Knjige o džungli te ekranizacije nekoga od romana Charlesa Dickensa transponirane iz viktorijanskoga Londona u Mumbai dvadeset i prvoga stoljeća, samo što mu podjednako nedostaje i oporosti i iskrenosti.
    Slumdog Millionaire: Milijunaš s ulice (Slumdog Millionaire), red. Danny Boyle
    S jedne strane Boyle nastoji podcrtati duboke podjele u indijskom društvu, sukob između hindusa i muslimana, siromaštvo u slamovima, iskorištavanje djece, problem organiziranoga kriminala i napose velike preobrazbe koje se počinju događati u trenutku kada Indija postaje bitnom točkom u cirkuliranju svjetkoga kapitala, pa se mnogobrojni bombajski slamovi preobražavaju u financijske četvrti Mumbaija, gusto prosijane neboderima od čelika i pleksiglasa.

    Slumdog Millionaire: Milijunaš s ulice (Slumdog Millionaire), red. Danny BoyleBoyle radi distinkciju unutar svoga redateljskoga rukopisa kada prikazuje Jamalovu sadašnjost, naspram analepsi koje se odvijaju u prošlosti i koje prikazuju njegovu životnu priču do trenutka kada je došao na televiziju i postao ultimativna zvijezda i nada za svoje brojne siromašne sugrađane, a koje ujedno nastoje objasniti i kako je znao odgovore na pitanja. Dijelovi filma koji se odvijaju u sudašnjosti, u televizijskom studiju i policijskoj postaji, režirani su konvencionalno, klasično i smireno. Analepse su pak začinjene prevelikom dozom kinetizma u stilu Trainspottinga, pa gledatelj ima osjećaj kao da gleda nekakav videospot snimljen za Live Aid, a ne ozbiljan film koji nastoji secirati stanje u određenom društvu. Drugim riječima, Jamalova tragična životna priča toliko je šminkerski režirana da njezin kinetizam predstavlja napad na vizualna i slušna osjetila gledatelja te umrtvljuje njegovo nastojanje da razmisli o onome što se odvija na platnu.

    Slumdog Millionaire: Milijunaš s ulice (Slumdog Millionaire), red. Danny Boyle
    Taj pretjerani kinetizam ne smatram sredstvom kojim se nastoje podrcrtati brze promjene u indijskom društvu ili način portretiranja jednoga dinamičnoga urbanoga tkiva, jer Boyle ne prodire u urbano tkivo da bi ga secirao, odnosno kako bi iščitao grad, nego kako bi svojim vizualnim ekstravagancama fetišizirao siromaštvo.

    Umjesto da snimi opor i iskren film o siromaštvu i odrastanju, Boyle je u konačnici pokazao da i žalobna stvarnost Mumbaia može izgledati atraktivno i egzotično samo ako znate kako je dobro iskadrirati i montirati.

    © Dejan Durić, KULISA.eu, 23. veljače 2009.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji