Američki idealizam i prevara

Čudotvorka (The Miracle Woman), red. Frank Capra, SAD, 1931.

• 

  Frank Capra američki je redatelj talijanskog porijekla koji je obilježio svjetski film predratnog i ratnog vremena (2. svjetski rat) ali u neku ruku po popularnosti i doba cijelog 20. stoljeća. Režirao je naslove koji se ubrajaju u remek-djela mainstream filma, snimio je kultni Divan život gdje jedan čovjek traži i nađe svoj smisao u životu u provincijskom gradiću, a sve na Božić, pa je to jedan od filmova koji se učestalo prikazivao u blagdansko vrijeme na ovim prostorima. Snimio je on i romantičnu komediju ceste Dogodilo se jedne noći s tad velikim holivudskim zvijezdama Claudette Clobert i nenadmašnim Clarkeom Gableom, doduše prije hita koji je obilježio njegovu karijeru, filma Zameo ih vjetar. Iako je dovoljno za razumijevanje renomea velikog Capre i njegova opusa spomenuti samo ta dva filma, nikako ne smijemo zaboraviti da je on režirao i popularne hitove Gospodin Smith ide u Washington, Gospodin Deeds ide u grad, Upoznajte Johna Doea, Arsen i stara čipka, Gorki čaj generala Yena i U grob ništa ne nosiš. Capra je sveamerički idealistički redatelj koji u zenit priče stavlja malog čovjeka s uvijek velikim podvizima.

  Osvajao je tada najveće filmske nagrade, a među ostalima i Oscara za najbolju režiju redom 1935. (Dogodilo se jedne noći), 1937. (Gospodin Deeds ide u grad) te 1939. (U grob ništa ne nosiš). Dobitnik je mnogih počasnih nagrada kao što su počasni Zlatni lav u Veneciji te Nagrada Američkog filmskog instituta za životno postignuće i drugih.  

  Njegov manje poznat ali ništa manje zanimljiv film ljubavna je drama Čudotvorka (Miracle woman), snimljena 1931. u godinama prije 2. svjetskog rata, u doba velike depresije koja je nastupila Crnim petkom 1929. i zbog koje su propala brojna velika bogatstva. Doba je to tvrdoglavog predsjednika Franklina Roosevelta, doba prohibicije i vrijeme kada se tek nazirao veliki sukob koji će buknuti 1939. godine.

  Tada je Barbara Stanwyck imala 24 godine a tek će se isprofilirati u veliko ime holivudskog filma starog kova. Odglumila je u tom filmu Franka Capre Čudotvorka (film na hrvatskom ima isti prijevod kao i film o poznatoj aktivistici, gluhoslijepoj Hellen Keller) razočaranu i rezigniranu vjernicu koja se okuša u ulozi velike svećenice koja pomaže ljudima no zapravo vrši veliku prijevaru sa svojim menadžerom, pohlepnim Bobom.

  Ona je kćer svećenika kojeg su zbog starosti istjerali iz crkve koju je vodio te je umro razočaran i bez iluzija. Florence odlučuje osvetiti oca i bivšu vjeru tako da će izigravati bolesne i naivne ljude željne čuda, koji iskreno vjeruju u njenu svetost. Ipak, u njoj se cijelo vrijeme brkaju osjećaji istinske vjere i neodanosti novom prevarantskom poslu te dolazi u sukobe sa svojim menadžerom. Kada na jednoj predstavi upozna Johna, veterana 1. svjetskog rata koji je slijep, počinje se družiti s njim i on joj pomalo vraća vjeru u ljude, život i poštenje. Zaljubljuje se u njega a i on u nju te želi započeti novi život izvan prevare. Ipak biva ucijenjena od strane svog zlokobnog menadžera, koji je natjera da napusti grad i svoju ljubav.

  Ali John će je toliko zavoljeti da će pokušati odglumiti da je njeno čudo uspjelo, da mu je baš ona vratila vid i da je zbilja čudotvorka. Ne uspije mu, a u velikom požaru u hramu gdje Florence priređuje svoje velike ali lažne religiozne spektakle on će je spasiti i tu će se nekako nastaviti njihova priča.

  

  Sretan kraj moram priznati da nisam očekivala jer bile su to 1930-e i to njihov početak, kada Hollywood ipak nije bio toliko sladunjav kakav će postati u ratnim 1940-ima, a tek u dijabetičarskim 1950-ima. Kasnije će uslijediti velika modernizacija i novi val no to je sve uslijedilo desetljećima nakon ovog filma. 1920-e i početne 1930-e bile su godine prije novog ćudoređa i Haysevog kodeksa, kada je u meki filma bio dopušten samo patrijarhat, patriotizam i poćudnost teške kategorije. Filmovi prije Haysevog kodeksa 1934. bili su puno slobodniji i razigraniji, puni aluzija na seks, droge i druge tabu-teme.  

  Novokonzervativizam pratio je Hollywood dvadesetak godina, no to bijaše prije ovih početnih 1930-ih kada je snimljen ovaj film. Tada su bile dopuštene i polueksplicitne erotske scene i – zamislite, tužni svršetci. Kad je nastupio Drugi svjetski rat i kasnije, valjalo je dizati moral sretnim domoljubnim filmovima a tužan svršetak recimo kasnijih 1950-ih bio je nezamisliv – tipske i lagane slapstick komedije s miljenicom Amerike Doris Day bile su preplavile filmski medij.

  Barbara Stanwyck bila je dugovječna holivudska zvijezda iznimne sugestivnosti a uz film karijere Dvostruka obmana bit će zapamćena i u poznoj ulozi u seriji koja je pomicala granice i bila jedna od prvih soap-opera, Dallas.

  

  U ovome filmu Barbara je mlada, prevrtljiva, ali ipak čista srca koje prepoznaje istinsku ljubav i pravdu a prevarantica postaje čisto zbog razočarenja nakon nepravedne smrti oca. Ona je početkom filma klasična antijunakinja koja zapravo zahvaljujući svojim kasnijim postupcima i okajanjem postaje prava junakinja.

  Jer, Frank Capra bio je redatelj jedne idealističke Amerike gdje su svi na kraju dobri i nekvarni, a čak i kad se malo pokvare vraćaju se na dobru stranu. Povukao se iz svijeta filma 1960-ih, umro 1990-ih a i tad je njegova slava bila netaknuta. Izvršio je utjecaj na velike američke redatelje poput Lyncha i Spielberga a zapravo je bio sanjar, čiji filmovi nisu život nego dobro i vjerno odsanjana američka bajka.

  ©Ivana Perić, FILMOVI.hr, 19. svibnja 2025.

Piše:

Ivana
Perić