Izazovi adolescencije i mentalnog zdravlja
Heartstopper, sezona 3, TV-serija, Netflix, 2024.
-
Kada se Heartstopper (2022) prije nekoliko godina pojavio na Netflixu, britanska je serija u razmatranju LGBTQAI+ tematike predstavljala određenu novinu u kontekstu serijalnoga formata pa je stoga sadržavala dozu originalnosti i nekonvencionalnosti, iako je dijelom – više tematski nego formalno – podsjećala na Sex Education (autorica Laurie Nunn, 4 sezone, 2019-2023) ali bez seksualnoga segmenta. Smještena u suburbijski adolescentski kontekst, slobodno je prikazivala u obliku romantičnih ljubavnih priča, odrastanje mladića i djevojaka različitih seksualnih orijentacija i rodnih kategorija. Neočekivani uspjeh kod gledateljske publike posljedično je rezultirao narednim sezonama (2023, 2024).
Treća sezona Heartstoppera, koju autorski ponovno potpisuje Alice Oseman, a rađena je prema njezinom istoimenom stripu, nastala je brzo nakon druge sezone te je peripetije u odnosu likova prenijela na novu, kompleksniju razinu, što je u skladu s pomakom u njihovoj životnoj dobi. U čednom srednjoškolskom univerzumu Oseman sada se javlja pitanje daljnjih životnih odabira. Protagonistice i protagonisti suočavaju se sa završetkom srednje škole, što neminovno otvara pitanje nastavka školovanja, odnosno izbora fakulteta te posljedica tih odluka na njihove partnerske odnose kao i mogućnost njihova održavanja na daljinu. Posebice je to istaknuto u odnosu Nicka (Kit Connor) i Charlieja (Joe Locke), a dodatno je produbljeno uvođenjem motiva psihičke bolesti koja usložnjava te djelomice i ugrožava stabilnost spomenute relacije. Stoga se treća sezona uočljivije bavi psihičkim problemima, koji se manifestiraju u poremećaju prehrane. Serija time psihički tretman i hospitalizaciju nastoji normalizirati te prikazati kako traženje stručne pomoći ne treba biti tabu tema. Na pragu punoljetnosti protagonistice i protagonisti također postaju spremni tjelesno konzumirati svoje odnose, što počinje zauzimati veliki dio njihovih mentalnih preokupacija, ali utječe i na njihove nesigurnosti.
Oseman isprepliće navedena tri tematska kompleksa tako što se ukrštavaju, nadopunjuju te utječu jedni na druge te posljedično predstavljaju izvore stresa za junake. Na taj se način romantičnu srž tinejdžerske ljubavne priče nastoji nadograditi ozbiljnijim temama te njihovim tretmanom, a da pritom ne gubi ništa od poletnoga tona prethodnih sezona.
Kao što sam ranije naveo, djelo koje je tematikom i generacijskim kontekstom donekle blisko popularnoj i gledanoj seriji Sex Education, samo što problematici pristupa na mnogo lakši način, čini se da upada u istu zamku kao i potonje ostvarenje u posljednjoj, odnosno četvrtoj sezoni, koja se uvelike razvodnila te izgubila na svom šarmu i poletnosti. Naime, Oseman donekle pretrpava priču, nastojeći se što više i nasilu prilagoditi duhu vremena pa teži da različite skupine budu zastupljene u priči, što katkada djeluje odveć umjetno i iskalkulirano te cjelinu pomalo lišava neposrednosti i nesputanosti kojima se prva sezona odlikovala. Također dodatno potenciran konfliktan odnos Charlieja Springa i majke mu Jane (Georgina Rich) ostavlja dojam nedovoljne scenarističke motiviranosti. Ostalo ostaje na tragu prethodnih dviju sezona, samo što nedostaje Olivia Colman u mikro-ulozi majke Nicka Nelsona.
Osam epizoda ima ekonomično trajanje u prosjeku od tridesetak minuta, što omogućuje brzo odvijanje radnje. Iako serija ima serijalan format u kojem sezona čini relativno zaokruženu no ipak otvorenu strukturu jer se može nadodati naredna, u ovom slučaju fakultetska faza odrastanja protagonistica i protagonista, svaka je epizoda postavljena oko određenoga problema koji se skicira i nastoji razriješiti tijekom polusatnoga trajanja. U Heartstopperu nema puno prostora za prazni hod pa je minutaža svake epizode funkcionalno iskorištena. Relativno kratko trajanje ne otvara mogućnosti za kompleksnije oblikovanje priče te sižejna poigravanja kao što ne pruža niti dovoljno prostora za detaljniju karakterizaciju likova. Prema dobro utabanom postupku, likovi su skicirani ponašanjem, dijalogom i interakcijama s drugim protagonistima. Problemska se situacija u epizodi naznačuje i postavlja odmah na početku kako bi se što brže moglo prionuti njezinom rješavanju, što pojedinim nastavcima te sezoni u cjelini omogućuje ostvarivanje dinamičnoga ritma pripovijedanja.
U vizualnom sloju djelo se nastavlja na prethodne izdanke serije, iako je došlo do promjene na redateljskom mjestu. Velškoga filmaša Eurosa Lyna, koji potpisuje prve dvije sezone, zamijenio je Andy Newbery, no i dalje je naglasak na dopadljivosti i poletnosti pa prevladavaju ugodne boje i vizualno stilizirani postupci u kojima je primjetno korištenje animiranih umetaka. Autori posežu za njima kako bi sugerirali vezu sa stripovskim temeljima serije, ali i kako bi dodatno podcrtali generacijski kontekst priče.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 5. prosinca 2024.