Dinamično ostvarenje dobro strukturiranih dijaloga i glumačkih ostvarenja
Beef, Netflix, sezona 1., 2023.
-
Jedan prometni sukob u danu kada opako ustanete na krivu nogu, kada ste jako razdražljivi i sve vam neopisivo ide na živce, može pokrenuti lavinu nekontroliranih događaja koji mogu rezultirati kataklizmom epskih proporcija i to ne samo za one izravno uključene u konflikt. Posrijedi je ukratko prepričana premisa Netflixove crnohumorno intonirane serije Beef (2023), koju autorski potpisuje korejska redateljica Lee Sung Jin. Radnja je desetodijelnoga ostvarenja smještena u azijskoamerički kontekst te počiva na klasnim razlikama, što je kanalizirano kroz dvije usporedne priče o osobnom nezadovoljstvu.
Danny Cho (Steven Yeun) potomak je korejskih migranata, pripadnik radničkoga sloja, koji se neuspješno pokušava baviti građevinskim poslovima. Zajedno s bratom Paulom (Young Mazino) živi u neuglednom stambenom bloku, očito namijenjenom ljudima nižih financijskih mogućnosti, sanjajući kako će jednoga dana ostvariti svoj američki san te osigurati dom roditeljima koji su kuću izgubili zbog financijskih problema. Nasuprot njemu postavljena je uporna i bogata Amy Lau (Ali Wong), potomkinja vijetnamskih migranata, u navodno sretnom braku s Georgeom (Joseph Lee). Njezin suprug je umjetnik koji živi na slavi preminuloga mu oca te se brine za dom i dijete, dok Amy nastoji sklopiti milijunski posao tako što svoju tvrtku unosno proda korporaciji bogate poslovne žene Jordan (Maria Bello).
Kao što i sami znate, (ne)uspjeh nije razlog životne (ne)sreće pa autorica premisu gradi na supostavljanju dvoje likova iste migrantske i radničke pozadine, koji su imali dijametralno suprotan životni put. Danny puno planira i mašta no malo toga čini, nedostaje mu odlučnosti i životne energičnosti pa neprestano stoji na mjestu, odnosno ne uspijeva postići toliko željeni klasni pomak. Naspram njega, Amy je izrazito proaktivna, kalkulantski nastrojena, spremna uhvatiti se ukoštac s kapitalističkom nehumanom borbenom arenom, pa stoga i uspijeva. Izdiže se iznad svoga društvenoga konteksta te brakom ulazi u uglednu umjetničku obitelj, ali prije svega vlastitim zalaganjem i trudom uspijeva doseći američki san. Za navedeno ipak plaća određenu cijenu jer je privatni život te osobne aspiracije u potpunosti podredila poslovnom uspjehu.
Oba nosiva lika donekle scenaristički otrcano motivaciju za korijene životnih frustracija dobivaju u odrastanju te problematičnu odnosu s roditeljima, koji kao prva generacija migranata nisu još bili akulturirani u novo okruženje. Stoga autorica u određenim segmentima razvoja radnje uvodi u priču konfrontacije protagonista s roditeljskim figurama, no naspram površnoga psihologiziranja, seriji mnogo bolje polazi za rukom oslikati karaktere kada se drži njihove svakodnevice. Sukob u prometu funkcionira kao narativni okidač jer vrlo brzo shvaćamo da bijes koji Danny i Amy ispoljavaju nije rezultat puke nepristojnosti te bahatosti, nego ima mnogo dublje porive, a oni su vezani upravo uz njihovo korjenito nezadovoljstvo – kako njima samima, tako i svijetom oko njih.
.jpg)
Lee Sung Jin uspijeva inicijalno vješto postaviti priču o dvoje ljudi koji potiskuju frustracije i nezadovoljstva, a potom ih projiciraju na van, prema okolini, ali napose jedno naspram drugoga, a do te mjere da katkad poprima zastrašujuće razmjere borbe do istrebljenja. Danny je za Amy kao što je Amy za Dannyja svojevrsno projekcijsko zrcalo. Ona u njemu vidi svoju prošlost i socijalnu pozadinu, mjesto gdje je mogla završiti da se nije dovoljno trudila i odricala. Istovremeno, ima dojam kao da on ima veću slobodu i neposredniji odnos prema životu, što njoj nedostaje, a nije si spremna to priznati. Danny pak u Amy vidi poziciju gdje je mogao biti ali mu je to onemogućeno, pa se javlja određena vrsta klasne zavisti. Njihov cestovni klinč katalizator je za proboj potisnutih nezadovoljstava, što se potom razvija u nabrijani humorni osvetnički narativ.
Glumačka međuigra Stevena Yeuna i Ali Wong je izvrsna jer su uspjeli uvjerljivo dočarati ambivalentnu narav svojih karaktera pošto djelo izbjegava njihovo crno-bijelo sučeljavanje. Pritom su unijeli potrebnu dozu energičnosti i upornosti u relaciju likova, pa cjelina mahom počiva na njihovoj dobro vođenoj igri i međusobnoj većoj sličnosti nego što su to spremni priznati. U drugom dijelu sezone zaplet postaje odveć hiperboliziran, do granice parodičnoga, što ostavlja dojam pretrpanosti i nepromišljenosti. Kao da je autorica željela u priču ugurati što više koincidencija i obrata kako bi naglasila razornost frustracije koje likovi osjećaju, ali je postigla suprotan učinak, jer cjelina gubi na dahu pa i uvjerljivosti.
Stilski je Beef oblikovan raskošno i prpošno. Epizode prosječno traju tridesetak minuta, što pridonosi dinamičnosti i brzom odvijanju radnje, a to je u skladu sa sukobom koji likovi potenciraju. Montaža, fotografija kao i stilizirani režijski postupci također pridonose nabrijanom dojmu cjeline te oslikavaju svijet u kojem pojedinci trebaju brzo reagirati kako bi uspjeli, odnosno kako netko brži od njih ne bi zauzeo njihovo mjesto, što stvara neizbježan stres. Stoga Beef u jednome segmentu također oslikava i širi socioekonomski kontekst današnje kompetitivne kulture koja stvara neizdrživi pritisak na psihu ljudi.
Serija poprima gotovo sapunski vizualni učinak, pomalo ali namjerno kičast kako bi satirično prikazala artificijelan život viših društvenih slojeva s preglumljavanjima i karikiranjima sporednih likova. Time se nastoji naglasiti njihova odvojenost od stvarnoga života i njegovih problema te uljuljanost u jedan samoživi svijet.
U konačnici, posrijedi je vrlo dobro serijalno ostvarenje, koje ponajviše počiva na dobro strukturiranim dijalozima, glumačkim ostvarenjima glavnoga dvojca te vizualnoj dopadljivosti.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 15. svibnja 2023.
