Intrigantno suočavanje s potisnutom i autokratskom prošlošću Poljske
Operacija Hyacinth (Operation Hyacinth), red. Piotr Domalewski, Poljska, Netflix, 2021.
-
Operacija Hyacinth na poticajan se način suočava s potisnutom i zanemarenom prošlošću Poljske. Posljednjih se godina ova zemlja trudila puniti medijski prostor istupima članova vlade iz redova vladajuće, konzervativne i nacionalistički orijentirane stranke PiS. Primjeri su brojni pa ću spomenuti samo neke: neprimjereno i zlonamjerno uplitanje u medijske slobode i zakonodavstvo, donošenje rigoroznoga zakona o abortusu, prijedlog zakona koji bi kriminalizirao svako dovođenje Poljske u kontekst propitivanja njezine uloge u holokaustu te naposljetku samoproglašene, takozvane gay free općine, odnosno zone unutar države. Zasigurno se pitate zašto navedeno spominjem te kakve to ima veze ili ima li uopće ikakve poveznice s filmom Akcja „Hiacynt“ (2021) redatelja Piotra Domalewskoga.
Društveno-politički kontekst koji sam netom naznačio nikako ne smijemo zanemariti jer čini se da Domalewski s razlogom odabire za Poljsku provokativnu temu. Problematika institucionalizirane homofobije, državnoga odnosa prema seksualnim manjinama i svime što nije u skladu s proklamiranim heteronormativnim čimbenicima, predrasude i nasilje s kojima se pripadnici ovih skupina suočavaju, pronašli su svoje mjesto u ostvarenju. Cilj je pritom pokušati stvoriti moguću poveznicu između osamdesetih godina dvadesetog stoljeća i suvremenosti te vidjeti u kojoj mjeri koreliraju.
Komunistička je prošlost za Poljake ultimativna noćna mora te je se nerado (pri)sjećaju, posebice osamdesetih godina koje su bile obilježene brojnim krizama te velikim padom životnoga standarda. Iako je suvremena Poljska danas ekonomski jaka, Operacija Hyacinth sugerira da se autokratski režim prošlosti ne razlikuje puno od restriktivnoga režima u suvremenosti, kada država pokušava imati uvid u sve pore javnog pa i privatnog života. Istodobno nastoji vrlo jasno istaknuti zašto je to opasno.
Kao poticaj za priču filma poslužio je istiniti događaj, stvarna operacija Hyacinth koju su provodile policija i tajna služba, a cilj je bio demoralizirati i popisati gay-zajednicu u Poljskoj te izložiti njezine članove strahu i poniženju. Svrha joj je bila stvoriti bazu podataka s profilima poljskih homoseksualaca, što primjerice podsjeća na recentnu ideju poljske vlade da ginekolozi moraju u sustav unijeti svaku trudnoću, čime bi se kriminalno mogle goniti i žene koje pobačaj izvedu u inozemstvu. Stvarna je operacija ostala na marginama povijesnog interesa, odnosno isparila je iz društvenoga pamćenja jer je targetirala marginalizirane društvene skupine prema kojima se konzervativno društvo ionako odnosilo s prezirom. Stoga ostvarenje Domalewskoga ne samo da hrabro stvara implicitnu paralelu između prošlog i sadašnjeg stanja, nego i otvara pitanje kakav je status razmatranoga događaja u poljskom društvenom pamćenju i zašto bi ga uopće trebalo problematizirati.
U povijesno ovjeren okvir redatelj uz scenarista Martina Ciastońa umeće priču koja je sasvim plod fikcije te namjerno oblikuje staromodan policijski triler u čijem je središtu složena i škakljiva istraga, a koji uvelike odiše američkim utjecajima sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća.
Robert Mrozowski (odličan Tomasz Ziętek) mladi je detektiv koji radi u varšavskoj policiji te mu biva dodijeljen slučaj ubojstva lokalnoga homoseksualca, koji istražuje zajedno s mačističkim partnerom. Nakon što navodni osumnjičeni prizna zločin tijekom brutalnoga policijskoga ispitivanja te potom navodno počini suicid, nadređeni naprasno zatvaraju slučaj smatrajući ga riješenim. Istodobno i igrom slučajnosti Robert se infiltrira u gay-zajednicu te povezuje sa studentom germanistike Arekom (Hibert Miłkowski) da bi ubrzo shvatio da je brzopotezno zaključen slučaj povezan s visokim dužnosnicima tajne policije te provođenjem tajne operacije Hyacinth.
Zaplet o perspektivnom policajcu koji se treba dokazati državi i ocu pa ide kopati dublje no što bi smio naoko ne nudi ništa neočekivano. Međutim, u filmu nije toliko riječ o samoj priči, koliko o njezinoj poprilično vještoj egzekuciji, koja hrabro uzima u obzir društveno-politički kontekst kao i razvoj lika.
Domalewski i direktor fotografije Piotr Sobocinski Jr. (Corpus Christi, Wesele) uspijevaju ostvariti vrlo sugestivnu i bogatu atmosferu. Mahom prevladavaju dulji kadrovi mračnog intenziteta te vrlo specifičnog, stiliziranog osvjetljenja i kompozicije, koji vizualno komuniciraju odnose među likova te njihove relacije s okruženjem. Noćni segmenti imaju gotovo halucinantnu urbanu slikovitost te sugeriraju skrivene aspekte stvarnosti, ono što se odvija onkraj pogleda većine. Dnevni prizori ispunjeni su socrealističkim urbanim sivilom, oronulim uniformiranim fasadama i uredima koji vape za adaptacijom, kao i stanovima koji su predstavljeni u tipičnom PRL koloritu u rasponu od dobro situirane i politički podobne obitelji Mrozowski do podstanarskoga sobička Robertove zaručnice Haline (Adrianna Chlebicka). Dvojac time vješto ocrtava atmosferu straha i nadgledanja: slikovitost sugerira autokratsko društveno uređenje te podcrtava paranoidne aspekte stvarnosti. Tome pridonosi i korištenje fotoaparata i kamere kao lajtmotiva koji sugeriraju nadzor te činjenicu da se pojedinci osjećaju kao da ih netko ili nešto neprestano prati. Postoji sporna snimka koja kompromitira moćnika, ali i fotografije. Ujedno netko prati i Roberta, dok njegova majka kupuje sinovljevoj zaručnici fotoaparat kao dar za skorašnje vjenčanje. Glazbena podloga Wojcieha Urbanskoga (Corpus Christi) također sa svojim retro-prizvukom osamdesetih funkcionalno pridonosi sugestivnosti te gradnji atmosfere.
Radnja se razvija strogo linearno-kronološki kako bi se postigao gradacijski efekt, koji nije toliko vezan uz razotkrivanje misterije koliko uz portretiranje glavnoga junaka. Stoga Operacija Hyacinth priču gradi putem dviju isprepletenih idejnih linija. Prva je vezana uz komunističku prošlost te odnos prema seksualnim manjinama, pa je možemo odznačiti kao društvenu. Druga, koja sugerira privatni i osobni aspekt, prikazuje polaganu samospoznaju protagonista koji se suočava s vlastitim homoseksualnim žudnjama shvaćajući da heteronormativni brak predstavlja negiranje njegove prave prirode te je rezultat duboko pounutrenih društvenih očekivanja. Nažalost, lik zaručnice Haline (u vrlo dobroj glumačkoj kreaciji Adrianne Chlebicke) scenaristički je najslabije oblikovan, odveć nedorečen i statičan, te ostavlja dojam da je u priču unesen samo kako bi se Robertovo osvještavanje moglo jače istaknuti.
Odnos javnog i privatnog uvjerljivo je dočaran putem odnosa sina i oca – Roberta te njegovoga tate Edwarda (Marek Kalita), koji je visokopozicionirana persona u tajnoj službi. Kako tajna služba penetrira u sve pore javnog i privatnog života građana te želi režimski korektivno djelovati, tako i otac vrši pritisak nad sinom: unaprijed zna što je učinio na poslu, daje nalog da ga se prati, sređuje mu upis na uglednu policijsku akademiju, no neprestano mu daje do znanja da nije dovoljno dobar i da se treba više truditi. Otac predstavlja izrazitog zastupnika militantnog i mačističkog obavještajnoga okruženja pa odnos otac-sin počinje zrcaliti odnos države i pojedinca.
Posrijedi je jedno od onih djela koje bi vjerojatno prošlo ispod radara da ga Netflix nije otkupio za svjetsko prikazivanje. Snimljen prošle godine, uradak svakako predstavlja jedno od boljih i intrigantnijih europskih ostvarenja iz recentne produkcije.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 18. kolovoza 2022.
