Poneki zanimljivi koncepti i poetike

31. Dani hrvatskog filma, 10. - 14. svibnja 2022.: Igrani filmovi

  • <em>Marko</em>, red. Marko Šantić, 2021.

    U natjecateljskoj selekciji igranoga filma na ovogodišnjim Danima hrvatskoga filma bilo je šesnaest kratkometražnih uradaka, uglavnom solidnih. Od njih je sedam već bilo viđeno u programu Kockice na lanjskom Zagrebačkom filmskom festivalu, što ne mora značiti da je to loše, s obzirom na kraće razdoblje između prošlih i ovih Dana hrvatskoga filma. Kao i obično, malo je filmova u profesionalnoj produkciji; prevladavaju studentski radovi sa zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti i iz kino-klubova, a osvježenje je jedan film sa Sveučilišta VERN, koje se time prvi put predstavlja. Isto tako, kao i inače, najviše je profesionalnih glumaca u filmovima – uglavnom istih već godinama, koji time podižu kvalitetu studentskih uradaka i pomažu im. Ove je godine prvi put nagrađena za najbolju glumicu uvijek dobra i pouzdana Snježana Sinovčić-Šiškov za ulogu u filmu Marko.

    Filmovi se mogu sagledati i u kontekstu filmskog prostora koji ih određuje, što je bila nit vodilja ovogodišnjeg selektora. No unutar toga, a i izvan toga, prednost u ovomu tekstu dat ćemo konceptu filmova i dramaturgiji, dakle uradcima koji se upravo time ističu, što neminovno uključuje dobar redateljski postupak, dobru poetiku. Imaju dobar tajming, nisu razvučeni niti imaju praznoga hoda, što su nažalost neki filmovi imali, a to je u kratkom metru pogotovo uočljivo.

    Film dobitnik Nagrade za etiku i ljudska prava, vrlo dojmljiv i dirljiv Marko redatelja Marka Šantića, ne samo da je vrijedan svojom porukom i scenarijem Gorana Vojnovića, nego upravo vještom režijom i dramaturgijom. Time daje napetost i drži gledateljevu pozornost, jer se postupno otkriva pravi razlog dolaska turista iz Srbije u dalmatinsko malo mjesto. Iskusan glumac Mate Gulin utjelovljuje sumnjičava vlasnika kuće Marka, koji na kraju shvaća kako su svi ljudi u svijetu isti kada ih muči bol za gubitkom djeteta, otkriva da su imenjaci te još poneke sličnosti.

    <em>Carpe diem</em>, red. Filip Antonio Lizatović, 2022.

    Kad je ljetno iznajmljivanje soba i apartmana posrijedi, tada valja navesti i premijerno prikazan film Carpe diem redatelja i scenarista Filipa Antonija Lizatovića, koji je nagrađen za najbolji scenarij, a Stojan Matavulj za najboljega glumca. Njegov lik je vrlo nesimpatičan i nekorektan iznajmljivač, a Lana Barić glumi susjedu, također iznajmljivačicu, koja se buni protiv njegovih bučnih gostiju. Film je doista dobar, dinamičan, aktualan, te efektan i human u obratu u završnici.

    Da je doista film audio-vizualan uradak, u kojem je itekako važno ne samo sve što se čuje nego i ono što se vidi bez govora i zvuka, pokazuje studentski film Nehaj redateljice i scenaristice Martine Marasović. Naime, nijemi kadrovi na samomu početku filma i kretanje likova bez dijaloga u njima, zapravo su presudni za otkrivanje uzroka i smisla filmske priče, te su nečujni dijelovi scenarija. Tko ih propusti, neće uspjeti shvatiti mnogo toga i pitat će se koji je pravi razlog dugoga policajčeva ispitivanja i odnosa među susjedima. Takav koncept je rjeđi, pa time zanimljiviji. Montaža je tu, uz režiju, posebno vrlo važna, a ovoga puta i dramaturško-scenaristički odlučujuća. U filmu, uz Lanu Barić, ulogu s puno teksta ima redatelj Zvonimir Jurić, koji se često prihvaća glume u studentskim radovima.

    <em>Nehaj</em>, red. Martina Marasović, 2021.

    Film Online, nastao u produkciji Sveučilišta VERN, redatelja i scenarista Bogdana Tankosića, inače montažera s dugogodišnjim televizijskim iskustvom, vrlo je dobar, aktualan, s pandemijskim motivom, dobrom kamerom i panoramskom fotografijom, montažom u stilu suvremene digitalne tehnologije i takvih platformi – što daje dinamičnost i razigranost, te s profesionalnim glumcima. Ono što se u filmu scenarističko-dramaturški dobro vodi i pokazuje jest česta vrsta današnjeg međugeneracijskog odnosa. Naime, nekulturan odnos mladih prema starijima mijenja se tek kada vide i dobiju korist od njih, nažalost. U filmu se radi o studiranju na daljinu u vrijeme zatvaranja zbog koronavirusa, fakultetskim i posebice privatnim problemima.

    Zanimljiv koncept ima kratkiš Palikuća studenta Davida Gaše. Riječ je o dobroj fotografiji, snimanju u gotovo jednom ili pseudojednom kadru, sa samo jednim likom, koji glumi Lana Barić.

    Vjerojatno dosad najbolji film studenta režije Andrije Tomića jest upravo Tuđa posla. Vrlo vješto koncepcijski spaja problem glomaznog otpada, pronalazak iznenađujućeg i zastrašujućeg otpada, mišljenja pojedinaca o tomu, njihovu (ne)svjesnost i (ne)savjesnost, te stav „neću se miješati“. Time dramaturški stvara napetost i gledatelja tjera na razmišljanje, a lik mladića je uznemiren.

    <em>Tuđa posla</em>, red. Andrija Tomić, 2021.

    © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 3. lipnja 2022.

Piše:

Marijana
Jakovljević

kritike i eseji