Šarmantno i humoristično problematiziranje seksualnosti

Sex Education, red. Laurie Nunn, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2019. -



  • Televizijske serije vole radnju smještati u prepoznatljivu zajednicu, koju obilježava ansambl likova. Postoje razlozi za navedeno: određeni prostor upućuje na kolektiv, a njega čini veća skupina pojedinaca, odnosno likova. Veći broj protagonista omogućuje razvoj višestrukih fabularnih linija, što otvara mogućnost za veću dugovječnost jer se odnosi likova mogu ukrštavati na različite, često kompleksne načine. Ansambl likova također sugerira komunalno iskustvo, odnosno poistovjećivanje s problemima i procesima zajednice te akterima koji pridonose njezinu boljitku.

    Jedan od učestalijih prostora u televizijskim serijama je škola, napose srednja, koja okuplja niz likova u prijelomnom trenutku njihova života, najčešće na pragu punoljetnosti, kada se susreću s mnogobrojnim identitetskim preturbacijama, egzistencijalnim problemima, osobnim i profesionalnim prijeporima. Škola je svojevrsna društvena pozornica na kojoj se okupljaju pojedinci različitih društvenih i intelektualnih pozadina, karaktera i egzistencijalnih aspiracija. U dodatku, škola kao mikro-zajednica ima i vlastitu socijalnu stratifikaciju te je kao televizijski i filmski topos s vremenom razvila prepoznatljivu mitologiju, karakterološke tipove te fabularne sklopove. Posrijedi su najčešće sportaš, štreber, popularna djevojka, društveni otpadnici i marginalci, školski nasilnici, djeca bogatih roditelja te manje imućna djeca… Redovito mora postojati zakučasta ljubavna priča, koja uključuje likove oprečnih položaja na školskoj društvenoj ljestvici, primjerice štrebera i najpopularnije djevojke ili najpopularnije djevojke i otpadnika ili pak štrebera i marginalke. Zatim se javljaju pokušaji sporednih likova da ostvare svoje ljubavne projekte. Tu su i neizostavni roditelji koju su često strogi ili pak rastavljeni pa dijete mora balansirati između njih. Televizijski i filmski su se narativi s neizmjernom upornošću držali spomenutih tipova likova i fabularnih obrazaca te su oni s vremenom postali krajnje klišeizirani i predvidljivi.

    Britanska televizijska serija Sex Education autorice Laurie Nunn predstavlja intrigantan spoj utabanog slijeđenja navedenih obrazaca te nastojanja njihove dekonstrukcije do te mjere da katkad nije sasvim jasno što bi ranije činila. Tematski, primjerice, nastoji biti vrlo progresivna no povremeno skreće na poznate fabularne staze te propovjednički nastrojene dijaloge na rubu patetike. U drugim pak prilikama iznevjerava gledateljeva očekivanja jer naoko predvidljive situacije razrješava na nekonvencionalan način. Ostvarenje je premijeru imalo 2019. godine, a nakon uspjeha prve sezone, iznjedrilo je još dvije (2020, 2021), od kojih svaka broji po osam epizoda.

    Radnja se odvija u fiktivnoj ustanovi nazvanoj Moordale Secondary School smještenoj u pitoresknoj velškoj provinciji. U njoj susrećemo brojne karakterološke tipove koje sam spomenuo te se često razvijaju prepoznatljivi odnosi među likovima, kakav je uostalom i središnji između ozbiljnog i uštogljenog Otisa Milburna (Asa Butterfield) te društvene otpadnice i naoko opasne djevojke Maeve Wiley (Emma Mackey). Njihov dinamičan i nepredvidljiv odnos, koji nikako da se u potpunosti realizira, provlači se kroz sve tri sezone, a svaka završava svojevrsnim cliffhangerom – događajem koji im onemogućuje sjedinjenje. Naspram ovoga para, javlja se mnoštvo pozadinskih, kojima je svrha poigravati se stavljanjem u središte ovog heteronormativnog podzapleta. Za razliku od odnosa Otisa i Maeve, koji se odbija ostvariti jer se uvijek dešava neka vrsta događaja koji uzrokuje odgodu, ostali emocionalno-tjelesni odnosi u priči mahom se realiziraju te predstavljaju kontrapunkt ovoj bijeloj, heteroseksualnoj relaciji.

    Kako i sam naziv serije upućuje, naglasak je stavljen na problematiku seksa i seksualnosti, koja se nastoji iznijeti kroz humornu perspektivu. Otis je traumatiziran razvodom roditelja, ali i činjenicom da njegova majka Jean (Gillian Anderson), inače seksualna terapeutkinja po zanimanju, narušava njegovu privatnost te mu ne ostavlja prostora da vodi samostalan život. Maeve, čija je majka navodno u zatvoru, s druge strane živi sama u naselju za siromašnije pučanstvo te mora namaknuti novac za stanarinu. Dvojac se dosjeti da pokrene neformalnu seksualnu kliniku u napuštenom školskom toaletu kako bi zaradili na seksualnim problemima i disfunkcijama svojih vršnjaka. Otis pritom kalkulantski pristaje kako bi bio bliže svojoj simpatiji.

    U prve dvije sezone, epizode su mahom strukturirane tako da uključuju određeni seksualni problem vezan uz pojedini sporedni lik koji se potom uvodi u priču te počinje zauzimati važnije mjesto u seriji. Nastojanja da pomognu vršnjacima često rezultiraju nesporazumima, ali i dobro oblikovanim humornim situacijama. Serija ne nastoji popovati, no dotiče se nekih relevantnih pitanja poput pristupa informacijama o tijelu i seksualnosti, seksualnom odgoju, bodyshamingu, cyber-nasilju te općenito tematici i problematici seksualnosti pristupa na poprilično otvoren način. Spomenute teme često su obrađene s mjerom te se pritom nastoje izbjeći propovijedanje i pretjerana sentimentalnost. Nunn i njezin scenaristički tim posebice su dobro uspjeli oblikovati verbalni humor, čemu je pridonijela i razigrana glumačka postava na čelu s Asom Butterfieldom, Ncutijem Gatwom, Emmom Mackey, Connorom Swindellsom, Kedarom Williamsom-Stirlingom, Alistairom Petriem, Mimi Keene i Aimee Lou Wood. Posebice treba izdvojiti odličnu i živopisnu Gillian Anderson (The X-Files, The Crown, The Fall) u ulozi otvorene Jean Millburn, koja je uspjela otkriti i svoj komediografski talent.

    Velška provincija u seriji djeluje kao svojevrsna društvena utopija ili paralelni svemir, što u konačnici ne lišava ostvarenje razmatranja društvenih pojava i problema, nego predstavlja poticajan eksperiment. Sve rase, klase, seksualni i rodni identiteti prodefilirali su Moordaleom te u velikoj mjeri svi prihvaćaju jedni druge, bez ikakvih neprijateljstava i prijepora. Jedino troje likova – Anwar, Olivia i Ruby, pripadnici Nedodirljivih – iskazuju negodovanje naspram ostalih, manje imućnijih učenika. Tu dolazimo do same premise serije, koja ne drži vodu, što je činjenica koja se neprestano pokušava perfidno sakriti. U takvom otvorenom društvu, bi li nepoznanice i nedoumice oko seksualnih pitanja zaista bile toliko prisutne i bi li se osobe ustručavale otvoreno pitati za savjet ili pomoć? Posebice što živimo u dobu kada su nam informacije više nego dostupne.

    Treća sezona, koja je nedavno imala premijeru, nastavlja razvijati brojne fabularne rukavce iz prethodnih dviju sezona, no situacija se u školi radikalno mijenja jer smijenjenog ravnatelja Petera Groffa (Alistair Petrie) zamjenjuje Hope Haddon (Jemima Kirke). Temeljni sukob u ovoj je sezoni između učenika i ravnateljice koja želi uvesti nova, militantna pravila, napose ona koja priječe ekspresiju individualnosti te identitetskih razlika. Haddon je izrazito kruta te očekivano sklona binarizmu. Nije osobito uspio lik, jer serija uz svu progresivnost u navedenom slučaju zapada u stereotipiju: uspješna poslovna žena osobni neuspjeh te činjenicu da smatra da je njezino tijelo iznevjerilo primarnu funkciju ženskoga tijela da rađa, nastoji kanalizirati kroz rigidnu školsku disciplinu. Naspram nje postavljena je ne-binarna osoba Cal Bownab (Dua Saleh). Iako treća sezona nije lišena šarma, uspjelih humornih situacija te poticajnih razmatranja kao propitivanja predrasuda s kojima se Jean Milburn susreće kao žena koja je odlučila roditi u četrdeset i osmoj godini života, ipak ostaje dojam da se projekt rasplinjuje. Prve dvije sezone bile su izrazito kompaktne i dinamične, a posljednja se katkada muči s ritmom pripovijedanja, ostavlja dojam da su pojedine epizode prespore te imaju isuviše praznoga hoda.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 25. rujna 2021.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji