Kvalitetna žanrovska strip-posveta klasičnom Hollywoodu

Ed Brubaker, Sean Phillips, Zatamnjenje, Fibra, 2020

• U tematskom i kontekstualnom odnosu devete umjetnosti prema sedmoj svakako posebno mjesto zauzima američki strip Zatamnjenje scenarista Eda Brubakera i crtača Seana Phillipsa, uz djelatni doprinos koloristice Elizabeth Breitweiser. U originalnom je izdanju taj vrstan strip izlazio od 2014. do 2016. godine u 12 nastavaka u uvriježenom američkom formatu strip sveske (comic books), da bi nakon toga bio objavljen i u integralnom izdanju grafičke novele.
  
  Skladna suradnja Brubakera i Phillipsa traje već dvadesetak godina. Kako ta dvojica autora ustrajno izmiču mogućim klišeiziranim postavkama mainstream produkcije, svakom svom ostvarenju pridajući osoban stav i umjetnički integritet, niz stripova potpisanih njihovih imenima postalo je jamstvo visoke kvalitete. Spomenemo li pritom barem početni zajednički rad Spavač, započet godine 2003., zatim dosad najdugotrajniji strip serijal Kriminal, koji stvaraju od 2006. (dostupan i u nas, nakladnik je također Fibra) jasno je da u zadiranju u razne žanrove ipak prevladava naklonost kriminalističkome, napose tzv. crime-noiru.
  
  Neupitna je u stvaralaštvu Brubakera i Phillipsa razvidna naklonost filmskim modelima kriminalističkoga žanra raznih razdoblja, pogotovo gangsterskom filmu i film noiru, pa nije začudno da se u stripu Zatamnjenje tematski osvrću upravo spram turbulentnog razdoblja druge polovice 1940-ih, kada su se mnogi u holivudskom miljeu našli u nemilosti zbog stvarne ili lažne naklonosti komunizmu. Pritom je nužno napomenuti da je Brubakerovo nadahnuće izvorno, jer njegov je tetak John Paxton bio scenarist u razdoblju klasičnoga Hollywooda, a teta Sarah Jane djelatnica 20th Century Foxa. Paxton je najpoznatiji po dva film-noira redatelja Edwarda Dmytryka: Zbogom, ljepotice (1944) - adaptacije tvrdokuhanog romana Raymonda Chandlera i Unakrsna vatra (1947) - s temom antisemitizma.
  
  
  
  Međutim, i Dmyryk kao i producent Adrian Scott su se kao dio tzv. holivudske desetorke našli na udaru antikomunističke hajke nazvane Crvena panika. I sam je Paxton optužen za naklonost komunizmu, pa je godine 1951. svjedočio pred kongresnim odborom za neameričke djelatnosti. Nakon toga je zacijelo najpoznatiji po scenariju za film Divljak (1953) Lasla Benedeka s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi. Tako su Paxton i supruga Brubakeru pripovijedali o vlastitim iskustvima, a on je to naslijeđe definirao kroz prizmu vlastitoga stava i svjetonazora te s Phillipsom i Breitweiserovom stvorio izvrstan rad devete umjetnosti. Upravo zbog toga poslužiti ću se Brubakerovim riječima iz uvodnika integralnog izdanja Zatamnjenja: „U vrijeme američkog gospodarskog procvata nakon Drugog svjetskog rata Hollywood je potaknuo neku novu vrstu zlatne groznice.
  
  Mnogi su dolazili nadajući se slavi i bogatstvu, ali pronašli su ih tek rijetki. A oni koji to jesu za to su često bili primorani na mnoge žrtve. Studiji su upravljali životima glumaca, moguli su vukli konce igre, a takozvani fixeri na sve su načine nastojali održati publiku u blaženom neznanju, nesvjesnu stvarnog života zvijezda. U tim ionako nestabilnim okolnostima, paranoični FBI i Odbor za neameričke aktivnosti odjednom su počeli dodatno pogoršavati stvari. To je svijet u kojem se odvija radnja naše priče. Svijet u kojem se filmske zvijezde, scenaristi i moguli plaše da će ostati bez svega; u kojem se prijatelj okreće protiv prijatelja; u kojem žuti tisak uništava karijere, a zdvojni pisci potkazuju već potkazane prijatelje kako bi mogli, pa makar i posramljeni, nastaviti raditi; svijet u kojem scenaristi s crne liste, poput Daltona Trumba, za život mogu zaraditi samo ako svoje scnarije potpisuju imenima onih koji nisu na listi.”
  
  Središnji je lik ovoga stripa scenarist Charlie Parish, traumatiziran zbog iskustava iz Drugoga svjetskoga rata. Godine 1948. nakon razuzdane holivudske zabave budi se s mamurlukom u istoj sobi s ubijenom glumicom Valerijom Sommers. Kako službeno izvješće tvrdi da je riječ o samoubojstvu, on s prijateljem Gilom, također scenaristom, pokuša pronaći ubojicu. Međutim, Charlie zbog trauma ne može pisati, umjesto njega piše Gil koji više ne smije to činiti javno jer je optužen za naklonost komunizmu, a lažno ga je prokazao - upravo Charlie.
  
  Film noir na kojem rade je u stalnom odgađanju, ubijenu glumicu mijenja druga - Maya Silver s kojom se Charlie uskoro nađe u vezi. Holivudske glavešine međutim ne žele da se istina dozna, zaplet se raslojava, a dvojica prijatelja su dakako uskoro u životnoj opasnosti. Pritom su razvidne razlike njihovih habitusa: Charlie je suzdržaniji, Gil impulsivniji; njegovo prijeteće pismo holivudskim moćnicima izaziva opasnost, a između njih dvojicese nalazi se i Gilova supruga Melba, podrška suprugu, ali i ambivalentna prema prijatelju.
  
  
  
  U raskošnoj mreži sporednih likova profiliraju se glumci - zreli Earl Rath, ljubimac Hollywooda Tyler Graves ili bivša dječja zvijezda Afroamerikanac  Jack Flapjack Jones, zatim djelatnici tvrtki - šef osiguranja studija Phil Brodsky, djelatnica u PR službi studija Dottie Quinn, redatelj Nijemac Franz Scmitt ili ostarjeli suosnivač Victory Street Picturesa Victor Thursby. No splet likova ne zastaje samo na njima, a u manjem nizu likova također bitnih za fabulu ponegdje opažamo i stvarne osobe - od glumca Clarka Gablea do pisca tvrdokuhanih krimića Dashiella Hammetta.
  
  Zaplet tako postaje višeslojan, fabula je razgranata, kontekst čitavoga razdoblja prelomljen kroz prizmu Hollywooda i samih likova dubok i višeznačan. Pritom su karakteri važnih likova uvjerljivo razrađeni, a njihovi su međusobni odnosi izrazito životni i vrlo intenzivni. S lakoćom primjećujemo da su rijetki naglašeno pozitivni ili negativni likovi; kompleksnost karakterizacije i položaja u kojem su se našli uvjetuje i njihovu ambivalentnost, a nema sumnje da su upravo ženski likovi najafirmativnijih karakteristika, premda se uglavnom glumice moraju nositi s teretom prošlosti ili vlastitih postupaka koje su počinile ne bi li stigle na prag statusa filmskih zvijezda.
  
  
  
  U 12 nastavaka Ztamnjenja Brubaker dakle stvara složenu fabulu, uvjerljivu mrežu zbivanja koja je dojmljiva i u prvom čitanju, a u kasnijima se otkriva i njihova tematska dubina. Zbog toga je upravo integralno izdanje najbolji format za uranjanje čitatelja u Zatamnjenje. Pritom mijenja fokalizaciju od Charlievih monologa u prvom licu, pa prema trećem licu objektivnoga promatrača zbivanja, rabi povremene flešbekove, ponekad i snove likova. Strip didaskalije su mu odmjerene i sasvim se skladno uklapaju u građu stripa, a dijalozi su preciznim odrazom karaktera likova.
  
  Ne treba pritom zaboraviti da u formatu stripa od dvanaest nastavaka Brubaker uspostavlja izrazito dojmljivu dvostruku strukturu. Jer, svaki se nastavak definira vlastitim unutar-dramaturškim zakonitostima, što čini svojevrsnu mikrostrukturu ostvarenja, no da bi cjelina mogla biti i u potpunosti svrhovita te uspješna, mora uspostaviti makrostrukturu odnosno temeljne se dramaturške postavke zapleta, sukoba i raspleta moraju rasprostrijeti i u sveobuhvatnosti ostvarenja. Ne griješimo ustvrdimo li se da se Brubaker iznova pokazao više nego uspješnim scenaristom. S lakoćom vodi gotovo sve odvojke fabule, a premda sam završetak možda nije spektakularan, sasvim je u skladu sa strip postavkama crime-noira, kao i sa filmskim film-noira.

  
  
  Crtač Sean Phillips je i u ovom stripu pokazao napredak stila, novu razinu kvalitete. Za njega format strip-sveska, koji se produžuje u formatu grafičke novele, nije opterećenje nego tek okvir pogodan za redefiniranje i unapređivanje jezika stripa. U tradicionalnim postavkama tabloa od tri vodoravne pasice, Phillips nenametljivo vodi čitateljevu percepciju. Ne zanimaju ga izvanjski efekti poput ekstravagantnijih rješenja u postavkama prizora unutar tabloa, nego unutarnji - predočavanje priče crtežom likova, kostimografijom, scenografijom, odabirom planova, rakursa, odnosno strip režijom. Prijemčivoga realističkoga stila s tek mjestimičnim blagim stilizacijama, njegovi su rukopis i potez s lakoćom prepoznatljivi. Sposoban je iscrtati i blage nijanse psihološkog sklopa likova, dojmljiv je čak i u ocrtavanju govora tijela, uspješan u rekonstrukciji razdoblja i okružja, a odličan je i u kreaciji filmskih scena- ne samo u film noiru koji se snima, nego i u tabloima između nastavaka koji rekreiraju fikcijski filmski svijet oslonjen o onaj stvarni - holivudski.
  
  Nužno je navesti da se upravo u ovome stripu prvi puta u potpunosti poslužio digitalnim alatima za crtanje, a samom sebi postavljenom izazovu je ne samo potpuno dorastao nego ga je i prerastao, što pokazuje kvaliteta njegova rada u Zatamnjenju. Ne treba zaboraviti ni vrhunski rad koloristice Breitweiser. Njezina je uporaba boja raskošna, sasvim primjerena žanru i fabuli, kao i razdoblju kraja 1940-ih. U kratkim potezima uspijeva oslikati i osnažiti emocionalne odnose likova, pa u potpunosti koristi kreativnu slobodu koju su joj ostavili Brubaker i Phillips te se svojim dosezima skladno uklapa u kvalitetu cjeline ovoga stripa.

  
  
  Tako je Zatamnjenje izvrstan strip, kvalitetno žanrovsko djelo, istodobno i kritika ali i posveta Hollywoodu i razdoblju. Izrazito vjerodostojan, što je plod istraživanja ali i stvaralačkoga nadahnuća Brubakera, Phillipsa i Breitweiserove. Dakako, autori čija imena postaju već gotovo sinonim kvalitete ostvarenja, nisu zastali na ovome djelu. Nastavili su s kvalitetnim radom, a prošle godine objavili su sjajan naslov Pulp smješten u razdoblje 1930-ih sa središnjim likom piscem šund romana. I na kraju 2020. započeli su sa stripom Reckless, koji se odnosi na traume Vijetnamskoga rata.
  
  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 17. veljače 2021.

Piše:

Tomislav
Čegir