Raznovrstan i opširan broj u kojemu se našlo za svakoga ponešto

Kvadrat, gl. ur. Vjekoslav Đaniš, br. 42, 2020.

• Novih tema i materijala za časopise o stripu ne manjka - i da aktualna produkcija stripova nije tako bogata i raznovrsna u zadnje vrijeme, moglo bi se naveliko i naširoko pisati o povijesti stripa. Veći je izbor stripova za djecu i mlade u knjižarama i knjižnicama, ali i na kioscima - ne mogu se više izvlačiti na slabu ponudu. Pojavljuju se novi naslovi na kioscima (Sestre, Vatrogasci...), stoga kiosk može služiti kao rasadnik čitanosti, mjesto za stvaranje novih čitatelja stripova.

  Unatoč zdravstvenim neprilikama, nema zastoja i posustajanja u području periodike - stvaraju se novi brojevi kao da se ništa neuobičajeno ne događa nego se sve odvija nesmetano i normalnim ritmom. 42. broj časopisa Kvadrat raznovrstan je i opširan, sadrži intervju s Igorom Hofbauerom, autorom koji je poznato ime u području alternativne kulture (i šire). Hofbauer pojašnjava kako stvara i s kime je surađivao kao autor stripova ili vrsni ilustrator (da bi se vidjela razina njegovog talenta i originalnosti, dovoljno je promotriti njegove ilustracije Orwellovih romana u izdanju koprivničkog nakladnika Šareni dućan). Uvršten je i kratak Hofbauerov strip Purpen.

  Tihomir Mraović potanko je pisao o dugovječnom strip-serijalu Diabolik. Mraovićev je tekst studija o nastanku strip-serijala, likovima i značaju u području devete umjetnosti – Mraović pojašnjava što Diabolik predstavlja u društvu, po čemu je atipičan negativac, tko mu pripomaže a tko odmaže, koji mu je modus vivendi i etički kodeks, točnije, kojih se pravila Diabolik pridržava, a u čemu naročito uživa.

  
  
  Tekst Midhata Ajanovića govori o autobiografskoj fikciji u formi stripa, o modernim ostvarenjima i autorima kojima nije mrzak autobiografski diskurs pa koriste vlastita iskustva za gradnju priče, što te stripove čini da s razlogom djeluju još inovativnije i realističnije: „Djela strip umjetnika kao što su Posy Simmonds, Seth, Tardi, Marjane Satrapi, Joe Sacco, Craig Thompson, Brothers Hernandez, Jason Lutes, Joann Sfar, Daniel Clowes, Chris Ware, David Small, Manuele Fior, Jeff Lemire itd. nemaju adekvatne pandane u današnjoj književnosti i filmu koji se ionako već dugo u svojoj industrijskoj sferi u značajnoj mjeri oslanja na eksploataciju stripa.“

  Danijel Kuzmić raspisao se o nagrađivanom serijalu Saga scenarista Briana K. Vaughana, koji isto ima svoju vjernu publiku, a dobro je znan po strip-serijalima Y, posljednji muškarac na svijetu i Ex Machina. Saga je multižanrovsko ostvarenje u kojem ima poprilično eksplicitnih scena, pa bi se zato moglo reći da je ovaj serijal namijenjen čitateljima odrasle dobi.
  
  
  
  Tomislav Čegir analizirao je serijal Sam Pezzo kojega je u potpunosti, na planu teksta i crteža, osmislio Vittorio Giardino (1946.). Vasa Pavković pisao je o kraćem strip-serijalu Gea, naročito prigodnom za tinejdžere, koji su na lošem glasu kao slabi i rijetki čitatelji, ne pokazuju velik interes za knjigom, pa su negativno obilježeni. Zapravo je taj problem izražen kod svake dobne skupine, jer svugdje se smanjuje broj pasioniranih čitatelja. Naravno, nije Gea namijenjena samo tinejdžerima, mogu ju čitati i čitatelji starije životne dobi.

  Marco Prandi i Paolo Ferrari iscrpno pojašnjavaju po čemu je bio specifičan Sergio Toppi (1932-2012), izuzetno produktivan autor koji je zaslužio samo riječi hvale i divljenja (više je njegovih djela dostupno - Sharaz-De i Kolekcionar, omnibusi Solitudinis morbus i Cold Frontier). Toppi je bio nevjerojatan talent i po pitanju likovnog izraza, ali i kao pripovjedač, umio je sastaviti kvalitetan tekst koji bi popratio jednako kvalitetnim crtežom. Nije lako razlučiti u čemu je Toppi bio bolji – u pisanju ili crtanju.

  Potpisnik ovih redaka pisao je o hvaljenom strip-serijalu Calvin & Hobbes Billa Wattersona, koji je u Americi izlazio punih 10 godina - započet je 18.11.1985., a završen 31.12.1995. godine. Fibra je prošle jeseni objavila prve četiri knjige (Calvin & Hobbes, Pod posteljom nešto slini, Na Yukon!, Čudobića s drugog svijeta). Riječ je o iznimnom strip-serijalu o simpatičnom, ali i silno zahtjevnom dječaku Calvinu koji vrijeme provodi u društvu plišanca Hobbesa. Osim što je silno zabavan u prikazivanju obiteljskih scena koje neće biti nepoznate ni djeci ni roditeljima, serijal Calvin & Hobbes krasi filozofska crta – nije da nas Watterson samo nasmijava, nego nas katkad njegovi junaci svojim izjavama i postupcima primoravaju na dublje promišljanje o smislu življenja.

  Nakon dvobroja posvećenog Igoru Kordeju, uslijedio je jedan raznolik broj u kojemu se našlo za svakoga ponešto. Polako i sigurno Kvadrat se približava svom 30. rođendanu od početka izlaženja, što su već stvarno lijepe godine. Svijetla budućnost čeka Kvadrat i ostale specijalizirane časopise koji postupno izlaze i ne pokazuju namjere za stankom i prestankom rada!
  
  © Miroslav Cmuk, FILMOVI.hr, 21. kolovoza 2020.

Piše:

Miroslav
Cmuk