Dokumentarni film u fokusu

Hrvatski filmski ljetopis, gl. ur. Nikica Gilić, br. 97., 2019.

• 97. broj časopisa Hrvatski filmski ljetopis tematski se u velikoj mjeri bavi dokumentarnim filmom. Interes za dokumentarne filmove izražen je kod filmaša, ali i publike, a najbolji dokaz za to je međunarodni festival ZagrebDox, osnovan 2005. godine.

  U 97. broju zastupljeno je više istraživačkih radova u kojima autori analiziraju dokumentarne filmove. Tako se Etami Borjan u radu Autoreferencijalnost i samoprikazivačke prakse u performativnome dokumentarnome filmu pita koliko su dokumentarni filmovi uistinu objektivni, naglašava da je subjektivnost naročito prisutna u filmovima gdje se radnja pripovijeda u prvoj osobi jednine te izražava dvojbe glede količine vjerodostojnosti. Objašnjava u kojoj se poziciji nalazi autor koji stvara performativni dokumentarni film, napominje karakteristike takvih dokumentaraca koji imaju više izrežiranih dijelova: „Tradicionalni opservacijski dokumentarni film težio je objektivnom prikazu u kojem su se skrivali prisutnost redatelja i eventualni utjecaj koje bi prisutnost redatelja i snimateljske ekipe mogla imati na snimane subjekte ili aktivnosti koje se odvijaju pred kamerom. Performativni dokumentarni film čini upravo suprotno; njegov je cilj prikazati promjene koje se događaju kada su redatelj, kamera i ekipa prisutni na mjestu događaja, čime istodobno dekonstruiraju mit o spontanosti i autentičnosti dokumentarističkoga prikaza.“ (14.)

  Michael Chanan u tekstu Latinskoamerički dokumentarac – Političke smjernice pojašnjava kako su južnoamerički dokumentaristi često bili entuzijasti i da se filmska industrija tamo nije razvijala u povoljnim uvjetima zbog silnih krvavih prevrata, represija i revolucija – intenzivna društvena zbivanja nisu uvijek išla na ruku filmašima. Channan spominje filmske pokrete; u Argentini je, primjerice, bio aktivan pokret cine piquetero, čiji su pripadnici pretežno bili neprofesionalci koji su pratili ulične nemire kamerom.

  Hrvoje Turković sastavio je opsežan rad Filmske liste – njihova dokumentaristička i poetska funkcija, a Maja Novković u radu Dokumentarni filmovi slovačkoga novoga vala pojašnjava razvoj čehoslovačke filmske industrije, stavljajući u prvi plan slovačke autore. Autorica rada ujedno najprije spominje nagrađivane igrane filmove što su nastali tijekom Čehoslovačke, da bi se kasnije posvetila slovačkim dokumentaristima (Ján Kadár, Štefan Uher, Juraj Jakubisko, Dušan Hanák).

  O temama i žanrovima u dokumentarnom filmu, zakonitostima i društvenom angažmanu pišu Dragan Jurak te Tin Bačun. Bačun je pisao o najuspješnijim dokumentarcima prikazanima na 15. ZagrebDoxu, a o istome je festivalu pisao Jurak, obazirući se pritom na regionalne filmove, ali i dokumentarce što su nastali u Italiji, Mađarskoj te Austriji.

  Koliko je bio (ne)uspješan film Sudar na paralelama (Jože Babič, 1961.), što je ondašnja kritika pisala o tom ostvarenju i koje su manjkavosti u Jože Babiča (1917-1996), piše Silvestar Mileta. Sudar na paralelama bio je jedini Babičev film snimljen u hrvatskoj produkciji i Babiču - slovenskom kazališnom i filmskom redatelju, nije donio povoljne kritike. Filmološka viđenja novijega datuma (Škrabalo, Polimac) isto nisu afirmativna; malo je onih koji su o Babičevom filmu pisali pohvalno. No, Mileta ne zamjećuje samo negativne odlike nego se pohvalno izražava o dijelovima koji su izrazito modernistički i napredni za one prilike.

  Analizirajući tri suvremena hrvatska igrana filma – Obrana i zaštita (Bobo Jelčić, 2013.), S one strane (Zrinko Ogresta, 2016.) i Ne gledaj mi u pijat (Hana Jusić, 2016.), Luka Ostojić pojašnjava razlike između klasičnog i modernističkog stila naracije te navodi modernističke postupke u navedenim filmovima koji uspješno prikazuju narušene obiteljske odnose: „Sva tri filma spadaju u kategoriju filma normalizacije kojih protagonisti u poslijeratnom i kapitalističkom kontekstu pokušavaju razriješiti osobnu traumu. Pritom filmovi odstupaju od minimalističkoga realizma i koriste se raznolikim modernističkim postupcima kako bi dočarali stanje uma protagonista ili potencirali atmosferu u kojoj se odvija radnja, čime daju specifičan i inovativan pogled na konvencionalne teme.“ (98.)

  
  
  Elvis Lenić piše o staroj i novoj verziji ekranizacije distopijskog romana Fahrenheit 451 iz 1953. godine književnika Raya Bradburyja (1920-2012). HBO-ova adaptacija romana, čiju režiju potpisuje Ramin Bahrani, bitno se razlikuje od filma koji je 1966. godine napravio François Truffaut. Lenić se pita koliko uopće smisla ima nova ekranizacija romana u kojoj se uništavaju knjige, ali i drugi  mediji na kojima se mogu pohraniti tekstovi jer, „sami smo i bez prisile (bespogovorno prihvaćajući perfidne metode kapitalističke propagande) došli do gotovo istih rezultata koje Bradburyjevi protagonisti postižu uz primjenu organiziranoga totalitarnog sustava.“ (105.)

  Adrian Pelc piše o domaćem filmu Moj dida je pao s Marsa (Dražen Žarković, Marina Andree Škop, 2019.), točnije, o metodičkom priručniku kojega su sastavili Ana Đordić, Jelena Modrić i Marina Gabelica (ista je autorica u suradnji s Dubravkom Težak nedavno objavila priručnik Kreativni pristup lektiri). Film je bio rado gledan u kinima i dobro prihvaćen među mlađima; prevladavale su pozitivne reakcije djece i mladih koji su zahtjevna publika - njima ne odgovara bilo što, veoma su kritični i imaju visoke kriterije. Pelc se pohvalno izražava o priručniku, no pita se koliko će roditelji i učitelji, kojima je priručnik prvenstveno namijenjen, razumjeti stručne termine što ih koriste autorice u prvom dijelu priručnika.

  
  
  Prisutno je više recenzija filmova iz 2018. godine - Divljina (Paul Dano), Djevojka (Lukas Dhont), Halla ide u rat (Benedikt Erlingsson), Happyend: Glup i gluplji 3 (Anđelo Jurkas), Klimaks (Gaspar Noé), Marija, kraljica Škotske (Josie Rourke), Mula (Clint Eastwood) i Na vodi (Goran Dević). Bogata Kronika Janka Heidla podsjeća koja su događanja obilježila svijet filma, pokazuje koliko je živa filmska scena. Polako i sigurno približavamo se jubilarnom 100. broju Hrvatskog filmskog ljetopisa.
  
  © Miroslav Cmuk, FILMOVI.hr, 13. studenog 2019.

Piše:

Miroslav
Cmuk