Ispunjenje žanrovskih zahtjeva
Door Lock (Do-eo-lak, 도어락), red. Lee Kwon
-
Prošla južnokorejska produkcijska godina bila je dosta uspješna, a što se tiče žanra trilera i bliskih mu žanrova, imali smo prilike vidjeti par doista dobrih filmskih ostvaraja. Jedno od njih svakako je Door Lock, koji se pojavio na samom izmaku prošle godine.Redatelj filma Lee Kwon inače je poznat po debitantskom naslovu Attack on the Pin-up Boys (2007) i My Ordinary Love Story (2014), prikazanom na zatvaranju BIFAN-a (Bucheon International Fantastic Film Festival). Scenaristički trio čine Lee Kwon, Kim Sung-Ryong i Jo Byung-Yeon. Producenti su Kim Sung-Ryung i Lee Jae-Min. U glavnim ulogama su Gong Hyo-Jin, Kim Ye-won i Kim Sung-Oh. Već sam službeni plakat filma izgledao je obećavajuće i upućivao na smisao značenja naslovne sintagme – u doslovnom prijevodu door lock znači brava, ključanica, a plakat prikazuje dvije osobe sa svake strane vrata. Film je inačica ili remake španjolskog trilera Sleep Tight / Mientas Duermes (2011).
Radnja se vrti oko zaposlenice banke Kjung-Min (Gong Hyo-Jin) koja počinje uočavati znakove pokušaja provale u njen stan u stambenoj zgradi. Uslijed čudnih pokušaja ulaženja u stan prilikom kojih je i sama prisutna, te čudnih glavobolja i neobjašnjivog umora, jedne večeri na ulici je presretne nezadovoljni klijent banke. Tu se nađe njen nadređeni koji ju otpravlja kući. U pomalo neobičnoj situaciji između nje i nadređenog, prestrašivši se, Kyung-min otrči iz stana u kojem kasnije nađu njegovo mrtvo tijelo. Kao glavna osumnjičena osoba, Kyung-Min odlučuje sama krenuti u istragu ne bi li skinula ljagu i nepravdu sa svoga imena, te se tako suočava i s neočekivanim. S obzirom na samu priču, film prvenstveno nosi oznaku trilera, no u pozadini, iako u manjinskim dijelovima, nosi dramsku podlogu. Svakako je prisutna neizbježna (krivo) usmjerena sumnja, te nosi i suspense dio.
Radnja filma je linearno-kronološka te prati spomenute događaje. Na samome početku, kao uvodni epilog u maniri in medias res nastupa dio gdje saznajemo problematiku samoga filma – napad na mladu djevojku u njenom stanu zgrade, provalom koda digitalne brave za zaključavanje. Nakon uvodnog dijela radnja nas vodi u samački život Kyung-min koju vidimo kao mirnu i usamljenu zaposlenicu banke čiji život se preokreće jedne kobne večeri. U ulozi bankarice Gong Hyo-jin je dosta dobra te uvjerljivo vlada cijelim filmom. Glumom prenosi atmosferičnost te osjećaje straha, nesigurnosti, no jednako tako i odlučnosti i spremnosti na borbu. Suradnica i kolegica Kuying-Min, Kim Ye-Won (Oh Hyo-Joo), također je dobra u sporednoj ulozi te prenosi uvijek jaku poruku spremnosti prijatelja i/ili kolege na pomoć i požrtvovanost. U ulozi Kyung-Min dobro je portretiran pojedinac u srednjoj klasi današnjeg južnokorejskog društva, a u scenama čavrljanja/ogovaranja kolega u banci dan je mali primjer ili pak naznaka međuljudskih odnosa i nekih društvenih obrazaca samog društva. Jednako tako, spacijalnost u filmu dobro nam pruža pogled na sliku seulskog grada i predgrađa, kao i interijera današnjeg korejskog velegrada. Posljednji pečat korejske tehnološke premoći pokazan je upravo u postojanju daleko naprednijeg i modernijeg sustava zaključavanja, kakvog Zapad ne koristi previše. Osim toga, samom tematikom filma isti sustav doveden je u pitanje – njegova kvaliteta i učinkovitost. Osim spomenutih likova, Kim Sung-Oh dobro je utjelovio detektiva Leeja, a Jo Bok-Rae Kim, Ki-Junga, nezadovoljnog i pomalo uvrnutog klijenta banke koji uhodi Kyung-Min. Svakako je upečatljiv lik serijskog ubojice Hang Dong-Hoona kojeg je utjelovio Lee Ga-Sub. Iako je intencionalno vjerojatno film zamišljen kao određena priča koja mora imati početak i kraj, te s obzirom na to nije niti mogao previše nijansirati lik ubojice, ipak je, iako u manjem obimu, koliko-toliko dan profil korejskog serijskog ubojice koji vreba neudane i slobodne mlađe djevojke koje žive same. Kroz njegove akcije i djelovanja, jasno je da se radi o psihopatu i ubojici teškog poremećaja kod kojeg je zamjetan izostanak uobičajenog socijalno-emocionalno-seksualnog povezivanja sa ženama. Kako to inače i vrlo predvidljivo biva u ovome žanru, na samome kraju, kao ubojica se otkriva netko vrlo sporedan i netko na koga inače ne bi nitko posumnjao; u ovome slučaju radilo se o recepcionaru iz zgrade Kyung-Min. Nerijetko je slučaj da upravo takve marginalne društvene figure i društveno odbačeni i/ili zanemareni pojedinci postaju oni faktori koji siju strah i paniku na ulicama te čine neviđene zločine od kojih nam se diže kosa na glavi.
Poneki trenuci u filmu čine se već ustaljeni i viđeni, stoga možda i kome predvidljivi. Radnja slična onoj u ovome filmu već je toliko puta u svijetu filma viđena i na razne načine prerađena, no ipak spomenuti naslov stoji kao dosta dobro ostvarenje koje bi valjalo pogledati. Uz uvijek zanimljivu tematiku i popratni suspense, uvodni flash-epilog koji stvara zanimaciju te prigodnu glazbu koja prati radnju, stvara se atmosfera napetosti, straha i nesigurnosti koja vlada filmom Door Lock. Ljubiteljima žanra i onima željnima uzbuđenja i adrenalina, film zasigurno neće ostaviti gorak okus.
© Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 19. lipnja 2019.
