Iz teorije sedme umjetnosti

Hrvatski filmski ljetopis, gl. ur. Nikica Gilić, br. 96., 2018.

• 96. broj časopisa Hrvatski filmski ljetopis, standardno podijeljen na rubrike (esej, festivalske reportaže, filmske kritike, ogledi o filmskim publikacijama), standardno je i tematski šarolik, ispunjen vrijednim razmatranjima, pa svatko može pronaći tekst(ove) koji će mu odgovarati. Najnoviji broj otvaraju iscrpni eseji Saše Vojković, Višeslava Radića, Ljubice Price i Dragane Kružić, koji od čitatelja traže punu koncentraciju.

  Saša Vojković pojašnjava kako su različite kinematografije međusobno vršile kulturni utjecaj (Sedam samuraja i Sedam veličanstvenih; Tjelesna straža i Za šaku dolara…), dok Višeslav Radić u tekstu Poetsko izlaganje u narativnom filmu težište stavlja na filmove Otok (2000.), Psiho (1960.) i Samo ljubavnici preživljavaju (2013.), no ujedno spominje i art-drame kao što su Velika ljepota (2013.) i Gospodin Turner (2014.) u kojima su estetske komponente s razlogom snažno naglašene: „Naveli smo kako je svrha stilizacije pridavanje emotivnoga naboja svakidašnjim predmetima, pojavama ili radnjama, a takav se naboj postiže otklonima od uobičajenoga tipa izlaganja. Poanta poetizacije u filmu može se pronaći u potrebi za prezentacijom misli s pomoću filmske slike. Njoj je svrha istraživanje raspoloženja i subjektivnih stanja junaka te pobuđivanje estetskog užitka u gledatelju.“ (19.)

  Ljubiša Prica, autor knjige Film kao medij filozofskog mišljenja (Naklada Jurčić, 2016.), dao je prinos esejom Što nam film govori o otuđenju?. Prica je, analizirajući filmove Izgaranje, Vuk i Klub boraca (ali i srodne filmske naslove koji se bave temom otuđenja pojedinca u društvu), iznio brojna skrivena značenja što nisu svima vidljiva na prvu. Iščitavajući filmove, uočio je simbolične poruke koje (ne)izravno govore o značajkama otuđene osobe, znakovima iz kojih se dade naslutiti da je riječ o osobi što iskazuje nepripadnost kolektivu i predstavlja izuzetak što odudara od propisanih pravila.

  Dragana Kružić pisala je o umjetničkom opusu Ivana Ladislava Galete (1947-2014), dugogodišnjeg voditelja Multimedijalnoga centra u zagrebačkom Studentskom centru, čiji su eksperimentalni filmovi višestruko nagrađivani. Nije bez razloga 2012. godine svestrani Galeta dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo u polju vizualnih umjetnosti. Zoran Koprivica piše o žanrovskim odrednicama u filmovima Živka Nikolića (1941-2001), objašnjava zašto žanrovsku podjelu nije lako izvesti u Nikolićevom slučaju, jer se namjerno nije pridržavao žanrovskih odrednica. Ni u ovom broju nisu zanemarene televizijske serije - Mirela Holy analizirala je HBO-ovu hvaljenu televizijsku seriju Westworld, zanimljiv žanrovski hibrid (najjednostavnije rečeno, spoj vesterna i distopije) koji je stekao globalnu popularnost. Pitanje žanrovske odrednice tek je djelić opsežne analize TV-serije Westworlda: „Žanrovska hibridnost Westworlda nije originalna jer se mnogi filmovi ne uklapaju u samo jedan žanr, ali kod Westworlda ima izniman propagandni predznak. S druge strane treba imati na umu i da, iako klasifikacija olakšava komunikaciju, štoviše, stavljanje različitih stilskih fenomena pod zajednički nazivnik predstavlja osnovu za teorijsko i znanstveno prosuđivanje, ubrzani rast tehnologije koji je mnoge fenomene SF tehnološkog inventara pretvorio u stvarnost, svakim danom sve više briše granicu između zbilje i SF svjetova čime se dodatno potiče socijalna pasivizacija konzumenata toga tipa spektakla.“ (156.)

  
  
  Po običaju su recenzirana aktualna domaća i strana ostvarenja (Aleksi; Ciambra; Čovjek koji je ubio Don Quijotea; Izgaranje; Kuća koju je izgradio Jack; Ne ostavi traga; Svi znaju sve; Teret; Viva Ludež. Razgovor s trojicom od Ferala; Zama), a prisutno je i nekoliko recenzija filmoloških knjiga nedavno objavljenih na ovim područjima (Dejan Durić piše o knjizi Hitchockijanski pogled koju supotpisuju Mario Vrbančić i Senka Božić-Vrbančić, dok Suzana Marjanić piše o naslovu Početnica za konceptualce. Nova umjetnička praksa protumačena djeci Nade Beroš, u kojoj se dokazuje kako konceptualna umjetnost nije nerazumljiva i teška za shvatiti nego da je riječ o stereotipnom shvaćanju neupućenih).

  96. broj Hrvatskog filmskog ljetopisa karakteriziraju kvalitetni i informativni tekstovi kojima se dopunjuje otprije stečeno znanje, prijeko potrebno štivo u vremenima kada se brojni časopisi gase zbog konstantnog pada broja čitatelja kojima internetski portali postaju draži od stručnih časopisa.
  
  © Miroslav Cmuk, FILMOVI.hr, 13. lipnja 2019. 

Piše:

Miroslav
Cmuk