Nacionalni identitet u filmskoj perspektivi

Hrvatski filmski ljetopis, gl. ur. Nikica Gilić, br.95, 2018.

• Jesenski, 95. broj filmološkog časopisa Hrvatski filmski ljetopis na 200 stranica uz brojne druge, iznosi i svoju glavnu temu – analizu vizualne reprezentacije nacionalnih identiteta u filmskoj perspektivi na primjeru hrvatskih djela iz 1990-ih (primjerice Bogorodica Nevena Hitreca, Vukovar se vraća kući Branka Schmidta, Četverored Jakova Sedlara, Nebo, sateliti Lukasa Nole itd.).
  
  U radu autor Nemanja Zvijer daje prilog za proučavanje odnosa između dominantnog ideološkog obrasca i filmskog medija u okviru određenog društvenog konteksta da bi se vidjelo jesu li i u kojoj mjeri filmovi snimljeni u Hrvatskoj konstruirali koherentnu sliku nacionalnog identiteta, ispitujući pretpostavku koliko rasprostranjeni nacionalizam može imati utjecaja na filmski medij. Na ovaj rad naslanjaju se i djelo Marine Matešić i Ive Rogulja Praštalo koje se bave analizom redateljskog prvijenca Angeline Jolie U zemlji krvi i meda (In the Land of Blood and Honey, 2011), u kojoj pokušavaju dekonstruirati proces nastanka univerzalnog jezika kojim se Balkan prevodi za globalnu publiku te pritom pridonijeti rasvjetljavanju podrijetla akumuliranog znanja o Balkanu kao mreži rodnih i kulturoloških stereotipa, odnosno djelo Marije Perović koja govori o utjecaju regionalnih koprodukcija na stvaranje suvremene crnogorske kinematografije tj. o trendovima i posljedicama na kreativnu produkciju u periodu 2002-2013.
  
  Autorica obrazlaže kako se u Crnoj Gori financiraju filmovi s obzirom na mogućnosti nacionalne male kinematografije te mogućnosti koprodukcijskih financiranja, uz kritička razmatranja nedostatka kulturne politike u toj državi, pri čemu posebnu važnost ima regionalni kontekst ali i koprodukcijska politika u širem europskom kontekstu. (na naslovnici broja upravo je fotografija Olge Pakalović iz crnogorskog filma Gledaj me Marije Perović).
  
  U rubrici Animacija Petra Galović piše o Velikom natjecanju kratkometražnog filma i Natjecanju hrvatskog filma na Animafestu 2018., Midhat Ajanović o knjizi Mikroskopsko čitanje priče o animaciji Rajka Petkovića o američkom animiranom filmu do 1941. godine, a Rajko Petković o knjizi Dubinske analize pripovijedanja pokretom Midhata Ajanovića koja se bavi filmom i stripom odnosno esejima o autorima, estetici i kreacijama nastalima u intermedijalnom kontekstu stripa, animacije i filma. Publikacije su recenzirane i u rubrici Nove knjige, dok rubrika Novi filmovi donosi izbor svega osam naslova.
  
  Zanimljiva je studija Tihonija Brčića koji piše o kategorizaciji filmske grafike, nastojeći uspostaviti temelj za daljnja istraživanja iste, pritom polazeći od teze kako su nekoć jednostavni filmski natpisi evoluirali u niz specifičnih kategorija te pridonijeli razvoju montaže i niza drugih elemenata filmskog zapisa – primjerice, uvodna špica pomaže boljem razumijevanju filma, pružajući pozadinu radnje i likova, simbolizirajući teme filma, uspostavljajući ugođaj i stvarajući prvi dojam. O individualnom i kolektivnom u seriji Djevojke (Girls) Lene Dunham piše Maša Grdešić, a povodom rukopisa prijevoda knjige filozofa Georgesa Didi-Hubermana Izaći iz tame, Dragan Jurak donosi esej o Šaulovom sinu Lászlóa Nemesa i holokaustu. Isti autor piše i o igranim filmovima prikazanima na 27. DHF-a, dok o dokumentarcima s iste manifestacije piše Ivana Emily Škoro. Analiziraju se i pojedinačni naslovi sa 27. Dana (u tekstovima Ive-Matije Bitange, Petre Šoštarić, Luke Antonina, Ivora Glavaša, Martine Bratić, Amira Kapetanovića), a u istoj rubrici Festivali i revije donesen je i osvrt na 65. Pulski filmski festival.

   © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 21. siječnja 2019.

   

   

   

   

Piše:

Katarina
Marić