Prisutnost snažne psihološke dimenzije
Krivnja (Den Skyldige), red. Gustav Möller
-
Redatelj Gustav Möller u danskom filmu Krivnja (Den Skyldige, 2018) čini mali eksperiment sa strpljenjem i očekivanjem gledatelja stasalih u suvremenoj kulturi, koju karakterizira brzina, neprestana konzumacija, frenetičnost te živopisna slikovitost, a na filmu napose nasljedovanje estetike računalnih igara. Djelo vješto pokazuje da je moguće ostvariti drugačiji pristup.Radnja se otvara u policijskoj stanici, točnije maloj prostoriji u kojoj je smještena služba za hitne slučajeve, svojevrsni centar za pozive, koji građani u potrebi kontaktiraju. U središtu je pozornosti policajac Asger Holm (Jakon Cendergren), što je odmah istaknuto načinom njegova smještanja u prostor. Isključivo je prikazan u planovima lika, a njegovi su kolege u tijesnoj prostoriji neprestano prikazani izvan fokusa. Razloga je više za takvo rješenje. Gledatelj uočava da protagonist nevoljko obavlja posao, da se na njemu očito nalazi po kazni jer je nešto zgriješio, pa je ovo najsigurniji način da ga se pritaji. O tome svjedoči i poziv novinarke te činjenica da ga je supruga napustila. Kako se radnja razvija, tako saznajemo da ga narednoga dana očekuje odlazak na sud, gdje se vrši proces u kojem je optuženik. Isto tako, jasno nam je da Asger nema izgrađen odnos s kolegama, čiji posao smatra manje vrijednim jer se sastoji od telefonskih javljanja, dok je on karijeru gradio na ulici. Čovjek od akcije time biva postavljen u pasivnu, sjedilačku poziciju telefonista, čime je naglašeno njegovo kažnjavanje.
Drugi aspekt mnogo je bitniji: klaustrofobičan učinak male ali napučene prostorije te napadno korištenje planova lika također ima funkciju istaknuti dvije razine prisutne u priči. Jedna je upravo razmatrana te je možemo odrediti kao vanjsku, gdje se protagonist osjeća kao autsajder u svom okruženju. Istodobno je suptilno podcrtana činjenica da njegovi kolege znaju što je učinio te ga drže na distanci. Druga je unutarnja te je vezana uz psihološka previranja i proživljavanja protagonista, njegovu mučnu savjest, što je uostalom vrlo eksplicitno sugerirano samim naslovom. Protagonista trenutačan posao dodatno muči jer mu ostavlja dovoljno vremena da se bavi svojom unutrašnjošću, pa ne može zaustaviti misli i sjećanja na događaj koji je usmjerio daljnji tijek njegova života, a koji ostaje neotkriven do završnice. Takav problematična lik zatim biva doveden u neočekivanu situaciju, jer će poziv otete žene Iben (Jessica Dinnage) otvoriti mogućnost za malo osobno iskupljenje u trenutku kada se Asger previše posveti slučaju.Zašto sam u uvodi naveo da se redatelj poigrava sa statusom i navikama suvremenoga gledatelja? Stoga što se radnja Krivnje odvija na jednom mjestu, odnosno u svega dvije prostorije u kojima protagonist mahom sjedi. Film u kojem lik osamdeset minuta sjedi te se javlja na telefon današnjem gledatelju suženoga opsega pažnje može djelovati kao ultimativna noćna mora, odnosno neopisiva dosada. Ostali bitni likovi u djelu svedeni su isključivo na glasove s druge strane telekomunikacijskih uređaja te njihove reakcije razabiremo putem promjena u govoru. Međutim, posrijedi je ipak vrlo uzbudljivo te vrlo intenzivno ostvarenje u kojem se Möller izvrsno poigrava odnosom vidljivog i nevidljivog svijeta. Sve što vidimo je Asger u policijskoj prostoriji, no prava akcija odnosno drama odvija se negdje drugdje, izvan dosega našega pogleda te je možemo pratiti isključivo na temelju zvuka i glasovnih reakcija. Istodobno se film poigrava i odnosom čujnog i nečujnog, jer se komunikacijski kanali neprestano prekidaju. Möllerovo ostvarenje uvelike počiva na korištenju zvuka i zvučnih efekata. Izvandijegetska glazba ne postoji, a intervali neprestane zvonjave i inoga glasanja telekomunikacijskih naprava izmjenjuju se s razdobljima anksiozne tišine.
Razlog zašto se prava akcija odvija negdje druge treba tražiti u činjenici da film sagledava kako se izvanjski događaji reflektiraju na protagonista i njegovu unutarnju dramu, pa je u Krivnji prisutna snažna psihološka dimenzija. Stoga djelo slijedi linearno-kronološki razvoj radnje jer ona upućuje na gradaciju - kako psihološke napetosti, tako i vanjskih događaja koje ne možemo vidjeti, nego ih tek parcijalno čujemo. Asger nema mogućnost izaći na ulicu i pomoći ljudima u nevolji, što ga snažno frustrira, no ipak možda nekako može biti od koristi, u čemu počinje vidjeti mogućnost kompenzacije za pogrešne odluke.Priča je Krivnje donekle predvidljiva. Protagonist biva doveden u situaciju da ne može izravno djelovati kad bi htio, a to je dodatno frustrirajuće jer u tome vidi mogućnost osobnog iskupljenja. Logika je priče takva da gledatelj vrlo brzo shvaća da će Asger dobiti priliku da se iskupi za transgresiju te potvrdi svoju humanost. Određena predvidljivost ipak je kompenzirana vještim vođenjem priče s mnoštvom obrata, te pažljivo građenom napetošću i osjećajem užasa koji je vezan uz obiteljsku dramu u koju se protagonist neintencionalno upleo.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 24. rujna 2018.