Kaos suvremenog života i trećićanska idila

Osmi povjerenik, 2018, red.: Ivan Salaj, sklad.: Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz



  • Filmovi dužeg trajanja nerijetko zahtijevaju ekvivalentnu količinu glazbe. Ako se pritom u filmu narativno stalno odvija nešto novo, glazba je najčešće raznolika pa djeluje kao niz nepovezanih odlomaka. Skladatelji onda posežu za repeticijom ili rabe (lajt)motive kojima stvaraju glazbenu koherentnost. Skoro dva i pol satni Osmi povjerenik Ivana Salaja nema (lajt)motivički rad, a usprkos tome je njegova glazba cjelina.

    Bogatu priču o političaru koji je zbog skandala sklonjen kao povjerenik na osamljeni otok Trećić, Alen i Nenad Sinkauz ispunili su s više raznolikih glazbenih odlomaka. Svaki od njih odgovara vizualnom koje prati, a zajedno odaju dojam cjelovitog glazbenog djela. Veći dio filma koji se odvija na otoku prate odlomci prizvuka tradicijske glazbe. Glavnu ulogu dobila je mandolina u pratnji gitare, udaraljki ili pak vokala. Potonji istovremeno aludiraju na vokalnu glazbenu tradiciju Dalmacije bez pridavanja sadržaja tekstom (jer ga nema) i razbijaju monotoniju (pre)česte instrumentalne filmske glazbene pratnje. Odlomci se razlikuju i prilagođavaju scenama - bilo da ritmom stvaraju napetost ili raspjevanom melodijom ističu emocije likova.

    Odlomak koji naizgled odskače od preostalih jest onaj kojim film započinje. Udaraljke nepravilnog ritma, opori zvuk saksofona bez naglašene melodije, spojen s prizornim zvukovima gradskog prometa, čini se suštom suprotnosti svemu glazbenom što slijedi. No skladatelji su - stvorivši glazbenu sliku kaosa užurbanog suvremenog gradskog života, dodatno naglasili idiličnost i mir života na Trećiću te time neraskidivo povezali početni odlomak s filmskom radnjom i ostatkom filmske glazbe.



    Najemotivniji trenutak filma, tragična smrt jednog od glavnih likova, Sinkauzi su odlučili uglazbiti na poseban način. Nakon više od sat vremena milozvučnosti mandolina, spomenutu scenu skladatelji nisu holivudski popratili tragičnim, srcedrapateljskim, molskim melodijama nego su se odlučili na spoj dubokih ležećih tonova elektronike i crkvenih zvona. Ne samo da je takav odabir uklopljen u radnju. nego je i dovoljno dramatičan a i emotivan bez suvišne patetike. Uz to, svojom nemelodioznošću stvara prekid otočne idile i kratki podsjetnik na stvarni svijet s početka filma.

    Osmi povjerenik mnoštvo različitih glazbenih odlomaka povezuju u cjelinu. Ponegdje to čini ugođajem, ponegdje instrumentacijom, a skladatelji ju često povezuju i s radnjom (osim već spomenutog prvog odlomka, neobična glazba na didgeridoou veže se uz iseljavanje stanovništva Trećića u Australiju). No ono što odlomke najviše ujedinjuje jest jasna vizija i čvrsta početna ideja skladatelja da film i glazbu uobliče u jedinstveno djelo. Iako prvoj polovici filma nedostaje glazbe, ona koja se javlja u drugoj polovici svojim emotivnim nabojem, ljepotom i energijom nadoknađuje prethodno.

    © Lucija Šoštarić, FILMOVI.hr, 26. veljače 2018.