Vizualno ocrtan jezik žudnje

Skrivena ljubav, r. Luca Guadagnino



  • Skrivenom ljubavi
    talijanski redatelj Luca Guadagnino zaokružuje takozvanu trilogiju žudnje, započetu filmom Ja sam ljubav (Io sono l'amore, 2009), koju je navodno razvijao jedanaest godina s Tildom Swinton, a nastavio s Rasprskavanjem (A Bigger Splash, 2015) u kojem britanska glumica također tumači glavnu ulogu. Iako Skrivena ljubav (neodgovarajući i nespretan naziv za originalni Call Me by Your Name) kao projekt inicijalno nije bila namijenjena Guadagninu, čini se da je izvrsno odgovarala autorovim preokupacijama. Prava na ekranizaciju istoimenog romana francuskog autora Andrea Acimena otkupio je ugledni britanski redatelj James Ivory (Soba s pogledom, Maurice, Howards End, Na kraju dana), koji ga je i scenaristički adaptirao u želji da režira budući film. Nakon niza zavrzlama, projekt je došao u ruke Guadagninu a Ivory je, osim kao scenarist, potpisan kao izvršni producent. Film je profitirao od ove promjene jer materijal više odgovara mlađem i inventivnijem redatelju nego filmašu koji je karijeru temeljio na često monotonim kostimiranim filmovima.

    Kada Skrivenu ljubav usporedimo s prethodnim dvama dijelovima labave trilogije, postat će nam jasno zašto se ovaj naslov uklapa u autorovu filmografiju. Dijeli određene preokupacije prisutne u prethodnim mu ostvarenjima. Radnja svih triju djela smještena je u mediteransko okruženje – Italiju, te osim prvoga mahom dobro koristi prostorne koordinate izoliranih ruralnih područja poput otoka ili malih priobalnih ladanjskih mjestašaca. Primjetan je također gotovo istovjetan klasni kontekst: u svim ostvarenjima posrijedi je buržujsko okruženje svjesno svoga statusa, tradicije, intelektualne pozadine. Guadagnina ne zanimaju niži društveni slojevi i njihovi problemi, on voli dobro situirane osobe s bogatom tradicijom pa njegovi protagonisti žive lagodnim životima, neopterećeni brigom za svakodnevnu egzistenciju, ali duboko mučeni neostvarenošću, sumnjama te emocionalnom prazninom.



    Sva tri naslova fabularnu kombinatoriku grade na često korištenom motivu neželjenoga gosta, koji počinje remetiti mir i ustaljenu rutinu pojedinca, para ili grupice ljudi. U Ja sam ljubav Emma (Tilda Swinton) uživa društveni prestiž kao pripadnica moćne industrijske obitelji, no osjeća se isprazno dok ne susretne sinovljeva prijatelja Antonija. U Rasprskavanju se glazbena zvijezda Marianne Lane (Tilda Swinton) povlači na vrhuncu slave te s dečkom odlazi na mediteranski otok. Tamo iznenada stiže hiperaktivni glazbeni producent i njezin bivši ljubavnik Harry Hawkes (Ralph Fiennes), što počinje narušavati ustaljene rutine para te katalizira određene probleme iz prošlosti. U oba su djela protagonisti primorani suočiti se sa zatomljenim strastima i žudnjama, koje nepozvani gosti potenciraju te izvlače na vidjelo.

    Skrivena ljubav pokazuje sličan obrazac. Radnja je smještena u osamdesete godine prošloga stoljeća u talijansku provinciju, u ljetnikovac uglađene i intelektualno nastrojene akademske obitelji, u kojoj je otac i suprug ugledan povjesničar umjetnosti. Sama obitelj ima multikulturalne korijene: francuske, židovske, talijanske... Ljeto je uzavrelo i idilično, no za sedamnaestogodišnjeg Elija (Timothée Chalamet) ujedno i dosadno. Vrijeme provodi čitajući ili družeći se s lokalnom mladeži, iako u samome mjestu nema puno toga za činiti. Stranac koji predstavlja narativni okidač i koji će zaplesti cijelu priču je očev asistent Oliver (Armie Hammer) koji dolazi na nekoliko tjedana iz poslovnih razloga. Oliver i Elio s vremenom počinju razvijati kompleksan emocionalan i tjelesan odnos.



    Redatelj se poigrava konvencijama još jednoga tipa filma, a posrijedi su djela o fatalnim ljetnim ljubavima koje imaju snagu promijeniti nečije živote. Ljeto je osobito razdoblje u godini: ljudi putuju, odmaraju, opušteni su, više se druže, što pogoduje stvaranju odnosa i veza te ljetnih avantura. Filmovi o ljetnim ljubavima tijekom filmske povijesti pokazuju veliku izdržljivost te su svojim preokupacijama vrlo prilagodljivi različitim podnebljima i dobima. Često su povezane uz motiv odrastanja jer razrješenje ljubavnog odnosa redovito paralelizira proces stjecanja iskustva protagonista te u konačnici rezultira njegovom promjenom. Kao što možete pretpostaviti, prve ljubavi možda znaju biti fatalne i naoko veće od života, no redovito nisu trajne i završavaju razočaranjima.

    Nesretan kraj ujedno je narativni klišej, ali upućuje i na stjecanje iskustva kroz nedaće. Stoga što su usmjerene na razvojni aspekt radnje, naracije ovih filmova redovito su linearno-kronološki posložene. Navedeno je uočljivo i u Skrivenoj ljubavi, u kojoj redatelj strogo poštuje linearnost bez ikakvih analeptičkih dodataka. Čak i u dijaloškim partijama između protagonista rijetko se dotiču prošlosti, napose Oliver, čiji nam protekli život mahom ostaje nepoznanica, sve do završnice. Ona ima funkciju plot twista te nas dovodi u okrilje problema internalizirane homofobije te opredjeljenja za neautentičan život prema očekivanjima okoline.



    Guadagninov film posljednjih mjeseci bilježi kritičarske hvalospjeve te nominacije za brojne razvikane filmske nagrade - u rasponu od Zlatnih globusa preko Bafti do Oscara. Činjenica je da je narativno gledajući cjelina podosta konvencionalna te slijedi netom sagledane žanrovske premise. U tretmanu i razmatranju problematike seksualnog identiteta djelo je moglo biti hrabrije jer ovako pomalo ostavlja dojam da je svojim šarmom igralo na kartu simpatija široke publike. Unatoč prigovorima, Guadagnino je vješt redatelj koji uspijeva vrlo dobro ocrtati karaktere te dinamiku odnosa među njima, a pritom izbjegava melodramatične obrate i konflikte u radnji. Pušta da se središnji odnos razvija prirodnim tijekom te da protagonisti shvate narav svog odnosa bez da se u priču upliće konflikt s roditeljima i okolinom.

    Skrivena ljubav ima specifičan polagan ritam pripovijedanja, koji odgovara lijenom godišnjem dobu, ali i nijansiranom razvoju emocionalne povezanosti protagonista. Atmosfera osamdesetih godina živopisno je dočarana, napose kroz upečatljivo korištenje glazbene podloge. Redatelj je najbolji u onim segmentima u kojima vizualnim sredstvima, dakle bez puno dijaloga, nastoji ocrtati jezik žudnje pa Skrivena ljubav vrlo uspjelo priču skreće na kolosijek senzualnosti. Pritom naglasak stavlja na psihologiju protagonista i njihova proživljavanja, naglašena čestom uporabom krupnih planova lica izvrsnoga glumačkoga dvojca Timothéea Chalameta i Armieja Hammera.


    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 12. veljače 2018.



Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji