Obiteljske vrijednosti i zajedništvo

Neparožderi (Lichozrouti), red. Galina Miklínová



  • Češko-slovačko-hrvatska animirana koprodukcija (Filmosaurus Rex d.o.o. s koproducentom Arsenom Antonom Ostojićem i pridruženim producentom Hrvojem Vajićem, uz Češku televiziju i HBO, sufinanciran i od strane HAVC-a - Hrvatskog audiovizualnog centra) s glazbom Mate Matišića u izvedbi hrvatskih glazbenika – Neparožderi, nastala je po istoimenom omiljenom češkom romanu za djecu Pavela Šruta (2011. objavljen i u Hrvatskoj) te je u međuvremenu u Češkoj postala i najgledaniji domaći animirani film u povijesti, koji se sasvim fino nosi s inozemnim konkurentima poput Disneya ili Pixara.

    Pritom navedeno nije mala stvar uzme li se u obzir činjenica da je Češka itekako poznata po svojoj bogatoj animacijskoj povijesti (spomenimo samo kultnog animatora svjetskog glasa Jana Švankmajera) – mahom ipak po televizijskim crtićkim serijalima – od primjerice Krtice (Krtek) Zdeněka Milera (nastalom daleke 1957.) do zlatnodobnih sedamdesetih i naslova poput Amalke (Říkání o víle Amálce) Václava Bedřicha i opće-popularnih Pata i Mata (A je to!) Lubomíra Beneša, koji upravo imaju i svoju prvu dugometražnu prezentaciju (redatelja Mareka Beneša).



    Naslovni neparožderi nevidljivi su, mali kradljivci čarapa po domaćinstvima, pri čemu za prehranu koriste uvijek samo jednu iz para – što je pak premisa vrlo nalik Hewittovim Posuđivačima (The Borrowers, 1997) ekraniziranima po predlošku Mary Norton, s neprimjetnim kućnim vilenjacima koji mrvice hrane i sitne predmete kradu od ljudi kako bi preživjeli.

    U vidljivoj formi, obličja su kakvog imaju i u knjiškoj verziji (koju je ilustrirala sama redateljica filma Galina Miklínová) – mravojedolika (sa svojevrsnim usisavateljskim nosom-ustima) i tkaninom ispletena (nalik samim čarapama) stvorenja, a takva umjetnička stilizacija je, najblaže rečeno, neobična i ne pretjerano estetična – ipak, generacijama čitatelja prepoznatljiva i provjereno prihvaćena; no zato su animacijske pozadine riješene hiperrealistično i s pravim praškim lokacijama (ulice, mostovi, zgrade).



    Koketirajući radije s žanrom gangsterskog filma i pustolovine, a manje samom komedijom, Neparožderi svojim zaokruženim i pomno osmišljenim svijetom i ekosustavom prezentiranih bića, manama unatoč (sporadično neujednačena i ponešto nezgrapna dinamika, podilaženje holivudskim bombastičnim akcijskim rješenjima pri finalnoj trećini, zbog kojih se razvodnjava dotadašnji tipični europski štih) svojoj mladoj (ali ne i najmlađoj) publici ipak osiguravaju zanimljivu i dovoljno zamršenu, ne prejednostavno linearnu priču, koja suvremenim jezikom i pristupom fino korespondira s ciljanom suvremenom publikom, bez eksplicitno nasilnog didakticizma promičući obiteljske vrijednosti, zajedništvo i koheziju.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 10. rujna 2017.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji