Distinktivan i osvježavajuć naslov

Heartstone, red. Guðmundur Arnar Guðmundsson



  • Čarobna zemlja s krajnjeg europskog sjevera - Island, bila je država-partner ovogodišnjeg Motovunskog filmskog festivala te se tim povodom selektirala i retrospekcija (mahom novijih) islandskih kinematografskih uspješnica; među ostalima i kandidati za Oscara u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku, kao što su opservacionalan coming-of-ager Vrapci (Þrestir, 2015) Rúnara Rúnarssona (potpisnika i za Oscara nominiranog dojmljivog kratkog filma Posljednja farma /Síðasti bærinn, 2004/), naizgled asketski i grubi no nježni i katarzični Ovnovi (Hrútar, 2015) Grímura Hákonarsona ili pak distinktivan, groteskno-humoran O konjima ili ljudima (Hross í oss, 2013) Benedikta Erlingssona, primjerice.

    U glavnom pak programu u festivalskoj konkurenciji prikazan je nagrađivani, prvi dugometražni naslov talentiranog Guðmundura Arnara Guðmundssona iz 2016. godine – Heartstone, prelijepa kompleksna priča o adolescentskom prijateljstvu u istovremeno supostavljenoj fragilnoj delikatnosti mladih ljudi i okrutnosti izoliranog malomišćanskog života, zrcaljena – što je i inače svojevrsno stalno mjesto islandske kinematografije, kroz korespondenciju s nesavladivom moćnošću ćudljivih i veličanstvenih krajolika.

    Ipak, pogled na pejzaž i njegove simboličke mijene simultane s intrapsihičkim stanjima protagonista, nikad nije prvoloptaški – naime, krajobraz radije postaje njihov objektivan korelativ; jednako kako iznimno mučna i brutalna uvodna scena dječačkog ribolova postaje dojmljivim cjelokupnim okvirom grube realnosti, poglavito podcrtana usputnim i nemarnim prepuštanjem truljenju iste - kako zbog dječje neempatičnosti prema rečenom izmrcvarenom ulovu, tako jednako i zbog nemara od strane lika majke kojoj je riba namijenjena.

    Riječ je o iznijansiranoj dramatizaciji interakcijske privlačnosti između dva prijatelja-adolescenta – pri čemu kod jednog prijateljstvo prelazi u drugačije i dublje osjećaje, kod drugog pak ostaje ambigvitetno i nedorečeno, možda i neprepoznato u skladu s mladenačkom nesigurnošću u definiranju vlastitih osjećaja ili identiteta.
    Baldur Einarsson i Blær Hinriksson fenomenalni su i posve prirodni i spontani u svojim rolama, opipljivo živima pod ekspresivnom kamerom Sturle Brandtha Grøvlena (pomalo sveukupnom aurom prizivajući sjajan videospot Viðrar vel til loftárása Sigur Ros u režiji Stefána Árnija Þorgeirssona i Sigurðura Kjartanssona).

    Heartstone se svime navedenim pokazuje kao distinktivan, osvježavajuć naslov koji pronosi rijedak emotivan impakt na gledatelja; čija sporogoreća radnja ključa suptilnim i turbulentnim spektrom emocija i svakako je vrijedna gledanja, te koji znanim nam tropima filma o sazrijevanju i nelakom prelasku iz djetinjstva u svijet odraslih, ne samo udiše novi život nego pritom i realizira ponajbolji nacionalni naslov ikad, usput dajući još energičniji zamah cjelokupnoj islandskoj kinematografiji.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 4. rujna 2017.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji