Inventivni spinoff/prequel fantastičnoj potterovskoj mitologiji, kaleidoskopski bestijarij svekolike alegorijske imaginarne menažerije, Čudesne zvijeri i gdje ih naći nastao je prema premisi istoimena književnog predloška J. K. Rowling (ujedno i scenaristice filma) divergentnog pak predznaka – svojevrsnog sinkretičkog arhiva svega zamislivog – hogwartsovske katalogizirane enciklopedije nerealne oniričke zoologije – izmišljenih bića kreiranih ljudskom maštom (time vrlo konvergentnog Borghesovoj pseudoznanstvenoj klasifikaciji antičke i medijevalne hibridne dismorfološke faune u Priručniku fantastične zoologije), a čiji je fiktivni autor upravo junak filma – pomalo autističan i smušen znanstvenik magizoolog Newt Scamander (u vrlo individualiziranoj i distinktivnoj interpretaciji Eddieja Redmaynea, koju mnogi /nepravedno/ nalaze iritantnom), njegovatelj i čuvar ekspanzivna i fantazmična zoo-vrta (čudesnici vrsta kao što su Horkrump, Erumpent, Letizvrk, Okami, Poluduh, Prutak, Šnjofavac…) od „najopasnijih bića na Zemlji – ljudi“. J. K. Rowling time, kreirajući nesporno jedan od najizdašnijih i najbogatijih suvremenih blockbuster-imaginarija, otkriva čitav registar osobnih utjecaja – od Borghesa i Baltrušaitisa preko rječitih iluminacijskih dekoracija i poganizma bajki do Junga i Dahla.
Pritom oživljuje ne samo duh prošlosti (konkretno steampunkovski mračno prohibicijsko njujorško magijsko podzemlje opozitno nadopunjeno huškačkom atmosferom religiozne fundamentalističke šizme lova na čarobnjake i vještice od strane fanatične puritanske skupine američkih nečara /no-majs/, ekvivalenata britanskim bezjacima /muggles/, a što ujedno služi i kao svojevrsni komentar na suvremene svjetske netrpeljivosti i netoleranciju), nego i vrveći egzotizmima čudesa i čudesnog, očuđene prividnosti, otklona od prirodnih zakonitosti i varljivih krajolika; umješno povezujući interno s eksternim (izvanjsko pridonosi osobnom razvoju, primjerice), nostalgično s imaginacijskim, neobično sa svakodnevnim, neusiljeno inkarnirajući čarolije kao potentnost harmoničnih energija koje posljedično kao takve prirodno uzrokuju tražene/željene/potrebne promjene.
Time ovaj inicijalni celuloidni progenitor nove filmske franšize – pentaptih od ukupno pet planiranih nastavaka, inteligentno produbljuje poznatu čarobnjačku sagu, nudeći ne samo visoko-stilizirani pustolovni eskapizam na prepoznatljivom terenu, nego isti (unatoč zamjerkama, poput narativne epizodičnosti, ponekih nedorađenih likova /primjerice Credencea Ezre Millera/, sporadične nespretno doslovne teške simbolike /odabir divovskog orla Thunderbirda kao direktnog omaža nacionalnom američkom – omaška slična onoj s inauguracijom britanske kraljice u ovoljetnom Spielbergovom hitu BTF: Blagi fantastični gorostas/ ili nesklapna kakofonična, isuviše akcijskog finala – ujedno najslabijeg dijela djela) vuče u novom, intrigantno obećavajućem razvojnom smjeru, pretvarajući svoje duševne maštoplode u (terminom Željka Zorice u još jednom fantastičnom bestijariju Usnulim čuvarima grada Zagreba) „bića-uspomene“ – one zvonke opominjatelje o panacejskoj ljekovitosti arhetipskog.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 26. prosinca 2016.
