Suptilni emocionalni registri

Nebo nad Silas Marijom (Clouds of Sils Maria), red. Olivier Assayas

  • Nebo nad Silas Marijom (Clouds of Sils Maria), red. Olivier Assayas

    Na početku filma poznata fiktivna glumica, na vrhuncu slave i sa strahom od moguće silazne putanje karijere, Maria Enders (Juliette Binoche) putuje vlakom iz Pariza u švicarske Alpe, ponešto opterećena godinama i osobnim krizama koje se manifestiraju u razvodu braka. Glumicu prati njezina mlada asistentica Valentine (Kristen Stewart). Olivier Assayas u frenetičnom ritmu inscenira početku fazu putovanja s mobitelima koji zvone, prijenosnim računalima, telekomunikacijskim dogovorima i pregovorima, iz kojih kao da je njegova protagonistica isključena dok sav taj zamoran posao obavlja pomoćnica, generacijski vična internetskom dobu i njegovim prohtjevima. Dobro obaviještena Valentine savršeno se snalazi u kulturi prenapučenoj informacijama, uvijek spremna biti u toku najaktualnijih događaja, dok Maria djeluje ponešto distancirano i umorno, poput stranoga tijela u njoj stanom okruženju.
    Nebo nad Silas Marijom (Clouds of Sils Maria), red. Olivier Assayas
    Inicijalni segment postavlja dvije bitne preokupacije djela: jedna je usredotočena na odnos generacija, a druga na suočavanje s vlastitom prolaznošću i statusom. Znakovito, Maria putuje u Švicarsku ne bi li primila nagradu u ime Wilhelma Melchiora, dramatičara i redatelja u čijoj se predstavi proslavila prije dvadesetak godina. U vlaku saznaje da je Wilhelm preminuo. Assayas putovanje i smrt koristi kao znakovite psihološke i narativne okidače. S jedne strane, smrt Mariju dovodi u okrivlje promišljanja o vlastitoj krhkosti i prolaznosti, a s druge strane prostorno putovanje počinje simbolizirati putovanje kroz vrijeme i sjećanje, u vlastitu mladost i početke karijere.

    Glumica se proslavila ulogom Sigrid, ambiciozne i privlačne mlade žene koja se beskrupulozno poigra svojom starijom šeficom Helenom te je dovede do suicida. Odnos (društvene) moći i seksualne ambivalencije očito je u srži imaginarnoga dramskoga teksta, čija će se problematika preslikati i na Nebo nad Silas Marijom. U Švicarskoj mladi i obećavajući redatelj Klaus Diesterweg (Lars Eidinger) pokušava nagovoriti glumicu da prihvati ulogu u njegovoj novoj inscenaciji Melchiorove drame. Razlika je u tome što bi Maria sada trebala glumiti Helenu, a uloga Sigrid dodijeljena je mladoj holivudskoj glumici Jo-Ann Ellis (Chloë Grace Moretz), koja je u medijima ponajviše ostala upamćena po nebrojenim skandalima. Maria se premišlja jer Sigrid za nju nije samo uloga koja ju je proslavila, nego ima mnogo složenije osobno značenje koje predstavlja spoj nekonvencionalnosti, mladosti i slobodarstva, za koje sve više osjeća da napuštaju njezin život. Unatoč premišljanjima, potaknuta nagovorima i savjetima Valentine, naposljetku nevoljsko pristaje glumiti u predstavi. Time završava i prvi čin Assayasova filma.
    Nebo nad Silas Marijom (Clouds of Sils Maria), red. Olivier Assayas
    Nije teško primijetiti da se redatelj uvelike koristi teatarskim strategijama. Nebo nad Silas Marijom strukturirano je od dvaju činova i epiloga, od kojih, kako smo vidjeli, prvi otpada na postavljanje motivacija za psihološku studiju protagonistice. Već je u njemu, unatoč javnoj pozadini, prikazana njezina osamljenost, koja je potencirana činjeniceom da joj je asistentica zapravo jedina uistinu bliska osoba. Drugi čin je mnogo komornije intoniran jer se Maria i Valentine povlače u Alpe, na Wilhelmovo imanje, ne bi li se glumica mogla što bolje pripremiti za nadolazeću londonsku premijeru predstave. Povlačenje je ujedno i sredstvo bijega te nastojanje da se dosegne neposrednost egzistencije. Time autor razvija intimističku studiju karaktera. Bukoličko okruženje presvučeno je velom melankolije. Grandiozno inscenirani totali sugeriraju Marijinu izdvojenost koja se dodatno potencira britkim dijaloškim partijama i uzbudljivom glumačkom igrom Juliette Binoche i Kisrten Stewart. Maria je u svojim stavovima beskompromisna i elitistička za razliku od Valentine koja je produkt masovne i popularne kulture svoga vremena, one kojoj se Maria ne želi prilagoditi i u kojoj se osjeća nelagodno. Velebnost okruženja također je kontrapuntkrana bliskosti odnosa Marije i Valerine.

    Probna čitanja teksta pomalo počinju otkrivati da se elementi dramskoga predloška također ocrtavaju u naravi odnosa dviju žena. Maria, koja je umorna od medijske buke, sasvim ignorira vijesti i tračeve iz svijeta zabave pa uvijek dobro obaviještena Valentine, koja se ne libi iskazivati svoje mišljenje, djeluje kao svojevrsna poveznica s vanjskim svijetom. Time da se gotovo preslikavaju obrasci ovisnosti koji se u Melchiorovoj fiktivnoj drami razvijaju između mlade i nadobudne Sigrid te sredovječne Helene, čije vrijeme prolazi u nepovrat. Upravo preko Valentine Maria i dalje održava privid mladosti i poleta dok na nju često nesvjesno projicira vlastita nezadovoljstva. Ovaj ambivalentan psihološko-emocionalan odnos također nije lišen homoerotskih akcenata. Nije teško pretpostaviti da će rasplet filma donekle preslikati i rasplet dramskoga predloška, što se već sugerira negativnim slutnjama koje donosi meteorološka pojava u Aplama, ali uz neznatnu varijaciju jer Maria neće završiti suicidom, nego će se suočiti sa svojim strahovima. Njih dodatno pojačava pojava starlete Jo-Ann Ellis, kojim Assayas suprotstavlja dva principa kulture: jedan elitistički, profesionalan i ozbiljan te drugi, medijski i zabavljački, koji svoj status ne stječe talentom i radom nego medijskim provokacijama.
    Nebo nad Silas Marijom (Clouds of Sils Maria), red. Olivier Assayas
    Djelo time na vrlo aktualan način sagledavama status glumačkoga poziva u suvremenoj kulturi, gdje Maria predstavlja svijet koji polagano ali sigurno nestaje da bi ustupio mjesto novim generacijama. One pak nalikuju kao da su pokupljene s nekoga televizijskoga programa u kojem se biraju talenti za instant slavu. Navedeno se ogleda u dvama bitnim situacijama u filmu, koje naznačuju glumičino pomirenje te postizanje unutrašnje ravnoteže. Prva se odnosi na molbu upućenu Jo-Ann da izmijene scenu rastanka između Sigrid i Helene, koja bi potonjoj osigurala barem malo dostojanstva. Jo-Ann odbija tvrdnjom da se ionako publika nakon tog trenutka više neće sjećati Helene koja pripada prošlosti. Posrijedi je i implicitan komentar na odnos dviju glumica i njihova statusa jer obje su zarobljene u beskrupuloznom sustavu. Druga se odnosi na Marijinu sugestiju mladome filmskome redatelju da umjesto nje u svom znanstveno-fantastičnom filmu angažira Jo-Ann, što on odbija uz opasku da ne želi biti dio kulture koju reprezentira jedna starleta.

    Nebo nad Silas Marijom svojim se intimističkim konceptom te tematsko-motivskim preokupacijama uvelike oslanja na melodramatska iskustva iz klasične faze ovoga žanra, dakako, u njegovoj najboljoj tradiciji. Osim promišljene i koncizne strukture, redatelja treba pohvaliti i zbog rada s glumicama. Veliki dio filma počiva na izvedbi Juliette Binoche koja vrlo suptilno uspijeva iznijeti različite emocionalne registre s kojima je njezin lik suočen, a veliko je iznenađenje inače ne osobito ekspresivna Kirsten Stewart koja svojom živom interpretacijom ne samo da vjerno oslikava društveno-kulturni kontekst iz kojega je proizašla nego čini i dobru protutežu melankoličnoj Binoche.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 27. studenoga 2014.Nebo nad Silas Marijom (Clouds of Sils Maria), red. Olivier Assayas

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji