Nevjerojatna glumačka energija

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Kauboji, red. Tomislav Mršić

• 
  
  Nakon čak dva prošlosezonska hrvatska kino-hita, oba komične intonacije, Svećenikove djece (2012) Vinka Brešana i Sonje i bika (2012) Vlatke Vorkapić, i sezona 2013./14. pred hrvatske bi gledatelje mogla podastrijeti dva nova rado gledana ostvarenja, ponovno komedije, a riječ je o na 60. Puli premijerno prikazanima Majstorima (2013) Dalibora Matanića i Kaubojima (110 min., Hrvatska, 2013) Tomislava Mršića.
  
  Nagrađeni nagradom publike Zlatna vrata Pule (ocjena 4,79), Kauboji su debitantski dugometražni igrani film afirmiranog (televizijskog) dokumentarista koji je posegnuo za istoimenom uspješnom kazališnom predstavom Saše Anočića nastalom 2008. u zagrebačkom Teatru Exit. Mršić je Anočićev tekst prilagodio svojoj filmskoj viziji i scenaristički ga potpisao, za tumače uloga angažirao je glumce iz predstave što su tijekom godina do u tančine upoznali svoje (i suigračke) likove („Inače nisam ljubitelj kazališta, ali me je ova predstava oduševila, ponajprije zbog nevjerojatne glumačke energije.“ – rekao je Mršić u jednom intervjuu), a rezultat je smiješno i zabavno, a ne površno-bedasto ostvarenje na koje je publika u Areni zdušno reagirala, primjereno prateći ponuđeni raspon humora inačicama od prigušeno hihotavog smješkanja do otvoreno grlenog smijanja.
  
  Slijedeći mahom prvi dio izvornog komada, audiciju i probe, a drastično skraćujući drugi, zgotovljenu predstavu u predstavi, Kauboji iznose zgodu o kazališnom redatelju Saši Anlokoviću (Saša Anočić) koji se, u neko neodređeno sadašnje (prošlosno sadašnje?) vrijeme, na poziv dobronamjernog, pa čak i skromnog lokalnog moćnika (Nikša Butijer) vraća u neimenovano provincijsko rodno mjesto kako bi s lokalnim naturščicima postavio naslovnu predstavu smještenu na američki Divlji zapad. Na audiciju se prijavi tek nekolicina (polu)zainteresiranih (Živko Anočić, Rakan Rushaidat, Hrvoje Barišić, Radovan Ruždjak, Krunoslav Klabučar, Ivana Rushaidat, Matija Antolić) koji svojim tespiskim profilom ne ispunjavaju ni Anlokovićeva ionako niska očekivanja. No što je, tu je.
  
  S ponešto asocijacija na razmjerno srodne, iznimno popularne, zimzelene uratke iz vremena SFRJ-a kao što bijahu hrvatski dokumentarci Mala seoska priredba (1971) Krste Papića i Recital (1972) Petra Krelje te sarajevska isprva studentska kazališna predstava Audicija (1984/85), kao i na britanske humorno-socijalne drame s kraja prošlog stoljeća koje i Mršić rado navodi kao svojevrsne smjernice, poput Borimo se do kraja (Brassed Off, 1996.) Marka Hermana, Skidajte se do kraja (The Full Monty, 1997) Petera Cattanea ili Billyja Elliota (2000) Stephena Daldryja – mali provincijalci, mahom neambiciozni životni gubitnici koji su propustili ili prespavali sve dotadašnje prilike za značajniji napredak, postižu neku životnu pobjedu, ostvaruju kakvu-takvu samoafirmaciju, nadilaze okvire svakodnevnog preživljavanja u sklopu zajedničkog zabavljačko-umjetničkog pothvata – Kauboji su ponajprije komedija karaktera što sitno veze po ne tako lako identifikabilnim osobinama, onim sitnim mušicama koje daju konačni ton pojedinim osobnostima.
  
  Nenametljivo nakrcana obiljem duhovitih replika koje će (pretpostavljamo mlađi) gledatelji žarko željeti ponoviti i tako uvesti u svakodnevicu (tako mnogi filmovi i stječu osobitu popularnost), napučena sjajno pogođenim glumačkim izvedbama i duhovito obojena kaubojskom slikovnošću, odnosno gustioznom ambijentiranošću u prostore amerikane pronađene (a ne izgrađene!) u nas (Zagreb, Kutina, Sisak...) – pitanje oka, kadriranja, snimateljskih i scenografskih malih majstorija (direktor fotografije Predrag Dubravčić; scenografkinje Tanja Lacko i Jelena Đanko) – zvučno poduprta prvorazredno repliciranom c&w/amerikana glazbom u nadležnosti Damira Martinovića i Ivanke Mazurkijević, ova bi komedija (što nerijetko priziva imaginarij braće Ethana i Joela Coena) trebala ispuniti svoje populističke intencije, ali i ući u anale hrvatske kinematografije, uostalom, kao i većina ovogodišnje dugometražne igrane produkcije prikazane na 60. Festivalu igranog filma u Puli.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 10. listopada 2013.

Piše:

Janko
Heidl