U sklopu drugih Dana europskog filma prikazano je sedam filmova – tiri su za središnju temu odabrali ljubav, a uz jednu dramu, preostala tri filma, kojima ću se baviti u ovom tekstu, povezana su temom traumatičnih povijesnih trenutaka u povijesti triju različitih europskih zemalja.
Prvi od njih, Banda iz Ossa redatelja Andréa van Durena odvodi gledatelja u nizozemski provincijski gradić Oss tridesetih godina dvadesetog stoljeća. U središtu priče je mlada Johanna (Sylvia Hoeks) čiji se muž Ties (Matias Schoenaerts) upravo vratio iz zatvora. Johanna je nesretna i nezadovoljna žena koju muž tuče i podvodi dok ona sanja o promjeni svog života i bijegu iz patrijarhalne, zatvorene sredine u kojoj vlada moćna i dobro organizirana banda predvođena opasnim Wimom (Marcel Musters). Oss iz naslova filma industrijski je gradić u katoličkoj provinciji Sjeverni Brabant koji se nalazi u stalnom sukobu sa protestantskom policijom iz udaljenog Haaga. Problem ovog vizualno rafinirana i scenografski impresivna filma je što se dramaturški ne može odlučiti bavi li se individualnom Johanninom sudbinom i željom za boljim životom ili želi prikazati povijesno utemeljeni sukob protestantskog sjevera i katoličkog juga Nizozemske kojim vlada opasna kriminalna organizacija. Iz tog sukoba razvio se veliki skandal zbog kojeg je pala posljednja nizozemska prijeratna vlada. Bandu iz Ossa odlikuju vrlo dobre glumačke izvedbe i solidna režija, ali se čini da se dramaturški rukavci gotovo slučajno spajaju kulminirajući u velikom obračunu između Johanne i Wima. Iako je tema imala veliki potencijal film ga u konačnici nije u cijelosti iskoristio.
Piazza Fontana: Zavjera u Italiji bavi se jednim od slučajeva državno sponzorirana terorizma koji je u sklopu velike i dugogodišnje tajne operacije kodnog imena Gladio terorizirao Italiju i njezine građane od prvih izbora 1948. sve do 1989. kada je operacija javno razotkrivena. Operaciju Gladio orkestrirala je CIA uz pomoć talijanske tajne službe te paramasonske lože P2 na čijem je čelu bio prononsirani fašist Liccio Gelli, a jedan od članova bio je i tada mladi Silvio Berlusconi. Amerikanci su se bojali snažna utjecaja Komunističke partije u Italiji i moguće sovjetske invazije te su nakon Drugoga svjetskog rata regrutirali poražene fašiste i osigurali im oružje i obuku. Plan koji su primjenjivali nazvan je „strategijom napetosti“ i svoj vrhunac doživio je između 1960. i 1980., u razdoblju koje Talijani zovu „olovna vremena“.
Film se koncentrira na tragičan događaj koji se zbio 12. prosinca 1969. kada je u banci na Piazza Fontana u Milanu eksplodirala bomba koja je ubila sedamnaest, a ranila osamdeset i osmero ljudi. Država i, posljedično, policija pokušala je krivnju prišiti anarhistima. Policijski kapetan Luigi Calabresi (Valerio Mastandrea) vodi istragu koncentrirajući svoje napore na anarhističke skupine, posebno na nenasilnu grupu čiji je član Giuseppe Pinelli (u sjajnoj izvedbi Pierfrancesca Favina) koji postaje Calabresijev glavni osumnjičenik. Iako mnoge pojedinosti u istrazi upućuju na desničarske i fašističke organizacije Calabresi pokušava slučaj graditi na nevinom Pinelliju.
Piazza Fontana: Zavjera u Italiji film je klaustrofobične atmosfere, izvrsno dočarana povijesnog razdoblja i pomalo nedorečena raspleta. Redatelj Marco Tullio Giordana pokušava pregledno izložiti narativnu strukturu filma no to mu ne uspijeva u potpunosti. Kompliciranost samog događaja koji pokreće radnju, dnevnopolitički kontekst što se poput sjene nadvija nad likove i njihove međusobne odnose te pokušaj da se barem naslute figure u pozadini koje upravljaju događajima uskratili su filmu tečnost i transparentnost. Epoha je scenografski i kostimografski sjajno rekonstruirana, glumci odlični, ali kao da se redatelj ne usuđuje razotkriti prave krivce i svojim filmom barem pokušati isprovocirati razriješenje jednog za Talijane izrazito traumatična razdoblja nego film pretvara u još jedan policijski triler koji ostavlja dojam nedorečenosti.
U sjeni redatelja David Ondřičeka, sina velikog Formanovog snimatelja Miroslava, češki je kriminalistički triler s motivima film noira, smješten u turbulentne pedesete godine prošlog stoljeća kada se odvijaju previranja u češkoj Komunističkoj partiji i u zemlji javlja val antisemitizma. Glavni junak je policijski kapetan Jarda Hakl (Ivan Trojan), pošten i odlučan policajac koji istražujući pljačku dragulja otkriva orkestriranu zavjeru državne tajne službe protiv židovskih građana koje optužuju za cionizam i suradnju sa Amerikancima. Hakl je tipični junak kakve smo gledali u američkim noir filmovima iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća, čovjek koji vođen unutarnjim moralnim kompasom odlučuje doći do istine gubeći pritom posao i dovodeći u opasnost i vlastitu obitelj. Ondřičekova režija sigurna je i precizna te uspjelo dočarava duh vremena, stanje češkog društva i sovjetsku dominaciju. Lik policajca Hakla, u maestralnoj izvedbi Ivana Trojana, i njegovo suprotstavljanje državnim službama pokazuje kako pojedinac i u tako mračnim, totalitarnim vremenima može ustati protiv nepravde i zločina. Film U sjeni hrabro se suočava s teškim razdobljem češke povijesti i svojom umjetničkom vrijednošću nadilazi jednostavna objašnjenja kompleksnog povijesnog trenutka.
© Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 22. svibnja 2013.
