Bolesti društva i celebrityja

65. međunarodni filmski festival u Cannesu (Le Festival International du Film de Cannes), 16. – 27. svibnja 2012.: Filmovi izvan konkurencije i paralelni programi

• 
  
  U Glavnom programu izvan konkurencije prikazani su i filmovi Ja i ti Bernarda Bertoluccija i Therese Desqueyroux Claudea Millera. Deset godina nakon Sanjara, trideset nakon svog posljednjeg filma na talijanskom, i pedeset nakon dugometražnog debija, Bernardo Bertolucci vratio se sedmoj umjetnosti dramom Ja i ti (Io e te), ekranizacijom istoimene knjige Niccoloa Ammanitija o dječaku koji umjesto na skijanje na tjedan dane ode živjeti u podrum. Teško prihvativši činjenicu da zbog dugogodišnjih problema s kičmom mora u invalidska kolica, Bertolucci je zaključio da je bolje snimati sjedeći nego nikako, i najavio da je ovaj film njegov novi početak. Odbacivši 3D kao prekompliciran i digitalnu kameru zbog pretjerane oštrine, Bertolucci je klasičnom 35-icom snimio sasvim solidan film s dvoje glavnih likova (mladiću se nepozvana priključuje starija sestra), koji se gotovo u cijelosti odvija u podrumu (a koji u svakoj sceni izgleda drugačije). Nije pogriješio odabravši, nakon nekoliko mjeseci audicija, gotovo nepoznate Jacopa Olmoa Antinorija i Teu Falco za uloge brata osamljenika i sestre narkomanke koji nakon godina razdvojenosti ponovo grade prave odnose i pokušavaju jedno drugog izvući iz životne slijepe ulice.
  
  Glavni program Festivala zatvorila je Thérèse Desqueyroux, posljednji film preminulog redatelja Claudea Millera. U toj ekranizaciji romana francuskog nobelovca Francoisa Mauriaca, s pričom o ženi koja izlaz iz braka namještenog zbog spajanja obiteljskih imanja potraži u trovanju muža, glavnu je ulogu pomalo hladno odigrala Audrey Tattou (Amelie). Film ima neosporne produkcijske i vizualne kvalitete, ali se teško oteti dojmu da je predložak ipak pregazilo vrijeme.
  
  Un certain regard
  
  Xavier Dolan je pak nakon ležernosti Izmišljenih ljubavi s dramom Laurence svakako (Laurence Anyways), prikazanoj u natjecateljskom B programu Izvjestan pogled (Un certain regard), skrenuo u ozbiljnije dramske vode i epsku duljinu filma. Dok se u prvijencu Ubio sam majku pozabavio obiteljskim prihvaćanjem homoseksualnosti, sada je krenuo korak dalje: koliko god nekoga voljeli, biti u braku s muškarcem koji odluči postati žena bez sumnje je ultimativni izazov. Laurenceova transseksualnost koštat će ga radnog mjesta nastavnika u školi, biti će pretučen u kafiću, ali njegova žena i majka ipak će s vremenom pronalaziti način da ga vole, usprkos velikim unutrašnjim dvojbama i otporu sredine.
  
  Glavnu je ulogu u ovom filmu trebao igrati Louis Garrel (Sanjari, Ljubavne pjesme), no on i redatelj razišli su se na probama, a sada je jasno i zašto: glavna uloga ovog filma nadilazi njegov glumački raspon, dok je Melvil Poupaud ulogu odigrao izvrsno i sigurno. Dolan, koji se za razliku od prethodnih ostvarenja u kojima je u glavnim ulogama u ovom pojavljuje samo u jednoj sekundi, je pokazao kao kanadsko društvo usprkos svim proklamacijama zapravo još nije slobodno ni tolerantno prema različitosti, ali je više od socijalne komponente ipak stavio naglasak na intimnu dramu i izazove u međuljudskim odnosima.
  
  Film Djeca (dobitnik posebnog priznanja žirija) bosanske redateljice Aide Begić, solidna drama koja kroz priču o dvoje mladih bez roditelja, mlađem bratu delinkventu te njegovoj vrijednoj i brižnoj starijoj sestri, vrlo dobro oslikava život mladih u današnjem Sarajevu i posljedice koje je rat ostavio na društvo. O ovom filmu koji će otvoriti Sarajevo Film Festival bit će još riječi, no spomenimo odlično odabranog Bojana Navojca u ulozi kuhara, radnog kolege glavne junakinje, kao i pjesmu Moja posljednja i prva ljubavi u izvedbi Tereze Kesovije koja u sceni u restoranu iz pozadine priziva sjećanje na predratna vremena.
  
  Antiviral Brandona Cronenberga (sina slavnog Davida koji je pred kraj Festivala predstavio svoj Cosmopolis) pokazao je da jabuka ne pada daleko od stabla. Glavni junak ove futurističke drame je bljedoliki mladić čiji je posao da klijentima koji žele vezu s slavnim bolesnima osobama ubrizgava njihov virus. Njegova beskrupulozna kompanija djeluje pritom legalno, ali to nije ono najgore: u dućanima se prodaju tkivo uzgojeno od stanica bolesnih celebrityja, a mladić putem svoje krvi krijumčari viruse van tvrtke i prodaje ih na crnom tržištu. U dosad najmorbidnijem filmu prikazanom na Festivalu, koji obiluje degutantnim scenama preko svake mjere, Cronenberg junior pokazao je ima ideja i potencijala, ali njegov film je gotovo nepodnošljiv za iole senzibilnije gledatelje, pa su neki opravdano glavom bez obzira pobjegli iz dvorane.
  
  Un Certain Regard zatvorio je film Renoir Gillesa Bourdosa o crvenokosoj djevojci koja će uzburkati posljednje godine života slavnog slikara, ali i njegova sina Jeana koji se na štakama vraća s bojišnice Prvoga svjetskog rata. Film je ispunio očekivanja prije svega iznimnom ljepotom svakog kadra, od prirode, ateljea i kuće do prekrasne djevojke (Christa Theret) koja je pozirala Augustu Renoiru i bila mu nadahnuće za cijeli niz slika, a njegovom sinu kasnije bila supruga i glumica u njegovim filmovima.
  
  Semaine de la critique: Sofia's Last Ambulance
  
  Bugarsko-njemačko-hrvatski dokumentarac Posljednja ambulantna kola Sofije (Sofia's Last Ambulance) prikazan u konkurenciji Međunarodnog tjedna kritike (Semaine de la critique) donosi prikaz rada ekipe ambulantnih kola, montiran na način da izgleda kao jedan njihov radni dan. U gradu od dva milijuna ljudi, svega je trinaest kola hitne pomoći, centrala je u raspadu, a na dolazak pomoći se nerijetko čeka satima. No, to ne sprječava ljude da ih zovu i bez opravdana razloga.
  
  Metev je dočarao niz intrigantnih prizora iz rada ekipe ambulantnih kola glavnog bugarskog grada, ne prikazujući pritom nikad lica pacijenata, usredotočivši se na vozača, liječnika i medicinsku sestru i na njihove razgovore i komentare. Metevljevi junaci Krassi, Mila i Plamen pomažu ljudima uprkos najrazličitijim preprekama: netko im ne otvara vrata, drugi ih zovu umjesto taksija, jedna žena pokušava abortirati, jedan je pacijent leži mrtav već dva dana, a za ekipu je našokantniji slučaj u kojem zbog kašnjenja u centrali od čak četiri sata pacijent umire prije njihovog dolaska, a u centrali im poručuju da paze da ih ne pretuku.
  
  Hrvatski koproducent i glavni producent filma je Siniša Juričić iz produkcijske tvrtke Nukleus film, koji je Opokrenuop i zaokružio cijelu međunarodnu koprodukciju. Ovaj vrsno snimljen dokumentarac izgleda poput igranog ostvarenja na tragu Smrti gospodina Lazarescua te nije iznenađenje da je osvojio France 4 Visionary Award.
  
  © Zlatko Vidačković, FILMOVI.hr, 29. svibnja 2012.

Piše:

Zlatko
Vidačković